Inteligentna arthouse komedija, na taj način filmski kritičari najčešće opisuju francusku komediju „Svadbeni govor“ („Le Discours“) u kojoj se u glavnoj ulozi pojavljuje 37-godišnji Benjamin Lavernhe. Film je to koji je trebao imati premijeru prošle godine na filmskom festivalu u Cannesu, ali kako se on nije održao, a pandemija koronavirusa je i dalje trajala, tako se film u francuskim kinima počeo prikazivati 9. lipnja. Hrvatska publika će film imati priliku premijerno pogledati na filmskom festivalu u Vukovaru koji se ove godine održava od 25. do 29. kolovoza. Tim povodom smo ekskluzivno za Nacional razgovarali s Benjaminom Lavernheom.

Lavernhe u ovoj komediji glumi Adriena, 35-godišnjaka koji je prije nešto više od mjesec dana prekinuo s djevojkom. Tijekom obiteljskog ručka zapadnu ga dvije nevolje. Prvo, nije izdržao a da bivšoj djevojci ne pošalje SMS poruku i sada nervozno čeka odgovor koji nikako da stigne. Drugo, budući šogor ga je zamolio da na njihovoj svadbi održi govor, a Adrienu su javni nastupi nešto čega se najviše boji. Zato smo razgovor započeli pitanjem je li mu ovaj film promijenio mišljenje o svadbama.

„Ne, ovaj film nije promijenio moje mišljenje o svadbama. Još uvijek ne znam čega bih se više bojao, biti mladoženja i vjenčati se ili održati svadbeni govor. Mislim da se više pribojavam uloge mladoženje. Znate, nekada sam imao priliku pisati govore za vjenčanja i primijetio sam da to nije lak posao, ali nije ni toliko zastrašujući. Nekoliko puta sam i držao svadbene govore. Zapravo, ono čega sam se bojao bilo je samo pisanje dok je čitanje tog govora, nastojanje da nasmiješ ljude okupljene na svadbi, bilo pravi izazov. To je najuzbudljiviji dio“, odgovorio nam je smijući se cijelo vrijeme.

Očito je da Adrien, lik kojeg glumi, prolazi egzistencijalističku krizu; on je neurotični čudak slomljenog srca. Ipak, Lavernhe kaže kako između njega i Adriena nema nikakve sličnosti. „Nadam se da nemam previše sličnosti s Adrienom. Mislim da je Adrien pomalo dosadan, naročito kada se neprestano žali. Ipak, mislim da me na neki način dirnuo, mogu ga razumjeti. Mogu se zauzeti za njega i odglumiti ga. Na sreću, ne mislim da glumac mora sličiti liku kojeg glumi. Zato se nadam da ću dobivati uloge negativaca i diktatora jer su to zanimljivi likovi, ali ja ne moram privatno biti poput njih. A to je dobra stvar. Ono što mi je zajedničko s Adrienom jest to što sam često zamišljen, razmišljam o puno stvari, i onda se isključim od ostatka svijeta. Ljudi mi se često obraćaju, a ja razmišljam i gledam kroz njih. Nije da ih ne slušam ili da mi nije zanimljivo ono o čemu pričaju, jednostavno se zamislim i ništa više.“

Zanimljivo, Lavernhe je poznat po svojim ulogama u filmovima koji su žanrovski pretežno komedije dok je istovremeno, od 2012. godine, zaposlen u pariškom kazalištu Comédie Française. Ondje je poznat po ulogama u kazališnim klasicima koji su tek ponekad komedije. I njemu je taj dvostruki posao fascinantan. „Znate, dok sam snimao film ‘Svadbeni govor’ ujedno sam nastupao u kazalištu Comédie Française i to u predstavi ‘Scapinove spletke’ prema Molièreovom djelu. U to vrijeme vodio sam prilično shizofren život igrajući istovremeno dvije različite uloge. Kazališna gluma je fantastična, tu koristiš i svoje tijelo i svoj glas, ona ti daje ogromno samopouzdanje. Na snimanju filma moraš biti precizan. No pristao bih istog trenutka da cijeli život glumim i u kazalištu i na filmu, to je fantastična stvar. Moj je savjet svim glumcima koji su na početku svoje karijere da započnu prvo s kazališnom glumom. Tu naučiš kako koristiti svoje tijelo i svoj glas. To vam daje zaista veliku bazu za vaš daljnji rad.“

Ipak, uloga u filmu „Svadbeni govor“ iznimno mu je važna jer je do sada bio poznat po sporednim ulogama, a u ovom filmu glumi glavnu. I to u filmu nastalom prema knjizi Fabricea Cara, koji je u Francuskoj daleko poznatiji kao autor stripova. „U vrijeme kada sam dobio ulogu u ovom filmu, nisam bio upoznat s njegovim radom. Pročitao sam samo jedan od njegovih stripova, ali knjigu nisam pročitao. S knjigom sam se upoznao na snimanju filma. Kada radite na filmu koji se temelji na knjizi dolazite u iskušenje, opasno iskušenje, da uspoređujete dijelove knjige s dijelovima filma. Tada možete pronaći dijelove knjige koji uopće nisu u scenariju filma. Zato je potrebno biti oprezan s takvim stvarima. Za razliku od filmova koji se temelje na stvarnim događajima, te je potrebno pročitati nekoliko knjiga da biste se upoznali s tim događajima, u filmu ‘Svadbeni govor’ knjiga je bila jedina referentna točka. Naravno da nisam odolio te sam pročitao knjigu pred početak snimanja filma, ali nisam je uspoređivao s filmom.“

