Prošloga tjedna u Dubrovniku je održan NEM – najveće okupljanje profesionalaca televizijske industrije na području srednje i istočne Europe – na kojem su sudjelovali predstavnici više od 2000 tvrtki. Pokrenut 2013. godine, NEM je postao važna platforma za medijske, komunikacijske i marketinške stručnjake iz svih krajeva svijeta, koji se nalaze jednom godišnje u Hrvatskoj kako bi upoznali najnovije poslovne trendove i podijelili svoje formule za uspjeh.

Jedan od panelista, koji je govorio o fenomenu sve veće popularnosti turskih serija, bio je i Haymi Behar, glavni direktor za marketing tvrtke SPI INTERNATIONAL / FILMBOX, stručnjak za digitalne medije i tehnologije, koji trenutačno vodi sve međunarodne aktivnosti za SPI International i Filmbox. U Turskoj se svake godine proizvede više od stotinu novih dramskih serija koje izvozi u više od 140 zemalja, što Tursku čini najvećim izvoznikom serija nakon SAD-a.

Prije dolaska u SPI, Behar je obnašao razne vodeće funkcije u grupi Dogan Mediji. Kao potpredsjednik digitalnih medija i prodaje predvodio je procese digitalizacije u jednom od najvećih europskih pružatelja medijskih usluga, Doğan TV-u, čiji brendovi uključuju KanalD, CNNTURK i DTH platformu D-smart, te je pomogao u lansiranju BluTV-a, danas najvećeg OTT servisa u Turskoj. Diplomirao je na Poslovnoj školi Columbia i bio je član Izvršnog odbora Udruženja za mobilni marketing (MMA).

U razgovoru za tjednik Nacional objasnio je da je SPI zapravo američka tvrtka osnovana 1991. sa sjedištem u New Yorku. Emitiranjem i produkcijom upravlja se iz Miamija, Poljske i Turske, a ima urede u 20 zemalja. U Poljskoj je SPI kupio niz zemaljskih TV kanala i postao peta po veličini medijska grupa, a onda je počeo osnivati televizijske kanale na globalnoj razini. Danas ih ima 36 i na njih je pretplaćeno 60 milijuna kućanstava. Vlasnik je četiriju digitalnih kanala u Hrvatskoj, a kupuje i diljem regije Zapadnog Balkana za koju smatra da ima veliki potencijal. Nedavno je osnovao Timeless Drama Channel, koji proizvodi i prikazuje turske serije i emitira iz Turske. Pokrenut je u deset zemalja i do sada se na njega pretplatilo oko dva milijuna kućanstava.

NACIONAL: Turske serije postale su globalni fenomen u proteklom desetljeću. Zašto je tako, što ih je učinilo toliko popularnima? Dotiču li se univerzalnih tema?

Točno, mislim da ih upravo to čini toliko popularnima. Ako pogledate kako Turska izgleda na zemljopisnoj karti, vidjet ćete da ima oblik šesterokuta, smještena između Europe i Azije, okružena četirima morima. Na sjeveru su Rusija i Gruzija, na jugu su Irak i Sirija, na zapadu su Mediteran, Bugarska, Grčka i Cipar. Turska ima 83 milijuna stanovnika, to je ogromno medijsko tržište, a Turci su s jedne strane Mediteranci vrele krvi, a s druge strane postoje dijelovi istočne Turske u kojima su klimatski uvjeti vrlo slični Rusiji i ljudi su puno zatvoreniji. Tamo sniježi veći dio godine, ima puno ruralnog stanovništva u udaljenim selima, žive vrlo tradicionalno i provode duge sate uz televizore.

NACIONAL: Kad ste već spomenuli tradicionalan način života – nisu li turske serije i postale popularne u trenutku kad se dogodila ta “retradicionalizacija”, u valu neokonzervativizma, kao odgovor na globalizaciju, liberalizaciju pa i “amerikanizaciju”?

Zanimljivo pitanje. Turska je sama po sebi zemlja u kojoj je prije deset godina samo 60 posto stanovništva živjelo u velikim gradovima. Sada je taj broj narastao na 80 posto, što znači da su milijuni ljudi, uglavnom mladih, odlučili potražiti sreću u urbanim sredinama i društvena dinamika se ubrzala. Tamo su se suočili s mnogim društvenim izazovima i problemima prilagodbe novom načinu života. Naravno da postoje i velike socijalne i kulturološke razlike između urbanog i ruralnog, koje ljudi ipak nastoje premostiti. Turska je multikulturalna zemlja s mnogo različitih etničkih grupa koje žive zajedno, stvaraju se nove mlade obitelji iz miješanih brakova. Budući da smo s jedne strane izraziti Mediteranci i vrlo otvoreni svijetu, što dokazuje i podatak da Tursku posjećuje preko 50 milijuna turista godišnje, mi smo i vrlo povezani sa svijetom. Turci su među pet najvećih korisnika Instagrama, Twittera i Facebooka na svijetu. Volimo dijeliti svoje vrijednosti, a istovremeno smo i vrlo radoznali i zanimaju nas i životi drugih nacija. Volimo čuvati ono što je dobro iz naše tradicije, ali istovremeno idemo u korak s vremenom. Jer kako tehnologija ubrzano napreduje, tako ljudi imaju potrebu okrenuti se nekim tradicionalnim vrijednostima i održati ih živima. S medijskog aspekta takva situacija vrelo je velikog broja potencijalnih priča koje nastaju uslijed takvih društvenih promjena. Dakle, vremena se mijenjaju, tehnologija se mijenja.

