Većina ljubitelja zabavne glazbe zasigurno će rado pjevušiti pjesmu “Barbara” kad na radio valovima puste taj svojevremeno veliki hit.

‘Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.’

Ali, malo ljudi će se sjetiti kako se radi o pjesmi Ivana Slamniga, koji je umro 3. srpnja 2001. godine u Zagrebu. Ivan Slamnig, suvremeni hrvatski pjesnik, prozni pisac, esejist, prevoditelj, sveučilišni profesor, komparatist književnosti, rođen je početkom ljeta 1930 godine u Metkoviću. Nakon klasične gimnazije i studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, bio je predavač na mnogim slavističkim katedrama, a njegov književni opus obuhvaća poeziju, prozu, esejistiku, radiodrame i prijevode s nekoliko jezika.

Njegova je poezija značajna po duhovitoj igri riječi, uporabi žargona i intoniranosti ironijom, a proza po temama o ratnom iskustvu dječaštva. Sastavljač je značajnih antalogija i priručnika, a značajne su njegove knjige iz književne teorije i književne povijesti. Do umirovljenja bio je profesor na Katedri za komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.