Prošloga vikenda svečano je otvoren 70. Pulski filmski festival, na kojem će biti prikazano 80 filmova na više od 100 projekcija. Kad završi Pula, počinje Motovun Film Festival, kojem je ovo također okrugla obljetnica – dvadeset peta. Na oba festivala bit će prikazan posljednji film nedavno preminulog redatelja Lukasa Nole „Escort“. Na Puli je film u natjecateljskom programu i imat će svjetsku premijeru 18. srpnja, a na Motovunu, koji se od ove godine zove Cinehill, bit će prikazan 29. srpnja izvan konkurencije. Priča prati Miru, obiteljskog čovjeka čiji se život pretvara u košmar ucjena kada u kupaonici hotelske sobe pronađe mrtvu prostitutku s kojom je proveo noć. Dva hotelska namještenika isprva mu pomažu zataškati zločin, no Mirina nevolja za njih je dobra prilika. Uloge u filmu nose Živko Anočić (Miro), Krešimir Mikić (Belc), Nikša Butijer (Davor), Hrvojka Begović (Darija), Igor Kovač (Berak), Hrvoje Barišić (Dado), Paško Vukasović (Rajko) i Lena Medar (Maja). Osim što je film režirao, Lukas Nola potpisuje i scenarij.

U subotu, 22. srpnja, počinje Motovun Film Festival i trajat će do 29. srpnja. Nakon 25 sjajnih godina Motovun Film Festival kreće u nove izazove. Filmski festival koji su davne 1999. osnovali Rajko Grlić, Boris T. Matić, Olinka Vištica i Igor Mirković, vođeni idejom promocije filmova nastalih u malim kinematografijama i nezavisnim produkcijama, ove godine održat će se na dvjema lokacijama. S motovunskog brda, gdje će trajati tri dana, festival se seli na drugo brdo, Petehovac iznad Delnica u Gorskom kotaru, i odsad se zove Cinehill.

Uoči svjetske premijere filma „Escort“ tjednik Nacional razgovarao je s Barbarom Nolom, životnom suputnicom preminulog Lukasa Nole, koja u filmu igra manju ulogu. Barbara Nola stalna je članica ansambla DK-a Gavella. Poznata je po nizu zapaženih kazališnih, filmskih i TV uloga, među kojima se ističe uloga u filmu „Nebo, sateliti“ Lukasa Nole. Članica je žirija ovogodišnjeg Motovun Film Festivala.

Film ‘Escort’ nastao je u koprodukciji s umjetnicima iz Sjeverne Makedonije i Kosova. FOTO: Press

NACIONAL: Lukasov posljednji film imat će svjetsku premijeru u Puli, a bit će i dio glavnog programa u Motovunu, doduše, izvan konkurencije. Što vama znači prikazivanje tog filma na dvama najznačajnijim hrvatskim ljetnim festivalima i kako bi Lukas na to gledao?

Naravno da bi Lukas bio sretan, zato što su ti naši festivali ipak jedna proslava filma i filmske zajednice na kojoj se ljudi nađu, razmjenjuju ideje i zabavljaju se, a istovremeno je to i susret s publikom koja prvi put ima priliku gledati neki film. Jako sam uzbuđena i sretna zbog činjenice da je Lukas iza sebe uspio ostaviti dovršen film koji je uvršten u programe obaju festivala. Iako je to njegov posljednji film, rekla bih da je jako razigran. I žanrovski – s jedne strane to je triler, koji ima predivnih seksi scena, a s druge strane pun je duhovitih likova koje krasi taj Lukasov tipični crni humor. I ima jednu duboku filozofsku misao u pozadini. Lukas ga je radio s jednim od najmlađih i najboljih snimatelja, koji je trenutno snimateljska zvijezda, Franom Pamićem i s fantastičnim glumcima na lokacijama u Zagrebu i okolici i nešto po Zagorju. Tako da mi se čini da je film u sebi ujedinio sve od Lukasa – sve što je imao i njegov opus televizijskih i dugometražnih filmova koji su znali biti mračni i u sebi nositi neku tugu, kao i onih koji su bili dječački razigrani.

NACIONAL: Lukas potpisuje i scenarij filma, jeste li bili upoznati s nastajanjem tog scenarija?

Naravno, bila sam upoznata sa svim segmentima zbivanja oko tog Lukasovog filma, kao i cijela naša obitelj, jer to je proces koji je trajao nekoliko godina. A taj proces je uvijek pomalo tegoban jer uvijek ima problema oko produkcije i financiranja. Budžeti su gotovo isti već dvadeset godina, a sve što se od njih mora platiti triput je skuplje. Gotovo je nemoguće raditi zahtjevnije filmove, primjerice, povijesni film ili film s puno masovnih scena, no to je tema za sebe. Bila sam prisutna i oko priprema i kod proba, a naravno da sam pratila scenarij dok ga je Lukas pisao. Obično bi mi svake večeri dao da pročitam ono što je napisao tog dana. Ponekad bi čak poslušao moje primjedbe, ali uglavnom je „ovnovski“ radio po svom.