SPI JE ZAPRAVO američka tvrtka osnovana 1991. sa sjedištem u New Yorku. Emitiranjem i produkcijom upravlja se iz Miamija, Poljske i Turske, a ima urede u 20 zemalja

NACIONAL: Ali ne i ljudska priroda…

Točno. Ljubav, mržnja, sreća, nesreća, osjećaji, osveta – isti su oduvijek. Ako uzmete za primjer Istanbul – to je bio grad od samo tri milijuna ljudi prije 50 godina. Danas ima 16 milijuna. Nije lako uklopiti se u takav grad i izgraditi svoju privatnu sreću. Sve je teže mladim ljudima stvoriti dobar život, biti uspješni i integrirati se u tako golemu sredinu.

NACIONAL: Nakon SAD-a, Turska je drugi najveći proizvođač serija i sapunica na svijetu. Što to u ekonomskom smislu znači za tursko gospodarstvo?

Da, nakon Amerike, mi smo drugi po proizvodnji i izvozu televizijskih sadržaja. Izvozimo ih u 140 zemalja svijeta, gleda ih pola milijarde ljudi, a za tursku ekonomiju to znači pola milijarde dolara zarade. Turska vlada otvoreno podupire takvu medijsku industriju, pomaže produkciju, osobito nezavisne i mlade producente, kako bi proizvodili nove sadržaje, pisali dobre priče i izvozili ih.

NACIONAL: Amerikanci su prije više od sto godina otkrili snagu javne diplomacije upravo preko filmske, televizijske i glazbene industrije, kroz koje su širili svoj utjecaj i izvozili američke vrijednosti, pa i politiku. Ne čini li to isto turska vlada, kako bi popravila imidž Turske i brendirala je?

Smatram da Turska doista ima puno dobrih stvari koje može ponuditi, a njen brend je uvijek podzastupljen. Imamo predivnu prirodu, imamo najviše planine u Europi, imamo obalu i more, imamo ogromno povijesno bogatstvo još od doba antike – cijela antička Grčka imala je svoje kolonije u Anatoliji. Turska ima odličnu kuhinju, neprocjenjivu kulturnu baštinu koju bismo trebali pokazati svijetu. Imamo puno potencijala na svim planovima, koji nisu dovoljno iskorišteni i poznati.

NACIONAL: No čini mi se da ta uspješna industrija ima svoju političku dimenziju, osobito zato što je predsjednik Erdoğan prilično nepopularan zbog politike nepoštovanja ljudskih prava i gušenja medijskih sloboda?

Ne bih želio komentirati politiku. No produkcija i izvoz turskih serija svakako su dio onoga što se naziva “soft power” i pomaže stvaranju boljeg imidža Turske koji Vlada želi izvoziti. Mogu tvrditi da Vlada u svakom smislu podupire proizvodnju turskih medijskih sadržaja i novu produkciju, neovisnu od bilo kakve politike. Ako pogledate scenografiju turskih serija, one su uvijek snimane na originalnim lokacijama, u povijesnim gradovima kao što su Mardin, Bospor ili, naravno, Istanbul. To su vrlo atraktivna mjesta koja žele vidjeti mnogi turisti koji ciljano dolaze u Tursku kako bi posjetili televizijske setove iz omiljenih serija. Oni ne obilaze samo gradove, već i kuće u kojima su pojedine scene snimane.

NACIONAL: No u tim serijama nema politike…

Ima. Tu ste u krivu. Naime, postoje vrlo uspješne serije koje opisuju određena razdoblja turske povijesti, u kojima je bilo puno unutarnjih borbi; neke od njih su mračne, neke su poučne. Na primjer, iz vremena Hladnog rata, kada je Turska bila članica NATO-a i istovremeno najbliža susjeda komunističke Rusije i time u vrlo delikatnoj situaciji, osobito tijekom Kubanske krize u doba Kennedyja. Ta je situacija duboko podijelila i tursku naciju, prema političkim uvjerenjima i orijentaciji istok-zapad. Ima i puno serija o turskoj radničkoj klasi sedamdesetih i osamdesetih i njihovim sudbinama. Bez obzira na sve, činjenica jest da se tursko društvo sve više demokratiziralo, iako je imalo svojih uspona i padova i koraka unatrag. No priča o demokratizaciji turskog društva stara je preko 130 godina i polako se pokreće naprijed. Ta bitka između progresivnih i konzervativnih također je izvor mnogih priča prema kojima su snimljene turske serije koje su se fokusirale na političku prošlost.

NACIONAL: No gledateljima su svakako bile najatraktivnije serije iz vremena Otomanskog carstva. “Sulejman veličanstveni” bio je jako popularan, a očito se radilo o jako skupoj produkciji.

Da, ta serija doista je postala globalno popularna. Svaka epizoda stajala je nekoliko stotina tisuća dolara i to se i vidjelo po produkciji, kvalitetnom sadržaju, po bogatim kostimima i sjajnoj glumi, originalnoj scenografiji na povijesnim mjestima, u starim palačama, od kojih su neke danas muzeji. Zato su tisuće ljudi i hodočastile u Tursku kako bi posjetile ta mjesta.

‘NAKON AMERIKE, Turska je druga po proizvodnji i izvozu TV sadržaja. Izvozimo ih u 140 zemalja svijeta, gleda ih pola milijarde ljudi, a to je pola milijarde dolara zarade za Tursku’

NACIONAL: Turizam je, pretpostavljam, imao najviše koristi od izvoza TV serija?

Da, one su pobudile veliki interes ne samo na Mediteranu i Bliskom istoku, već diljem svijeta. Turski glumci postali su pravi ambasadori svoje zemlje, kao i turski glazbenici, poput Tarkana, koji su sve popularniji. Dakle, Turska svakako želi izvoziti svoju kulturu i da, to je dio Vladine politike.

NACIONAL: U kojim su dijelovima svijeta turske serije najpopularnije? Pretpostavljam da to ipak ima veze s mentalitetom?

U Rusiji, bivšim ruskim republikama, na Bliskom istoku, u jugoistočnoj Europi, dakle, na Balkanu i u mediteranskim zemljama, u sjevernoj Africi i Latinskoj Americi, što je pomalo nevjerojatno. Ja sam kao dijete gledao meksičke i brazilske serije, sada oni gledaju turske. “Istanbulska nevjesta” postala je toliko popularna u Izraelu da su glumci iz serije tamo pravi heroji. Kad su posjetili Izrael, dočekalo ih je preko deset tisuća obožavatelja. Gledao sam reportažu o ženi iz Izraela koja je dala tetovirati lice glavne glumice na rame. To svakako ima veze s mediteranskim, južnjačkim mentalitetom koji je isti u svim tim zemljama, bez obzira na političko uređenje. To su emotivni i strastveni ljudi i zato im se turske serije sviđaju.

NACIONAL: Iako se uslijed digitalizacije često tvrdi da radio i televizija odumiru, čini se da u Turskoj nije tako. Iznijeli ste podatak da turski gledatelji provode oko pet sati dnevno pred velikim ekranima…

Iako je moj osobni background povezan gotovo isključivo uz digitalne medije, moram reći da, što je brži internet i što su bolji pametni telefoni, gledatelji sve više gledaju video-sadržaje. Naravno, postoji generacijski jaz, ali ljudi i dalje vole sjesti pred svoj televizor i pogledati omiljenu seriju na linearnim programima. Broj pretplatnika na plaćene TV programe u Europi i dalje raste, a prema prognozama za pet godina dostići će brojku od 900 milijuna domova. Mislim da su tvrtke poput Netflixa zapravo osvijestile ljude o tome da ima smisla potrošiti nešto novca kako bi se moglo gledati dobre filmove i serije. Tehnologija nas je zapravo prisilila da proizvodimo sve više kvalitetnih sadržaja i priča, a svaka zemlja koja ima bogatu povijest i kulturu, ima potencijala upakirati ih u dobru priču. Trenutačno je najpopularniji program na Netflixu jedna španjolska serija. Čak i male produkcijske kuće – ako imaju dobar sadržaj i stave ga na dobru platformu, ako ga znaju dobro distribuirati – mogu imati milijune gledatelja diljem svijeta. Veliki sam fan nordijskih programa, skandinavskih kriminalističkih serija, a to su male zemlje i mali jezici koji su postali globalno popularni. Mi u SPI-u vjerujemo da ljudi žele kvalitetan sadržaj, koji nužno ne znači veliku i skupu produkciju.

NACIONAL: Što dokazuje da je sadržaj i dalje kralj!

A dramska serija je kraljica, dok je distribucija King-Kong!