Spoj nevjerojatne ljepote Kopačkog rita i stoljetne ribarske tradicije učinili su Baranju biserom turističke i gastronomske ponude kontinentalne Hrvatske. Park prirode Kopački rit je najveći zoološki rezervat u Hrvatskoj, poseban po svojoj zaštitnoj ulozi tisućama različitih bioloških vrsta te u sinergiji s autohtonim jelima i običajima ovog kraja privlači goste iz cijele Hrvatske, ali i svijeta. Kopački rit je 2019. imao više od 42 tisuće posjetitelja, a 30 posto njih je dolazilo iz inozemstva. Pandemija je prepolovila taj broj, no već 2021. Kopački rit je posjetilo više od 36 tisuća zaljubljenika u prirodu, a među njima je bilo Nijemaca, Francuza i Finaca. Iako je riječ o razdoblju ograničenog grupnog prijevoza, domaći i strani gosti sami su organizirali svoja putovanja i pojedinačno ili kao obiteljske grupe uživali su u ljepoti flore i faune i gastronomskom bogatstvu Baranje. Na samom dlanu Kopačkog rita, uklopljen u staru arhitekturu ovog kraja svoje mjesto pod baranjskim suncem našao je i Didin konak. Ovo turističko imanje ima restoran, dvije sjenice u kojima se poslužuje hrana, tri velika apartmana s terasama, vinski podrum, dječje igralište i prostor za rekreaciju. Na imanju se nalazi i pansion s 25 soba, saunom, jacuzzijem i konferencijskom dvoranom. “Miris originalnog fiš paprikaša, začinjenog s kopačevskom mljevenom paprikom i naša ‘europska Amazona’ razlozi su što imamo goste kojima nije teško u Kopačevo doći čak i iz Dubrovnika”, govori za Gastro &Wine voditelj imanja Viktor Tašić.

Viktor Tašić, voditelj turističkog imanja Didin konak koje je u vlasništvu obitelji američkog poduzetnika Stiva Bubala. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

“U Didinu konaku pružamo smještaj za šezdesetak osoba i nudimo domaću tradicionalnu kuhinju. Sve što gost poželi mi mu možemo priuštiti. Jela od riječne ribe, posebice fiš paprikaš i šaran u rašljama, gastronomski su brend Baranje. To su naša autohtona jela, pripremaju se po tradicionalnim receptima na otvorenoj vatri ili u krušnoj peći. No tu su još i mnogobrojne delicije od soma, smuđa, kečige ili štuke. Na našem meniju nalazi se pohani smuđ na žaru, smuđ u pivskom tijestu, perkelt od smuđa, pohani ili pečeni som na žaru, perkelt od soma, pljeskavica od riječne ribe, riblja pašteta, čips od šarana, pohani ili prženi šaran na žaru, pijani šaran u tepsiji i prženi som. Osim gastronomske ponude snažan zamah turizmu u Baranji dao je Kopački rit, a nalazi se svega pedesetak metara od našeg imanja. Naša ‘europska Amazona’ svojom ljepotom privlači veliki broj posjetitelja i mi smo se tu savršeno uklopili. Uspjeli smo spojiti cijelu ovu prekrasnu priču, Kopački rit smo sjedinili s vrhunskom gastronomskom ponudom i vrhunskim smještajem. Za avanturiste i rekreativce te obitelji imamo u ponudi bicikle kojima se može proći cijeli Kopački rit, a organiziramo i šetnje po eko stazama te vožnje brodom ili čamcem po dunavskim rukavcima”.

