Objavljeno u Nacionalu br. 632, 2007-12-20

CENZURIRANI KOMIČAR BEPPE GRILLO postao je neočekivani vođa talijanske pobune protiv političara i sustava, a na njegov poziv na ulice izlaze stotine tisuća građana

Talijanski predsjednik Giorgio Napolitano bio je u posjetu Sjedinjenim Državama, gdje ga je u Bijeloj kući primio američki predsjednik George W. Bush. Konstatirali su da su odnosi dobri i – s obzirom na značenje obiju zemalja na međunarodnoj sceni – vrlo važni.

No taj je posjet ipak nešto pokvarilo. Na dan sastanka Busha i Napolitana najutjecajniji američki dnevni list New York Times objavio je dugačak negativno intoniran članak o današnjem stanju u Italiji pod naslovom “U Italiji se pjeva pjesma nezadovoljstva”. Spominje se da je talijanska privreda počela zaostajati za drugima, da cijelim društvom, od političke sfere preko kulture do estrade, dominiraju starci, pa su čak i najveće talijanske televizijske zvijezde 70-godišnjaci. Tvrdi se da 70 posto mladih između 20. i 30. godine još živi s roditeljima, a najsposobniji odlaze u inozemstvo.

Ni talijanska kultura više ne proizvodi velike umjetnike kao nekoć, pa nitko od današnjih filmaša nije dorastao Federicu Felliniju ili Robertu Rosselliniju. Dodaje se da je talijanska industrija postala nekonkurentna, ugrožavaju je kineski proizvodi, te kako Italija zaostaje za Britanijom, Njemačkom i Francuskom, a uskoro će je po ekonomskoj snazi preteći i Španjolska, te da zbog toga sve više raste nezadovoljstvo prema političarima, koji su nesposobni voditi zemlju jer samo misle na svoje interese. Kao primjer tog nezadovoljstva opisuje se djelovanje talijanskog ljevičarskog komičara Beppea Grilla, koji je jesenas grubo kritizirao talijanske političare i potaknuo brojne ljude na manifestacije protiv političke kaste. U članku se citiraju Grillove izjave protiv talijanske političke klase, odgovorne za ekscese i političku neaktivnost, a posebno se ističe njegova tvrdnja da je “talijanski parlament pun evidentiranih kriminalaca i istih starih lica”.

O Grillu danas u Italiji svi govore. Još prije nekoliko desetljeća proslavio se kao televizijski komičar, ali je posljednjih mjeseci mnogo više od toga, otkad je u rujnu u sedam dana promijenio cjelokupnu talijansku političku scenu, iznijevši radikalne prijedloge koji su dobili masovnu podršku. U nekoliko dana pretvorio se u političku figuru nacionalnog značenja te neki tvrde kako bi – da se sad održavaju izbori – mogao postati novi talijanski vođa. Televizija RAI objavila je nekoliko dana nakon njegova prvog političkog istupa sredinom rujna rezultate istraživanja javnog mnijenja – 50 posto ispitanika glasovalo bi za pokret što ga je osnovao taj komičar ili bi o tome razmislilo.

Beppe Grillo rođen je prije 59 godina u Savignoneu u okolici Genove, a popularan televizijski lik postao je 70-ih i 80-ih zahvaljujući duhovitim analizama talijanskih društvenih običaja i kulturnih stereotipa. Bio je poznat po bujnoj kosi i bijesnom načinu na koji je govorio o aktualnim pitanjima, te oštroumnim opservacijama koje su nasmijavale publiku i poticale je na razmišljanje. Često je bio na televiziji, a popularnost ga je hrabrila da sve oštrije govori.

Potkraj 80-ih glavna meta njegovih satiričnih napada postao je premijer Bettino Craxi, vođa male Socijalističke stranke, o kojoj je zbog podijeljenosti talijanske političke scene na demokršćansku desnicu i komunističku ljevicu ovisilo koja će strana vladati. Craxi se opredijelio za desnicu, što je dobro naplatio premijerskim položajem, ali se i financijski okoristio. Grillo ga je preko televizije otvoreno proglasio lopovom, što je toliko skandaliziralo upravu RAI-ja da mu je bio zabranjen nastup na toj državnoj televiziji. Nije mogao nastupati ni na privatnoj televiziji Silvija Berlusconija, koji je bio Craxijev prijatelj, a ni njega nije štedio. Grillo je tvrdio da je cijela talijanska politička scena na čelu s premijerom korumpirana, a to su potvrdili veliki sudski procesi protiv korumpiranih političara početkom 90-ih. Ali to Grillu nije pomoglo, jer ga ni novi politički establishment, što ga je također kritizirao, nije htio na televiziji. Jedino su se povremeno emitirali njegovi stari skečevi od prije nekoliko desetljeća, a tako je ostalo do danas.

Grillo je tada počeo putovati Italijom sa svojim satiričkim kabareom, a svugdje – posebno u manjim mjestima – primali su ga s oduševljenjem. Ostao je poznat diljem Italije, iako ga nije bilo na televiziji. U neposrednom kontaktu s ljudima osjetio je puls nacije. Prije nekoliko godina počeo je pisati blog, jedan od najpopularnijih u Italiji, što ga svakodnevno na internetu čita oko 200.000 ljudi. Osim što je u blogu kritizirao političare i stranke, zalagao se za promjenu političkog sustava, a njegove inicijative nailazile su na dobar odziv.

U posljednje vrijeme posebno je kritizirao desnicu bivšeg premijera Silvija Berlusconija, ali i sadašnju vladu lijevog centra Romana Prodija. Počeo je dokazivati da su najveća nesreća za Talijane njihove političke stranke, koje bi po njegovu mišljenju trebalo rastjerati ili barem pročistiti.

Prije nekoliko mjeseci na blogu je 8. rujna proglasio za V-dan, točnije “Vaffanculo-Day”, a “vaffanculo” je vulgaran talijanski izraz kojim se nekoga šalje “do đavola”. Pozvao je čitatelje bloga da tog dana iziđu na ulice i iskažu nezadovoljstvo talijanskom politikom, u prvom redu u Bologni, rodnom gradu premijera Prodija, ali i u još 250 talijanskih gradova i 30 u inozemstvu. U Bologni se 8. rujna okupilo čak 50.000 ljudi, a u drugim gradovima još nekoliko stotina tisuća.

Grillo je ljude pozvao i da potpišu peticiju za promjenu izbornog zakona – da se političarima koji su osuđeni pred talijanskim sudovima zabrani da sjede u parlamentu, a takvih danas ima 24. Traži se i da zastupnici u parlamentu mogu ostati samo dva mandata, a ne doživotno, da nemaju pravo na posebnu mirovinu, te da se na izborima više ne glasuje za stranke, nego za pojedince. Više od 100.000 ljudi potpisalo je peticiju već prvoga dana.

Sljedećih dana Grillo je dobio široku podršku s raznih strana, ali političari i ljevice i desnice, a i novinski komentatori napali su ga da je opasan demagog i populist. Neki su čak tvrdili da je njegova ambicija da postane novi Benito Mussolini.

Unatoč kritikama, on se na krilima popularnosti koja je rasla iz dana u dan, uz ovacije što ih dobiva gdje god se pojavi, pripremao za značajnije korake. Svi su uvjereni da će ući u politiku, što i on sam posredno potvrđuje: “Italiji treba revolucija, postoji demokratski vakuum koji ispunjavamo preko interneta. Ispustili smo virus, a nema cjepiva protiv njega. Posljednjih 50 godina Italijom dominiraju političari u sukobu interesa, uvijek jedni te isti. Iznenađen sam golemim odzivom na svoj poziv ljudima da iziđu na V-Day. No to nije demonstracija bijesa, to je dah čistog zraka. Nije bilo transparenata, nije bilo nasilnih incidenata, svi su bili veseli. Ljudi veselo stoje u redu da potpišu našu peticiju. Jeste li ikad vidjeli Talijane u takvom raspoloženju?”