Uloga u filmu ‘Svadbeni govor’ Lavernheu je važna jer je dosad bio poznat po sporednim ulogama, a sad ima glavnu. PHOTO: Christophe Brachet

Zanimljiv je način na koji je film snimljen – Adrien se u trenucima očaja i dilema okreće direktno prema kameri i preko nje komunicira s publikom. Za Lavernhea je to bio vrlo zanimljiv način snimanja filma. „Znate što je zabavno? Kada bi Adrien mogao zamisliti koliko ljudi gleda ovaj film, ne vjerujem da bi imao samopouzdanja stati pred kameru. Kamera je za njega u ovom filmu poput prijatelja kojem se obraća. Shvaćam paradoks koji spominjete, ali morate znati da je neprestano obraćanje kameri kod mene stvaralo neku vrstu nelagode. Lakše mi se obraćati direktno publici, no obraćati se kameri, to mi je bilo zastrašujuće. To je i s tehničke strane bilo teško jer mi je, pored svih glumačkih partnera na snimanju filma, kamera bila još jedan partner. Morao sam naći balans u svom odnosu s kamerom.“

I kada je snimanje filma u kojem Lavernhe konačno ima glavnu ulogu bilo konačno završeno, dogodila se pandemija korone. Film se zimus prikazao na nekoliko svjetskih festivala, koji su pretežno održani u virtualnoj verziji, ali je dugo čekao na dolazak na redoviti program francuskih kina. „Pozitivna strana svega ovoga jest da smo shvatili koliko je život dragocjen i koliko moramo uživati u njemu. Također, shvatio sam koliko je divan ovaj glumački posao, koliko je divno kada radiš ono što voliš. Prije pandemije korone nismo bili svjesni slobode koju imamo dok obavljamo glumački posao. Nedavno sam imao priliku biti na probi s prijateljima u kazalištu Comédie Française i to me je duboko dirnulo. U tim trenucima shvatio sam koliko je naš posao divan“, opisuje nam Lavernhe svoje viđenje života u vrijeme pandemije.

Neprestano spominje Comédie Française, što nije ni čudo s obzirom na to da se radi o najstarijem kazalištu na svijetu, osnovanom 1680. godine. Na repertoaru se pretežno nalaze klasična, ali i moderna djela. Comédie Française naziva se i Molièreovim domom iako je Molière preminuo sedam godina prije njegovog osnivanja. „Trupa, koju čini šezdeset glumaca, mora igrati velike naslove najvećih francuskih autora, kao i autora koji govore francuski“, objašnjava nam Lavernhe, koji kaže kako mu Comédie Française nije bio ostvarenje sna. „Živio sam u blizini kazališta i zaključio sam da bi bilo sasvim zgodno otići tamo pogledati predstave. Prve emocije pariškog kazališta doživio sam u Comédie Française. Ali nikada u životu nisam zamišljao da mogu ondje nastupati. Čak mi se i kazališna škola Cours Florent učinila nedostupnom. Mislio sam da se kazališna gluma događa nekim drugima, a da ja o tome mogu samo sanjati. A onda sam je ipak počeo pohađati. Slijedio je konzervatorij, nakon čega su me jednog dana nazvali“, opisao nam je Lavernhe ukratko svoj put do kazališnog uspjeha.

Zanimljivo, na špici filma „Svadbeni govor“, kao i na špici još nekih filmova i televizijskih serija u kojima je glumio, potpisan je kao „Benjamin Lavernhe de la Comédie Française“. Radi se o tome da je Lavernhe zaposlenik kazališta s kojim je potpisao ugovor te ga se mora striktno pridržavati. „Glumci i glumice mogu otići na snimanje filmova. Ja sam prije svega glumac u kazališnoj trupi. Trupa svoje glumce na neki način posuđuje filmskoj industriji. Zbog toga se na špici filma uz ime glumca pojavljuje napomena ‘de la Comédie Française’, ugovorna je.“ Za sada Lavernhe ne razmišlja o napuštanju kazališta i potpunom posvećivanju filmskoj glumi, iako se to do sada mnogo puta događalo – mnoge su francuske glumačke zvijezde napustile kazalište Comédie Française kako bi se u potpunosti posvetile filmu. Lavernhe je na putu da postane glumačka zvijezda. On je u ožujku ove godine treći put bio nominiran za nagradu Cesar, francuski pandan Oscaru, za sporednu ulogu u filmu „Antoinette dans les Cévennes“. Godinu dana ranije bio je nominiran za Cesara za sporednu ulogu u filmu „Mon inconnue“, dok je 2018. godine bio nominiran za Cesara u kategoriji glumca koji najviše obećava i to zbog uloge u filmu „Le sens de la fête“. Sva tri filma su komedije.

Ujedno, on je jedan od francuskih glumaca koje je redatelj Wes Anderson angažirao za film „The French Dispatch“, koji je prije mjesec i pol dana imao svjetsku premijeru na filmskom festivalu u Cannesu, gdje se natjecao za Zlatnu palmu. Američku glumačku ekipu u filmu čine Benicio del Toro, Adrien Brody, Tilda Swinton, Frances McDormand, Timothée Chalamet, Bill Murray i Owen Wilson. No Lavernhe ne želi da ga se previše ističe zbog tog filma. „Bilo je kratko. Naravno, bio sam ponosan što sam bio dio tako fantastične glumačke ekipe. Iskreno, na snimanju sam proveo samo dva sata jer imam jako malu ulogu. Nisam ni znao hoće li moja uloga ostati u filmu ili će biti izrezana. Osjećao sam se kao netko tko se prošvercao u tako elitnu ekipu glumaca. No imati svoje ime na špici pored svih tih imena izgleda veoma gospodski“, zaključio je Lavernhe.