Izložbom „Ivan Meštrović – portreti suvremenica i suvremenika“ u Likovnoj galeriji Gradskog muzeja Križevci prvi put će križevačkoj publici biti predstavljen opus jednog od najznačajnijih hrvatskih kipara. Šesnaest skulptura iz različitih zbirki ili posuđenih od Mate Meštrovića, pruža uvid u intrigantne društvene, umjetničke i političke veze Ivana Meštrovića. Portrete je odabrala autorica izložbene koncepcije, viša kustosica Atelijera Meštrović u Zagrebu Barbara Vujanović, s kojom je Nacional razgovarao.

NACIONAL: Kako je došlo do organiziranja izložbe skulptura Ivana Meštrovića u Križevcima?

Ravnateljica Gradskog muzeja Križevci Tea Hatadi pozvala je Muzeje Ivana Meštrovića da prirede izložbu u gradu u kojem Meštrovićeva djela nikada nisu bila izlagana. Razmišljajući o tome kako pružiti uvid u kompleksni umjetnički opus, vrlo mi se brzo kristalizirala tema portreta. Njome se kipar kontinuirano bavio pa ona omogućuje prikaz njegove stilske geneze. Pozirale su mu neke od najvažnijih ličnosti 19. i 20. stoljeća pa se kroz njihove biografije i odnose s umjetnikom predočila umjetnikova biografija, kao i intrigantna mreža susreta s pojedincima koji su obilježili svoje vrijeme i sredine – hrvatsku, rusku, češku, britansku i francusku. A taj se kontekst, dakako, ne iscrpljuje ovom izložbom.

NACIONAL: Riječ je o portretima Meštrovićevih slavnih suvremenika; kad ih je napravio, kojim povodom, ima li koja anegdota o kojoj od skulptura?

Za ovu izložbu izabrani su portreti nastali od 1903. do 1932. godine. Povodi i motivacije su različiti. Primjerice, Izidor Kršnjavi naručio je portret od Meštrovića, koji je 1904. godine bio student u Beču. Znatno stariji povjesničar umjetnosti, slikar i kulturni djelatnik prepoznao je njegov potencijal. Svoje generacijski bliske kolege, Tomislava Krizmana i Vlaha Bukovca, portretirao je za uspomenu, motiviran prijateljskom odanošću i uzajamnim divljenjem. Ti umjetnici su njega portretirali istom prigodom ili kasnije. Zanimljivo je portretiranje Augustea Rodina 1914. godine u Meštrovićevu rimskom atelijeru. Tom prilikom nastale su dvije skulpture, od kojih je monumentalnija na ovoj izložbi, te nekoliko crteža i skica. Rodin je lapidarno zaključio da „Meštrović čini ono što želi“, dok je Antoineu Bourdelleu poručio, nakon što je ovaj oblikovao njegov portret, „da to više nikada ne učini“. Bio je, dakle, zahtjevan, a Meštrovićem je bio zadovoljan. Portretiranju je prisustvovala češka umjetnica Růžena Zátková, koja je izrazila želju da upozna francuskoga kipara.

NACIONAL: U kakvim je odnosima Meštrović bio sa svojim „modelima“?

S Růženom Zátkovom je Meštrović razvio intenzivni platonski odnos. Njezin portret, koji je Meštrović načinio također u Rimu, čuva se u Nacionalnoj galeriji u Pragu. Za ovu ga priliku nisam odabrala, no jesam za veliku Meštrovićevu retrospektivu koja će se iduće godine održati u Galerie hlavního města Prahy. Modeli su bile njegove ljubavi, prije svega mislim na supruge Ružu Klein i Olgu Kesterčanek, djeca i drugi članovi obitelji, likovni umjetnici, književnici, političari, znanstvenici, mecene, pape… Riječ je o širokom spektru ličnosti i odnosa. No kad spominjemo suprugu Olgu Kesterčanek, interesantno je naglasiti da je Meštrović križevački zet. Olga je rođena 1894. godine u Križevcima. Njezin otac Fran Xaver Kesterčanek, jedan od osnivača suvremenog hrvatskog šumarstva, u zadnjoj četvrti 19. stoljeća u nekoliko je navrata živio i radio u gradu u kojem se Meštrović sada prvi put predstavlja.

MEŠTROVIĆEVE SKULPTURE: Vladimir Becić, Izidor Kršnjavi, Auguste Rodin I Tomislav Krizman. FOTO: Zoran Alajbeg

NACIONAL: Osim poznatog vrsnog stila, skulpture odražavaju i svijet, društvo, onoga vremena, što možete reći o tome? Koje su neke osnovne karakteristike?

Tada su se susreti intelektualnih i umjetničkih elita odvijali u salonima, poput rimskoga salona književnice i prevoditeljice Olge Resnevic-Signorelli i liječnika Angela Signorellija, u koji je kipar zalazio s Ružom Klein. Tu se 1914. susreo s Rodinom, kojeg je upoznao još 1902. godine u Beču, a preko Signorellijevih došao je u kontakt sa Sergijem Djagiljevom. U razdoblju Prvoga svjetskog rata, zahvaljujući velikom uspjehu samostalne izložbe 1915. godine u Victoria and Albert Museumu, Meštrović ulazi u britanske visoke društvene krugove: portretira Lady Maud Cunard, koja ga upoznaje sa svojim ljubavnikom, britanskim dirigentom sir Thomasom Beechamom, kojeg Meštrović 1915. portretira, te s irskim pjesnikom Williamom Butlerom Yeatsom. Preko Yeatsa Meštrović će nekoliko godina kasnije dobiti priliku načiniti model za irsku monetu. Na izložbi se može vidjeti portret Lady Cunard, koja je pak portret svoga ljubavnika poklonila Tate Galleryju u Londonu. Meštrović je bio politički angažiran pa i iz tog segmenta djelovanja proizlaze brojna poznanstva i prijateljstva, recimo, s obitelji Masaryk. Izlažemo biste čehoslovačkoga predsjednika Tomáša G. Masaryka i njegove kćeri Alice.

NACIONAL: Izložba nakon Križevaca odlazi u Zagreb, početkom 2022., kakav je daljnji put tih skulptura?

Skulpture iz fundusa Muzeja Ivana Meštrovića, Gliptoteke HAZU-a, Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, splitske Galerije umjetnina i iz vlasništva Mate Meštrovića iduće godine bit će izložene u Vrpolju, rodnome mjestu Ivana Meštrovića, te Virovitici i Sinju. Voditeljice i ravnateljice institucija, Suzana Bilić Vardić, Mihaela Kulej i Dragana Modrić, prepoznale su njezin edukativni potencijal i važnost teme, koja je dodatno istaknuta sjajnim fotografijama Zorana Alajbega i promišljenim dizajnom kataloga koji potpisuje Damir Gamulin. On je s Antunom Sevšekom osmislio inventivni postav koji zaustavlja promatrača, navodi ga da sjedne uz eksponate koji su nešto niže postavljeni kako bi u sinergiji s popratnim tekstovima pružili intimniji doživljaj skulpture te odnosa kipara i njegovih modela.

NACIONAL: Imate li vi nekog svog favorita od ovih 16 odabranih i zašto biste baš tu skulpturu izdvojili?

Sve bih ih izdvojila, a izbor je mogao biti drugačiji. No, ipak, izdvojit ću portret britanske pjesnikinje i novelistice Dorothy Une Ratcliffe, nastao vjerojatno 1917. u Leedsu. Svaki put kad vidim tu skulpturu, stiliziranu sukladno tendencijama art-décoa, zapanje me elegancija i koncentracija mlade žene udubljene u čitanje knjige. Meštrović je vještim odabirom kompozicije i istančanom modelacijom postizao iznimnu psihologizaciju svojih modela.

NACIONAL: Zašto vas je rad Ivana Meštrovića zaintrigirao toliko da ste se posvetili njegovom opusu?

Intrigira me Meštrovićeva umjetnička, društvena i politička kompleksnost koja je razvidna i na ovoj izložbi. Njegov kiparski, crtački, slikarski, grafički i arhitektonski opus određen je brojnim utjecajima koje je on veoma umješno prilagodio svojem autentičnom rukopisu i karakteru, stilskim mijenama i vremenu u kojem je živio. U doktorskoj disertaciji, koja je pred obranom, obradila sam klasičnu komponentu u njegovu djelu i preko nje sam spoznala s koliko prethodnika i suvremenika Meštrović suvereno korespondira i kako uvjerljivo interpretira likovne i arhitektonske obrasce koji egzistiraju od antike do danas. Projektom MEŠTART, u sklopu kojega više od desetljeća Meštrovićevu umjetnost dovodim u dijalog sa suvremenim umjetnicama i umjetnicima, potvrđuje se aktualnost opusa koji rezonira sa širokim dijapazonom interesa autorica i autora koji svaki put iznova pronalaze poveznicu sa sadašnjim trenutkom. Naposljetku, tu su međunarodne suradnje – s Poljskom, Francuskom, Češkom, Velikom Britanijom i drugim zemljama, a sada i sa sredinama koje su ga u manjoj mjeri imale priliku upoznati. Svaki put događa se uzbudljiva izmjena ideja i dojmova s kolegama i publikom, koja još više potiče na daljnje proučavanje i kontekstualiziranje opusa. Svaka izložba i publikacija prilike su za novo čitanje forme i sadržaja Meštrovićevih djela i za postavljanje pitanja što nam ona danas znače. Namjera ovoga projekta je sagledavanje Meštrovića kao jednog od ponajboljih portretista prošloga stoljeća, ulazak u intrigantni svijet umjetnika i velikana koji su mu pozirali, ali i osvještavanje intimnog i efemernog trenutka prepoznavanja i razumijevanja koji se trajno materijalizira u formi portreta.