Dana 15. rujna 1851. godine, bogoslov i kasniji župnik Petar Dorčić pronašao je najvažniji spomenik hrvatske rane pismenosti, famoznu Bašćansku ploču. Na njoj se spominje Zvonimir kao hrvatski kralj, a kulturnu važnost 900-godišnjeg spomenika ne treba posebno naglašavati. Nastanak Bašćanske ploče datira se oko 1100. godine, a ona predstavlja značajan izvor za hrvatsku povijest, jezik i razvoj hrvatske pismenosti.

Sama ploča je teška oko 800 kilograma, široka je 199 centimetara, visoka 95,5 centimetara te je debljine oko 9 centimetara, ovisno na kojem dijelu. Izrađena je od bijelog vapnenca, a služila je kao pregradna ploha (septum) u crkvici sv. Lucije u Jurandvoru. U davnini su takve pregrade postojale u katoličkim crkvama, a služile su za odvajanje crkvenog svetišta (oltara) od prostora za puk. Bašćanska ploča je tako služila kao lijeva pregrada u crkvici, a s desne strane je bila još jedna, koja nije izdržala zub vremena. Od nje su ostali samo dijelovi, koji se danas nazivaju Jurandvorski ulomci.

Sama ploča je na kraju 15. stoljeća uklonjena s pregrade i stavljena u pod crkvice, najvjerojatnije u funkciji nadgrobne ploče.