NACIONAL: Spomenuli ste probleme oko produkcije, zbog čega se obično rade koprodukcije pa je, pretpostavljam, i ovaj film zato koprodukcija?

Jest, nastao je u koprodukciji s fantastičnim umjetnicima iz Sjeverne Makedonije iz produkcije Skopje Film Studio i Buka Production s Kosova. Glavni producent je, naravno, veličanstvena Kinorama s kojom je Lukas ostvario većinu svog opusa. Makedonci su radili kompletan segment zvuka, a s Kosova je i dio glumačke ekipe, od kojih neki imaju veće, neki manje uloge. Radeći film upoznali smo puno divnih umjetnika. I inače jako volim raditi koprodukcije, to je divno iskustvo. Lani sam snimala s Majom Miloš u Beogradu. Radila sam s kolegama od kojih sam neke znala dobro, neke baš i ne, ali nakon intenzivnog zajedničkog rada u kojem smo svi dali sve od sebe, stvorene su sjajne osobne i profesionalne veze. Predivno iskustvo. Što se tiče ovog Lukasovog filma, koji se počeo pripremati još dok se zbog korone nije moglo putovati, bilo je zanimljivo kako su se skladatelj Aleksandar Pejovski iz Sjeverne Makedonije i Lukas dogovarali o glazbi, online, kako su se non–stop dopisivali. Aleksandar je njemu slao snimke nove glazbe svakih par dana, a Lukas je njemu vraćao primjedbe i tako su zajednički stvarali te uspostavili vrlo blizak odnos. Lukas je njime bio oduševljen. Tužno je da se nikad nisu imali priliku osobno upoznati. To se trebalo dogoditi sad, na premijeri.

NACIONAL: Je li Europa nešto pomogla?

Nije. I ne bih to komentirala.

NACIONAL: Provući ću sad jednu staru tezu, a to je da su kultura i film održali neke normalne odnose u regiji, među zaraćenim zemljama, prije svega zahvaljujući koprodukcijama, koje su postale uobičajene iako tako nije bilo u početku. Kako to komentirate?

Apsolutno, da. I to ne samo na filmu, već i u kazalištu. Radila sam jako puno gostovanja, a i kazališta zemalja regije gostovala su kod nas sa svojim predstavama. Sada se i u kazalištima počelo raditi još više koprodukcija i to je doista fantastično. I to ne samo u smislu produkcije, jer je, naravno, lakše kada se više novca s više strana stavi na jedan kup, već i zbog one druge, kreativne strane i prožimanja različitih energija. Prije dvadesetak godina, kada smo u Gavelli radili jednu od prvih takvih kazališnih koprodukcija s Crnom Gorom, imali smo velikih problema s dijelom kazališnih krugova i preživjeli smo žestok napad. To je bilo početkom dvije tisućitih, ali mislim da smo upravo time uspješno razbili sve predrasude crnogorskih kolega prema nama i nas prema njima. U početku je možda bilo nekog nepovjerenja, ali onda smo, u pauzama proba, pričali kolegama kako smo mi proživljavali ratne godine, a oni nama o svojim iskustvima. To je bilo ljekovito za sve nas. I tako smo se povezali preko umjetnosti i ostali prijatelji za cijeli život.

Film ‘Escort’ imao je svjetsku premijeru 18. srpnja u pulskoj Areni. FOTO: Sasa Miljevic/PIXSELL

NACIONAL: Iako je „Escort“ triler, pomalo mračan, pa i erotičan film, on sadrži i određenu političku kritiku. Naime, Lukas je o filmu napisao: “Moja osobna nemoć pred nasiljem i primitivizmom i nemoć ljudi iz moje okoline naveli su me na pisanje i snimanje ovog filma. Jedine konstante ovih dviju država u kojima sam živio su bahatost, primitivizam i nasilje (ne mislim na fizičko iako je i toga bilo) koje dominira i određuje skoro sva pravila po kojima ovo društvo funkcionira.“ Kako to komentirate?