Grillo je s akcijama nastavio i sljedećih tjedana. Putuje Italijom, piše blog, o njemu svakodnevno pišu mediji, i talijanski i inozemni, pa je New York Times o njemu obavijestio američku javnost upravo kad se Bush susreo s Napolitanom, koji je nakon toga na tiskovnoj konferenciji u Washingtonu, kad su ga novinari pitali o Grillu, rekao:

“Nije zabranjeno uzeti poznatog talijanskog komičara za simbol preko kojeg se navodno može razumjeti talijansko društvo, ali mi se to čini pretjeranim. Italija nije zemlja Beppea Grilla. Zašto mediji na govore o talijanskom izvozu, koji se ne svodi samo na visoku modu. Zašto ne govore o natječajima na kojima je talijanska industrija pobijedila u sferi obrane i svemira? Zašto ne pišu da američki predsjednici lete u talijanskim helikopterima? Zašto ne govore o našem doprinosu istraživanju svemira i našim astronautima?”

Ta izjava objavljena je u talijanskim novinama baš na dan kad je i Grillo iz rodne Genove doputovao u Rim da predsjedniku Senata na Trgu Madama preda sanduke s 400.000 potpisa na peticiji kojom se zahtijeva promjena izbornog zakona, ukupno 18 kutija papira. Grilla su pratili deseci novinara, koji su ga pitali za komentar Napolitanove izjave, a on im je rekao: “Nije loše, izjavom da ovo nije Grillova Italija skinuo mi je teret s leđa. Zapravo, ovo jest Napolitanova Italija.”

Uslijedila je njegova uobičajena tirada protiv cijele političarske kaste. Za Berlusconija je rekao da je “lutak koji je nedavno otkrio demokraciju”, ali nije štedio ni Prodija ni Napolitana. Osvrnuo se na to da su svi oni već u poodmaklim godinama: “Ovo je samo početak, ovo je pokušaj da sve te leševe pošaljemo kući. To nas ispunjava oduševljenjem. Oni tek sada otkrivaju što narod misli, pa nam se žele približiti, ali moramo paziti da se previše ne približe našim guzicama. Narod više s njima ne želi imati posla. Ovo je kraj partijskih oligarhija. To je kraj za te funkcionare leševe. Oni nam žele isplanirati budućnost u kojoj sami neće moći sudjelovati, jer nemaju nikakvu budućnost već iz bioloških razloga. Siguran sam da će se u sljedeće četiri godine ova zemlja promijeniti.”

Grillo se obrušio i na novinare, objavio je da će 25. travnja organizirati veliku manifestaciju protiv talijanskih novinara i medija, koje treba promijeniti, jer su novine postale “marketinški uredi stranaka”: “Pravi rak ovog društva nisu političke stranke, nego mediji. Mediji stvaraju pravu depresiju. Mediji sa svojim ograničenjima, s poplavom potpuno nepotrebnih informacija koje objavljuju. To je svijet koji nestaje, jer će ga uništiti internet. Internet je najdemokratskija stvar koja postoji. Treba ukinuti i Talijansko društvo novinara, jer i danas djeluje prema načelima iz doba fašizma i Mussolinija.”
Novinarski sindikat odmah mu je odgovorio da je “preuzeo najgoru maniru političara, maniru pritiska na novinare velikim riječima.“

DRŽAVA KAO SHOW

Nakon Grillove peticije za reformu parlamenta, krenuli su napadi na njega. U popularnoj TV emisiji “Porta a porta” voditelja Bruna Vespe premijer Prodi upozorio je na opasnost populizma: “Ne može se država voditi kao komični show na televiziji, demokracija je nezamisliva bez političkih stranaka.”