Ukrajinske snage pokušavaju ponovno zauzeti grad Bakhmut na istoku zemlje. Ekipa BBC-a posjetila je tim elitnih snajperista koji provode noćne napade u blizini. Nazivaju ih ‘Duhovi Bahmuta’.

Zapovjednik snajperskog tima, kodnog imena ‘Duh’ poveo je novinarsku ekipu do njihove baze na periferiji grada, koju zove ‘rubom postojanja’. “”Duh je moj pozivni znak. Kada smo počeli unositi teror u Bahmut, dobili smo ime ‘Duhovi Bakhmuta’.”

Njihova baza je unutar dometa ruskog topništva. Duh priznaje da topništvo uvijek zabrine ljude. “Možeš se sakriti od artiljerije, ali ne i od snajperista”, dodao je. Ovaj se tim sastoji od oko 20 vojnika, a djeluje na rubovima Bahmuta posljednjih šest mjeseci. Na pitanje koliko je vojnika njegov tim ubio, kaže da postoji potvrđeni broj – 524. Tim elektronički bilježi svaki hitac kroz nišan  puške.

No, ne broje svi. Novinari BBC-a susreli su Kuziju, koji kaže da nema razloga za ponos. “Mi ne ubijamo ljude, mi uništavamo neprijatelja”, poručio je. Prije rata radio je u tvornici. Kaže da nikada nije volio oružje, ali je osjetio potrebu uzeti oružje u ruke kada je Rusija izvršila invaziju. Kuzia još jednom provjerava svoju snajpersku pušku Barrett američke proizvodnje: “Svaka je misija opasna, kad pogriješimo, neprijatelj vas može pogoditi. Naravno da se bojim – samo budala se ne bi bojala”, rekao je.

Duh kaže da je osobno odabrao svakog člana tima na temelju njihove ‘humanosti i domoljublja’, a ne vojnog iskustva i vještina.

Kada kreću u misiju, puštaju glazbu s mobitela. Ukrajinska glazba im podiže raspoloženje, ali i prikriva zvuk granatiranja. Isprva je, navodi novinar BBC-a,  teško čuti eksplozije u blizini zbog buke Humveeja, koji Kusch vozi velikom brzinom preko tračnica. Ali nekoliko puta pokazuje prema nebu i upozorava, “dolazi”. U blizini se čuje nekoliko eksplozija. Prilikom povratka iz misije čuli su glasnu eksploziju – dio šrapnela raskomadao je jednu od stražnjih guma.

Kada padne mrak, granatiranje se stišava. Svi unutar baze zabrinuto drže svoje radio prijamnike tražeći vijesti od snajperskog tima. Duh telefonira svojoj sedmogodišnjoj kćeri. Ona je na zvučniku kada uzbuđeno viče: “Volim te tata”. To je kratki ispad normalnosti.

Kuzia kaže: “Jedan hitac, jedna meta.” Sada će se odmoriti do misije sljedeće noći. Kuzia kaže: “Sretan sam što sam se vratio i što su svi živi”.

Tijekom proteklih šest mjeseci nekoliko članova tima je ozlijeđeno, uključujući zapovjednika Duha. Ali, nitko od njih nije ubijen. Duh navodi da ‘svaka misija može biti njihova posljednja’. Ali, ističe, čine plemenito djelo.

Jedan mali tim snajperista neće dobiti ovaj rat, pa čak ni vratiti Bahmut. Ali, vjeruju da imaju utjecaja. Kusch kaže da to ima psihološki učinak na njihovog neprijatelja – love jednog po jednog ruskog vojnika s mjesta koje se ne može vidjeti i uz zvuk koji se ne može čuti.