Lukas je u principu bio optimistična i vedra osoba sklona hedonizmu, ali da, to je jedno od njegovih viđenja stvarnosti koju živimo. Strašno mu je smetalo nasilje i u puno se svojih filmova bavio odnosom pojedinca prema nasilju. Mislim da ću jednoga dana o tome napisati jedan esej, dugo sam se bavila tom mišlju, ili ću nekome tko piše bolje od mene objasniti taj pogled na nasilje iz perspektive Lukasovih filmova. U svim njegovim filmovima zapravo ima nešto od te teme. I u ovom filmu, koji je žanrovski triler, bavi se tom temom. Glavni junak se, zbog moralnog kompromisa sa samim sobom koji napravi na samom početku filma, svjestan da je pristao raditi nešto što je stravično krivo, nađe u situaciji u kojoj se nađe. Ima tu i zločina i kazne, ali sve polazi od toga da kada se jednom upetljaš u spiralu zla, kada nisi principijelan i kada nisi do kraja moralno ispravan, kada ne reagiraš kako i kada treba, onda ćeš morati igrati u tom vrzinom kolu, prema pravilima koje ono nalaže. Jer si i sam umočen u tu priču.

NACIONAL: Lukas je spomenuo primitivizam i bahatost, a to je ono što ovom državom vlada već trideset godina. Vjerujem da je njemu kao urbanom dečku iz Zagreba, koji je odrastao unutar drugih gabarita i vrijednosti, to jako smetalo.

Ne bih ja govoreći o tome isticala da je Lukas bio iz Zagreba, to nije bitno. On je ionako po svom habitusu i porijeklu zapravo bio Dalmatinac, po svom ocu. Ali što se tiče te zgađenosti nad primitivizmom i bahatošću, mislim da je to zajedničko svim pristojnim ljudima u ovoj zemlji koji su dopustili da često dominiraju oni nepristojni, bahati, primitivni i da kroje tu našu državu po svojim mjerilima. Moje mišljenje je da smo svi za to krivi. To sam govorila još u onim vremenima kada je Bandić počeo zapošljavati podobne po kazalištima i kulturnim vijećima. Kada prvi put ljudi nisu htjeli glasno istupiti, jer su kalkulirali s time da će možda i oni imati neke koristi, tu je sve palo. To se dogodilo i drugi, i treći, i dvadeseti put. I onda se ne možeš buniti ako takve stvari petnaest ili dvadeset godina gutaš u tišini. Doduše, Lukas i ja povremeno smo se bunili i dobivali po glavi. I nije mi žao, iako nismo ništa uspjeli promijeniti. Ako netko u jednom trenutku zbog svog interesa ili straha šuti, mora znati da će takav način postupanja kad-tad doći i do njega.

NACIONAL: Živko Anočić, Krešimir Mikić, Nikša Butijer, Hrvojka Begović i druga značajna glumačka imena sudjeluju u filmu „Escort“. Kako su se snašli u tim ulogama, vjerujem da ste pratili taj proces jer i sami u filmu imate manju ulogu?

Pratila sam, dakako, jer su prve probe imali kod nas doma. O tome kako im je bilo raditi trebali bi govoriti oni sami, prvenstveno Živko, koji je doista božanstven glumac i koji igra glavnu ulogu. Ali mislim kako je ključno da je Lukas uvijek znao stvoriti jednu vrlo toplu i konstruktivnu atmosferu i svi su s njim – od tehnike do glumaca – obožavali raditi. On je zaista imao senzibilitet za ljude, imao je karizmu i nekako je bio prirodni vođa, što je potrebno za režisera i što su svi koji su s njim radili osjetili. Lukas je imao jedan smireni autoritet, znao je točno što hoće i znao je to pretočiti u riječi i prenijeti i glumcima i svim ostalima u ekipi. Osim toga, davao je ljudima i jako puno prostora za njihovu vlastitu kreativnost, a možda je to i bilo najvažnije.

NACIONAL: Je li Lukas uspio završiti film ili ga je netko završavao umjesto njega?

Lukas ga je završio. Film je bio potpuno gotov, trebalo je dodati možda još neki šum ili poneki efekt u nekim scenama. On je to još iz bolnice dogovarao, do posljednjeg dana, sa svojim dugogodišnjim montažerom Slavenom Zečevićem, s kojim se odlično razumio i Slaven je točno znao što treba. Lukas je čak i plakat uspio odobriti.

NACIONAL: Nakon Pule film ide u Motovun, što to vama znači s obzirom na to da ste i članica žirija?

To mi je jako drago. Film će biti prikazan izvan konkurencije. Ali u Motovun uvijek dolazi jako puno mladih ljudi, oni su ta neka buduća publika i zato sam jako sretna što film ide i tamo. I to baš na ovaj 25. jubilarni Motovun, koji se seli u Gorski Kotar, na Petehovac. Tamo snimam seriju „Gora“ i to je doista čarobno mjesto. Inače, jako sam počašćena što sam u žiriju ovogodišnjeg Motovuna i jako mi to imponira. Imamo dosta posla, no filmove tek gledamo i ne mogu o tome govoriti. Sve će se znati kada za to dođe vrijeme.