Predsjednica Hrvatske udruge obiteljskog smještaja u intervjuu za B&B upozorava da bi porez na dohodak i nekretnine umjesto punjenja državnog proračuna, mogao dovesti do gubitka gostiju jer će Hrvatska postati preskupa

Zadnjih mjesec i pol dana obilježio je niz protesta, pobuna, najava oštrih protestnih akcija, teških riječi, negodovanja brojnih vlasnika prostora u obiteljskom smještaju namijenjenih kratkoročnom turističkom iznajmljivanju, upućenih na adresu Vlade i resornog Ministarstva preko medija i predsjednice Hrvatske udruge obiteljskog smještaja (HUOS) Barbare Marković. „Zadnjih dana i mjeseci morala sam biti i psihoterapeut i psihijatar“, ističe predsjednica HUOS-a, ekonomistica i magistrica turizma koja je u SAD-u radila za turističke privatne iznajmljivače. Strahovi za poslovnu i egzistencijalnu budućnosti za oko 130.000 privatnih iznajmljivača kuća za odmor, stanova, apartmana širom Hrvatske i oko 350.000 članova njihovih obitelji počeli su donošenjem Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada. Panika se počela širiti kada su najavljene izmjene i povećanja dvaju poreza, na dohodak i nekretnine, a ministar financija Marko Primorac izjavio je da će porez na dohodak od iznajmljivanja rasti 633 posto. Čini se da su stvari jasnije najavom donošenja Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti i da je, najavom usvajanja nekih prijedloga te udruge, Barbara Marković svojim kooperativnim pristupom uspjela da se pojedini prijedlozi Ministarstava promijene i ublaže u korist zaštite iznajmljivača obiteljskog smještaja. Ali još će biti puno otpora povećanju paušalnih poreza i posljedica hrvatske divlje i masovne apartmanizacije. IDS, PGS i istarske stranke prije nekoliko dana su zatražile od Vlade odustajanje od ovakve porezne reforme na štetu obiteljskog smještaja.

B&B: Zašto se ljute članovi HUOS-a i zašto su iznajmljivači ogorčeni? Zovu li vas još uvijek i traže proteste ispred Vlade i Sabora?

Ljudi su ogorčeni i šokirani ovim izmjenama koje su naglo došle. Jedan broj osoba je otkazao djelatnost, ponegdje drastično. Nositelji obiteljskog smještaja bunili su se na iznose godišnjih paušala po ležaju. Smatrali su da je preveliko povećanje poreza od 633 posto, koliko povećanje doista jest ako se gleda od najniže do najviše granice. HUOS je odmah izašao sa svojim prijedlogom, po kojem bi maksimalno oporezivanje za prvu zonu po indeksu turističke razvijenosti bilo 200 eura, umjesto najavljenih 300 eura. Dali smo prijedlog snižavanja paušala i za drugu zonu do 130 eura, treću 100 eura i četvrtu 80 eura. Konačni sud donose lokalne samouprave o konkretnom iznosu unutar pojedine zone. Za mnoge su takve najave drastičnog povećavanja poreza destimulirajuće za održavanje i pokretanje toga posla. Puno ljudi je sebe smatralo dijelom obiteljskog smještaja. Ali ne radi se samo o obiteljskom smještaju u kućama, nego i o iznajmljivačima stanova u zgradama, posebno u velikim gradovima. Zapravo, više se ljute oni koji iznajmljuju stanove i apartmane u stambenim zgradama, jer moraju prikupiti suglasnost 80 posto suvlasnika za daljnje iznajmljivanje sljedećih pet godina. Ljudi otkazuju ako su izračunali da će taj posao postati neisplativ i da će im povećani paušal odnijeti veći dio dobiti. Nekima su iznajmljivanje i obiteljski smještaj bili dopunska djelatnost. Ljudi će možda prenamijeniti djelatnost ili će dati djeci da rade. Bit će otkazivanja, smanjit će se broj smještajnih jedinica, ali opstat će oni najbolji i najkvalitetniji. Ljudi nisu protiv povećanja plaćanja poreza, jer smo u obiteljskom smještaju svjesni da taj porez nije bio velik i da ćemo morati plaćati više. Problem su ostali troškovi na koje mi u obiteljskom smještaju nemamo pravo na odbitak od 30 posto, kao što ga imaju iznajmljivači u dugoročnom najmu. A u obiteljski smještaj se doista puno mora ulagati iz godine u godinu.

‘Netko zaradi 10.000 eura godišnje pa kad mu oduzmete 58 posto, to je ozbiljna suma. Taj će razmisliti hoće li i dalje raditi’

B&B: Ljudi nisu oduševljeni plaćanjem poreza, posebno sad kad bi trebali platiti šest puta više od dosadašnjeg niskog paušala.

Ljudi su bijesni jer će im, izračunali smo, 58 posto zarade ići na troškove, zaradit će značajno manje. Sa svim porezima od zarade će morati izdvojiti 58 posto. Ne zarađuju svi 50, 60 tisuća eura godišnje. Netko zaradi 10.000 eura godišnje pa kad mu oduzmete 58 posto, to je ozbiljna suma. Ta osoba će razmisliti hoće li dalje raditi ili će prostor dati u dugoročni najam. Pogotovo ako sezona ne traje toliko dugo, onda ljudima ta djelatnost neće biti isplativa. Oni koji dobro zarađuju trebali bi i više plaćati, oni koji zarađuju manje, trebali bi manje plaćati. Ali i dalje se porez neće plaćati po ostvarenom prometu, nego po paušalu.

B&B: Ministar turizma Tonči Glavina je negirao da se radi o povećanju od 633 posto ukupno, nego da se radi o povećanju od 20 do 30 posto.

Sve to ovisi od destinacije do destinacije. Svaka destinacija ima indeks turističke razvijenosti. Ministarstvo je dalo okvire, a na lokalnoj samoupravi je koliko će podići taj porez. Nadam se da će uvažiti naše prijedloge kojima bi druga i treća zona bile manje paušalno oporezivane. Lokalna samouprava može donijeti odluku da ne poveća godišnji paušal za maksimalnih 300 eura po ležaju, već ga mogu ostaviti na 50 ili 150. Što se poreza na nekretnine tiče, isključivo ovisi o lokalnoj samoupravi koliko će povećati taj porez, a to je od 0,6 do 8 eura po kvadratu.

B&B: Kako smiriti nezadovoljstvo? Što se može dogoditi ako više poreze ljudi kompenziraju višim cijenama?

Primali smo svakakve pozive pa i traženje organiziranog protesta ispred Sabora. Posebno od ljudi koji iznajmljuju stanove u stambenim zgradama u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Dubrovniku. Mislim da do toga neće i ne treba doći. Mi pozivamo ljude da ne povisuju cijene, već ostave postojeće za sljedeću godinu jer je Hrvatska već skupa destinacija. Mogli bismo izgubiti goste ako budemo brendirani kao preskupa i nekonkurentna destinacija. Turisti će otići prema drugim jednako kvalitetnim destinacijama. Stalno godinama govorimo da nismo za masovnu apartmanizaciju, a sada imamo višak ležajeva i apartmana. Problemi su se jako dugo gurali pod „tepih“. HUOS je stalno zagovarao razdvajanje kategorije domaćina u turizmu od komercijalnog smještaja, što se godinama ignoriralo. Sad je to naše uporno traženje prihvaćeno jer je rješenje stiglo nedavno s novim Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti. Dakle, kasnimo 12 godina. Negdje je na to trebalo staviti točku znatno ranije. Do sada je u prosjeku broj ležajeva u Hrvatskoj rastao za 30.000 godišnje. To je ogroman broj jer su kod nas ljudi investirali samo u turistički smještaj, ni u što drugo.

B&B: Ministar Glavina ističe da nam je ove godine bilo puno praznih apartmana i 40 posto ležajeva nepopunjeno.

To o čemu govori ministar odnosi se na komercijalni smještaj, na iznajmljivanje stanova u zgradama s više apartmana. Takvih problema i „rupa“ nije bilo u obiteljskom smještaju. U obiteljskom smještaju je bilo jednako gostiju kao i proteklih godina, možda i više, jer nije sve prijavljeno u sustav e-Visitor. Problem je nastao jer su iznajmljivači iz komercijalnog smještaja snižavali cijene i tako uzimali dio „kolača“ obiteljskog smještaja koji ne može toliko sniziti cijenu jer mu onda pada usluga. Ono što se dobiva u obiteljskom smještaju, sigurno se ne dobiva u komercijalnim apartmanima. Podizanjem poreza namjerava se ograničiti broj apartmana i rentijera, pa će sigurno doći do otkazivanja djelatnosti, jer neće svima biti isplativo raditi. Nekom sezona ne traje ni 65 dana, a nekome sezona traje 260 dana. Sve ovisi o destinaciji. Nadam se da među otkazima neće biti puno obiteljskog smještaja.

‘Nije dovoljno samo održavati obiteljski smještaj, već je potreban destinacijski menadžment’, ističe Barbara Marković | Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

B&B: Zašto Ministarstvo financija i Ministarstvo turizma hoće provedbu upravo ovakvog modela porezne reforme kad je turistička ponuda u pitanju?

Jasno je da žele izjednačavati oporezivanje dugotrajnog najma s kratkoročnim najmom, jer je kratkoročni turistički najam eskalirao masovnom apartmanizacijom. Svi su ulagali novac u stanove. Vlada to negdje želi zaustaviti kako nam se ne bi urušile cijene u obiteljskom smještaju i kako bismo prestali privlačiti pogrešnu strukturu gostiju. Nije dovoljno samo održavati obiteljski smještaj, već upravljati destinacijskim menadžmentom. Moraju znati napraviti pravilnu strategiju razvoja turizma na svakoj destinaciji, mora se znati žele li, naprimjer, kulturni ili aktivni turizam te u narednom razdoblju raditi na brendiranju ne samo smještaja, nego i destinacije. Drugi razlog je što EU zagovara veću kontrolu i regulaciju kratkoročnog najma pa se zbog toga naše ministarstvo hoće uskladiti s europskom praksom. U pojedinim gradovima kao što su Atena, Pariz i Rim već su stavili moratorij na kratkoročni najam u stambenim zgradama. I naše ministarstvo je vidjelo da kod nas ljudi najviše ulažu u nekretninski biznis i cijelo težište je na najmu apartmana. Ono što žele izbjeći je „pranje novca“ kroz nekretninski biznis. Tko god je imao 400.000 eura viška, uložio ih je u jedan ili dva stana na nekoj super lokaciji. I njihovo iznajmljivanje je u Hrvatskoj bio najisplativiji posao. Tako više neće biti. Zato Ministarstvo turizma želi sve iznajmljivače u stambenim zgradama tretirati kao komercijalne iznajmljivače, odnosno rentijere, a obiteljski smještaj bi nosio oznaku domaćina u turizmu. Opstat će obiteljski smještaj i mi se zalažemo za to. Pozitivno je što je Ministarstvo napokon prihvatilo tu našu orijentaciju, pa je sada davni prijedlog o terminu i tretmanu domaćina u turizmu prihvaćen i ušao je u upotrebu. Ministarstvo želi eliminirati kratkoročni najam, naravno ne sasvim, ali želi izjednačiti porezno opterećenje kratkoročnog i dugoročnog najma. I tu nema ničeg spornog. Ono što mi tražimo je priznavanje 30 posto odbitka koje imamo u kratkoročnom najmu, jer želimo da se time stimulira rad i ulaganje u obiteljski smještaj.

B&B: Koliko je do sada bio registriranih iznajmljivača u Hrvatskoj? Koliko je iznajmljivača, a koliko ih je u obiteljskom smještaju?

Ministar Glavina ističe brojku od 126.000 registriranih iznajmljivača. Iduće godine prijeći ćemo brojku od 130.000. Od toga broja, saznali smo prije nekoliko dana u Ministarstvu, utvrdili su da je u Hrvatskoj 31.000 osoba u komercijalnom smještaju, odnosno to su rentijeri. Znači da je u Hrvatskoj oko 95.000 iznajmljivača u obiteljskom smještaju. Moje iskustvo kazuje da ih je oko 60 posto od ukupno registriranih iznajmljivača, njih oko 76.000, u obiteljskom smještaju, koji kvalitetno rade svoj posao. I oni će opstati. Samo u Splitsko-dalmatinskoj županiji je oko 30.000 registriranih iznajmljivača. Većina njih, osim grada Splita, nalazi se u obiteljskom smještaju.

‘Mi u obiteljskom smještaju nemamo pravo na odbitak od 30 posto kao što ga imaju iznajmljivači u dugoročnom najmu’

B&B: Vi ste autorica termina domaćin u turizmu koji je posljednjih dana jako popularan. Što on znači i donosi?

Nikad nisam patentirala autorstvo, ali sam moju prvu edukaciju još 2013. održala na temu „Domaćin u turizmu“. Domaćini u turizmu su sretni što se taj termin prepoznao i što je Ministarstvo uvažilo naša zalaganja, pa će se osigurati maksimalna zaštita obiteljskog smještaja, koje ćemo brendirati kao nešto autohtono i tradicionalno naše. Domaćin u turizmu je prvenstveno osoba koja se brine za svoga gosta, lokalni čovjek koji dočekuje svoga gosta i kojemu se gost ponovno vraća na destinaciju. Mi imamo goste koji se godinama vraćaju u iste kuće, ne samo radi kvalitete smještaja, već i radi usluge domaćina. Komercijalni smještaj nema takav pristup. Oni svoga gosta ni ne vide i njima se gosti ne vraćaju. HUOS je predlagao da domaćin bude osoba koja svoju nekretninu ima 60 kilometara od mjesta prebivališta. Ministarstvo je sada u Zakonu predvidjelo da je to osoba koja svoju nekretninu ima unutar županije u kojoj živi. Tko živi u Zagrebu, a ima kuću u Novom Vinodolskom ili Omišu, ili živi na rubu jedne županije, a smještaj ima u drugoj, neće imati status domaćina u turizmu jer se ne može brinuti o gostu. Takvi će morati angažirati agencije. Uvijek će netko biti zakinut. Godinama smo kao udruga tražili odvajanje domaćina u turizmu od rentijera, odnosno komercijalnog smještaja. Insistirali smo da je u komercijalnom smještaju svatko tko ima i iznajmljuje više od dvije stambene jedinice. I to smo uspjeli, ali ne u omjeru u kojem smo željeli. Nismo uspjeli da netko tko ima samo jednu smještajnu jedinicu u zgradama, i još dio godine živi u njoj, također pripada obiteljskom smještaju.

B&B: Znači li to da je udruga bila uspješna?

To ćemo tek vidjeti. Ali da nije bilo HUOS-a, ne bi se čulo za domaćina, niti za ovakav obiteljski smještaj. Oni će, nadam se, plaćati manji paušalni godišnji porez po ležaju od onoga koji je Ministarstvo predložilo. Koliko će to biti, ne znam, ali dijelom će se sigurno uvažiti naši zahtjevi. Mi smo se borili, ali možda nismo u svemu uspjeli. Udruga je neprofitna i svi u njoj, uključivo i mene, radimo kao volonteri. Pomažemo ljudima. Zadnjih dana i mjeseci često sam bila i terapeut i psihijatar. Rentijeri, odnosno komercijalni smještaj, plaćat će ubuduće i paušalni porez i porez na nekretnine, a to neće biti malo.

‘Pozitivno je što je Ministarstvo napokon prihvatilo naš prijedlog o terminu i tretmanu domaćina u turizmu’

B&B: Vaša udruga je Ministarstvo upozorila na problem nelojalne konkurencije. O kome se radi?

Upozoravali smo i upozoravamo na strance koji kupuju nekretnine u Hrvatskoj, pa ih iznajmljuju gostima, kao da su im „prijatelji ili rodbina“. Rade bez prijave, bez dozvola i ne plaćaju porez. Takvih primjera je jako puno. Takvi strani državljani su nam najveći problem jer nad njima nema nikakvog inspekcijskog nadzora. Nadam se da će se to uskoro promijeniti. Mora se zaštiti čovjeka koji pošteno radi od onoga koji radi na „crno“. Upozorili smo da će stranci od naših ljudi koji se odluče prodati nekretninu, jer će im obiteljski smještaj zbog poreza biti neisplativ, kupiti obiteljske kuće. Ne znam točan broj, ali je nekoliko desetina tisuća ležajeva u Hrvatskoj već u stranom vlasništvu.

B&B: Što bi se dogodilo da se sada nije krenulo u ograničavanje apartmanizacije?

Da se nije krenulo u ove promjene, za dvije godine sigurno bi u Hrvatskoj bilo još 50.000 novih ležajeva. S tim bi Hrvatska sigurno padala u kvaliteti usluge, a dobivali bismo još nepovoljniju strukturu gostiju. Znamo da hrvatskom turizmu nije 5 minuta do 12 sati, već 12 i 30. Ne smijemo dopustiti smjer daljnje masovne apartmanizacije. To nije upitno. Upitna je metodologija kako te promjene provode dva ministarstava. Previše toga se odjednom pokreće poreznim reformama i izmjenama Zakona. Sve bih napravila što i Ministarstvo, ali malo sporije. Ali ja nisam ministar i o tome ne odlučujem. Ljudima je previše jer nisu educirani i stvorila se panika. Ljude treba smiriti i objasniti im što se i zašto događa. Sve što uradimo za turizam vidjet će se za pet godina.

B&B: Osjećate li se kao sindikalni lider?

Ne, sigurno nisam sindikalni lider. Ja sam lokalni čovjek koji održava komunikaciju između iznajmljivača obiteljskog smještaja i ministarstva. Naša udruga je tampon-zona između jednih i drugih. Pozivam sve osobe u obiteljskom smještaju da nam govore u kojem smjeru bismo trebali ići. Nismo svemogući, ali se trudimo. Smještaj u Hrvatskoj mora biti raznovrstan. Ni Grci ni Talijani nemaju kvalitetniji smještaj od nas. Međutim, naš je dosta sličan, „copy paste“. Moramo težiti brendiranju smještaja koji će biti eko friendly, pet friendly, family friendly, jer tako ćemo minimalizirati konkurenciju. Na području Splitsko-dalmatinske županije imamo samo tri smještaja koji udovoljavaju potrebama osoba s invaliditetom. Samo tri. A jako je puno osoba s invaliditetom koji rado i puno putuju. Mi educiramo iznajmljivače u obiteljskom smještaju. Ljude treba probuditi. Smještaj nije nešto suhoparno.