Parki prirode Kopački rit najveći je zoološki rezervat u Hrvatskoj, poseban po zaštiti tisuća različitih bioloških vrsta. FOTO: Hrvoje Domazetović za Kopački rit

U baranjskom fiš paprikašu, koji se kuhao za vrijeme razgovora s Tašićem po izvornoj recepturi od prije sto ili više godina, nalazili su se domaći šaran, domaća kopačevska paprika, domaći luk te malo soli. Vrijeme kuhanja je oko 45 minuta. Istovremeno se je pripremalo i predjelo – pašteta od riječne ribe, pašteta od čvaraka te naposljetku i čips od šarana. Sve su ove namirnice nabavljene s obližnjih OPG-a, najviše iz Kopačeva, a riba s OPG-a iz Bilja koji ima dozvolu za ribarenje. Tjestenina se radi ručno u Didinu konaku, a brašno je također domaće. Nekoliko se puta na meniju spominjao perkelt. Riječ je izvrsnoj deliciji od smuđa ili soma bez kosti, malo je gušća od fiša i jede se s tjesteninom, sirom i slaninom, dok se fiš jede samo s tjesteninom. Ako želite jesti šarana u rašljama, to jelo obavezno morate naručiti dan ranije. “Zašto su fiš paprikaš i šaran u rašljama najbolji baš u Baranji? Kopačevo je oduvijek bilo ribarsko mjesto, a i najbolja domaća crvena paprika raste u Kopačevu. Mislim da nam, uz svježu ribu koju uvijek imamo u Baranji, naše stoljetno iskustvo u pripremi i sam način pripreme daje jednu višu dimenziju i mi smo time broj jedan u pripremi ovih delicija u Hrvatskoj. Nekada je cijelo Kopačevo živjelo od ribe i imalo je 200 ribara. Danas se kao spomen na ta davna vremena početkom rujna slave Ribarski dani koje nikako ne smijete propustiti”, poručio je Tašić.

‘Ako želite jesti šarana u rašljama, morate naručiti dan ranije. Na meniju su i pohani smuđ na žaru, smuđ u pivskom tijestu, perkelt od smuđa, som na žaru, pijani šaran u tepsiji…’

Kopačevo je selo desetak kilometara udaljeno od Osijeka i oko pet kilometara od općinskoga središta Bilja. Nalazi se izvan glavnih prometnica i idealno je mjesto za odmor i bijeg od gradske vreve. Selo je vizualno vrlo privlačno jer ima očuvanu tradicijsku arhitekturu ušorenih sela sa specifičnim pročeljima starih kuća, a starinski štih daje i javna rasvjeta u obliku kandelabera. Ovo ribarsko selo, u kojem je nekad živjela pretežno mađarska nacionalna manjina, danas je smješteno tik uz poplavno područje Kopačkog rita i u njemu se nalazi i prijemni centar Parka prirode Kopački rit. Upravo je Kopačevo dalo ime cijelom Parku prirode, “kopacs” na mađarsko jeziku znači kopča, a “ret” znači poplavljena livada. Od davnina je bilo poznato po bogatom ribljem fondu pa je tamo nastala i izreka “mršavo govedo, debeli ribar”, što je značilo da u vrijeme poplava nestaju livade pa stoka nema hrane, ali dolazi obilje ribe pa ribari imaju dobar ulov. No to se promijenilo jer je izgradnjom nasipa 1973. Kopačevo ostalo izvan nasipa te potpuno presušuje i gubi svoj ribarski fond. Mještani se tada prebacuju na povrtlarstvo, u čemu postaju vrlo uspješni s obzirom na blizinu vode i povoljnu klimu. Povrtlarstvom se mnogi mještani bave još i danas.

Čips od šarana, riblja pašteta i pašteta od čvaraka serviraju se za predjelo, a u fiš paprikaš, čija priprema po starinskom receptu traje 45 minuta, idu domaći šaran, domaća kopačevska paprika, domaći luk i malo soli. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Iako za Baranju zna cijela Hrvatska, Tašić smatra kako je potrebno još više uložiti u njenu promociju kako bi bila jednako prepoznata i u inozemstvu. Osim toga, naglasio je, trebalo bi uložiti znatna sredstva u izgradnju dodatnih sadržaja kako bi gosti produžili svoj boravak. “Za razliku od drugih destinacija u Slavoniji, Baranja se istaknula kao perjanica kontinentalnog turizma u čitavoj regiji. Ponudili smo srčanost i gostoprimstvo naših ljudi, vrhunsku gastronomiju i dobra vina. Sad trebamo svi skupa, i mi koji se bavimo ugostiteljstvom te lokalna, županijska i nacionalna turistička zajednica, puno više uložiti u Slavoniju i Baranju. Kao što je kontinentalna Istra uspjela iskočiti i pretvoriti se u vrhunsku turističku destinaciju, isto to bi mogla i Baranja. A kada Baranja krene naprijed povući će za sobom i cijelu regiju. Kod nas se gosti u prosjeku zadrže oko dva dana i upravo bi u tom segmentu trebali proširiti našu ponudu i povećati kapacitete kako bi gosti ostali tri ili četiri dana. To znači da trebamo ponuditi puno više zabavnih i sportskih sadržaja. Projekti već postoje i nadamo se da će Baranja uspjeti povući sredstva iz državnih i europskih fondova. Trebamo izgraditi bazene i zabavne parkove, kako bismo što duže uspjeli zadržati goste. Vrhunsku gastronomiju, dobra vina i smještaj već imamo i nadam se da ćemo uskoro imati i dodatne sadržaje. Ako država želi da ostanemo ovdje, da se bavimo turizmom i zapošljavamo ljude, onda definitivno mora pronaći način kako da pomogne poduzetnicima i omogući im se da se jave na natječaje. Moramo se okrenuti ciljanim projektima kako bismo turizam u Baranji podignuli na još veću razinu”, poručio je Tašić.

‘Kod nas su na ručak i odmor dolazili mnogi gosti iz svijeta sporta, glazbe, politike, bilo je tu i glumaca i lovaca iz ‘Potjere’. Radimo 365 dana u godini’

Struktura gostiju koji dolaze u Didin konak je raznolika – od obitelji s djecom, sudionika raznih konferencija, team buildinga, turista koji dođu samo na ručak ili prespavati jednu noć, do organiziranih grupa. “Tu pravila nema. Jedan mjesec imamo više poslovnog turizma, drugi mjesec nam dolaze ljudi u manjim ili većim grupama koji su očarani ljepotom, običajima i gastronomskim bogatstvom ovog kraja. Također, gostima na izbor nudimo puni pansion, polupansion ili samo noćenje. Kod nas su na ručak i odmor dolazili mnogi gosti iz svijeta sporta, glazbe, politike, bilo je tu i glumaca i lovaca iz ‘Potjere’. Radimo 365 dana u godini, a predsezona kod nas počinje oko Uskrsa i traje čitavo proljeće i ljeto. No ona prava sezona, kad smo maksimalno popunjeni, traje od rujna do kraja studenog, a jesen u Kopačevu je nezaboravni doživljaj za sve naše goste. Nakon toga popunjenost pada i radi uglavnom restoran. Naš je najveći izazov da popunimo upravo te praznine i da produžimo vikend-turizam na tri do četiri dana, a to ćemo uspjeti ako izradimo i ponudimo nove sadržaje”, zaključio je Tašić.

Impresivan vinski podrum, kao i pansion s tri apartmana, 25 soba, saunom, jacuzzijem i konferencijskom dvoranom, privlače najrazličitije grupe turista. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Vlasnik imanja “Didin konak” je obitelj američkog poduzetnika Stipe Stiva Bubala iz Los Angelesa. Bubalo je jedan od najpoznatijih hrvatskih emigranta koji su nakon Drugog svjetskog rata otišli u SAD, gdje živi od 1955. “Nisam od onih koji izrabljuju radnu snagu, da mi rade po 16 sati. Želim ulagati u Hrvatsku – doći, uložiti, pošteno raditi i da drugi zarade”, kazao je Budalo 2012. prilikom obilaska radova na ovom turističkom imanju. Bubalo je tada naglasio kako su Slavonci radišni ljudi te kako ovdje želi otvoriti nova radna mjesta. U Didinom konaku trenutno je zaposleno 15 radnika, uglavnom mlađih ljudi.