U utorak 15. lipnja 2010. godine, nešto poslije 15.30 sati, iz sobe na devetom katu nebodera u ulici Stanislava Sremčevića broj 5, u beogradskoj  Zvezdari, u kojoj se odmarao legendarni glumac Bekim Fehmiu, izletio je prasak. Iz stana nasuprot, također u obiteljskom vlasništvu, dohitali su Bekimova žena, glumica Branka Petrić, i mlađi sin Hedon, i zatekli stravičan prizor. Na uredno spremljenoj postelji Bekim je ležao obliven krvlju i pokazivao tanahne znake života. Hedon je smjesta pozvao Hitnu pomoć, ali je dvadesetak sekundi nakon dolaska liječnika njegov otac izdahnuo. Na krevetu je bio pištolj za koji je posjedovao oružni list, kojim je sebi pucao u usta, a na noćnom ormaru pisamce ostavljeno Branki: “Puno te volim, ali za me život više nema smisla”.

Bekim Fehmiu je Albanac čiji su preci iz Đakovice na Kosovu. Majka Hazlija rodila ga je početkom ljeta 1936. u Sarajevu – gdje mu se otac Ibrahim bio otisnuo trbuhom za kruhom. Nakon što se 1941. raspala ondašnja Kraljevina Jugoslavija, a Bosna postala dio Nezavisne Države Hrvatske, Fehmijevi se sele nakratko u Skadar, koji je bio pod talijanskom vlašću, a odatle odlaze u Prizren, u koji se stalno udomljuju i gdje je Bekim završio osnovnu i srednju školu. Potom se upisao u kazališnu akademiju u Beogradu, na kojoj diplomira u klasi Mate Miloševića, nakon čega je radio u kazalištima u Prištini i Beogradu.

Prvu filmsku ulogu odigrao je u Saši (1962.) Radenka Ostojića, a najpoznatiji će ostati po ulozi Belog Bore, glavnog lika u Skupljačima perja (1967.) Aleksandra Petrovića, filmu koji je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu.