Predsjednik Zoran Milanović i njegovi suradnici odbili su tijekom proteklog vikenda komunicirati s ministrom obrane Mariom Banožićem kako bi pokušali normalizirati odnose prije sjednice Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost zakazane za utorak.

Tu vijest, koja posredno otkriva da na toj sjednici neće biti riješena ključna kriza odnosa između Ureda predsjednika i Vlade, uz dodatna pojašnjenja Milanovićeve ustrajnosti u namjeri da se u razrješavanje te krize izravno uključi premijer Andrej Plenković, Nacionalu je otkrio izvor blizak Uredu predsjednika.

Prema navodima tog izvora, preko jednog utjecajnog čovjeka u Slavoniji – inače, člana HDZ-a – s kojim su podjednako bliski i Milanović i njegov savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost Dragan Lozančić, Banožić im je poručio da bi htio riješiti problem.

U prvom navratu taj čovjek je posjetio Lozančića i izravno ga mobitelom spojio s Banožićem. Međutim, Lozančić mu je poručio kako se boji da je zbog svojih javnih kritika izrečenih na račun Milanovića, Banožić otišao predaleko te da više nema povratka.

Tijekom proteklog vikenda Banožić je opet preko istog čovjeka poslao novu poruku Lozančiću, da bi on kriznu situaciju htio nekako završiti. Ali mu je ponovo slikovito rečeno da je taj brod otplovio.

Sve se to zbivalo neposredno nakon što je Nacional prošloga tjedna otkrio kako premijer Plenković i vrh HDZ-a očekuju od ministra obrane Marija Banožića da sam razriješi sukob s predsjednikom Zoranom Milanovićem, nastao zbog statusa brigadira Elvisa Burčula, zapovjednika Počasno-zaštitne bojne. Iz vrha HDZ-a poručili su mu tada da je svakako pogriješio što se oglušio na Milanovićev prijedlog da se Burčulu produži mandat, da treba uspostaviti dijalog s Milanovićem, da dosad nije pokazivao naročite talente da iziđe iz ove situacije te da se od njega očekuje da to učini tijekom sljedećih nekoliko dana, svakako prije sjednice Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost, kako bi se spriječilo dodatno zaoštravanje i otvaranje diskusije o sudbini načelnika Glavnog stožera Roberta Hranja. Ali Banožić u tomu nije uspio.

Usred sukoba predsjednika Zorana Milanovića i ministra obrane Maria Banožića našao se i načelnik Glavnog stožera Robert Hranj, kojeg je, tjedan dana nakon što je uskratio suglasnost i umirovio brigadira Burčula, Banožić preko posrednika molio za imenovanje brigadnog generala Petra Turalije. FOTO: Slavko Midzor/PIXSELL

Nacional je otkrio dodatni razlog zbog kojeg je Milanović poručio svojim ljudima da izbjegnu o toj krizi, makar i neslužbeno, izravno diskutirati s Banožićem. To je zato što je Plenković o tome bio više puta osobno informiran. Javnost je o tomu prije par dana doznala i nakon što je Ured predsjednika objavio Milanovićevo pismo Plenkoviću poslano 28. listopada, kojim ga je i osobno upozorio na neprihvatljivo i nezakonito postupanje ministra obrane Marija Banožića te pozvao da poduzme mjere iz svoje nadležnosti u cilju omogućavanja normalnog funkcioniranja i razvoja Oružanih snaga.

U tom pismu, među ostalim, piše:

„Gospodine predsjedniče Vlade, na neprihvatljivo postupanje Vašeg ministra bili ste do sada upozoravani na više načina, a ovim pismom Vam se i izravno obraćam. Ministra ste Vi postavili i za njega odgovarate. Međutim, kao Predsjedniku Republike i Vrhovnom zapovjedniku OSRH dužnost mi je zaštiti Oružane snage te Vas stoga pozivam da poduzmete mjere iz svoje nadležnosti u cilju omogućavanja normalnog funkcioniranja i razvoja Oružanih snaga RH.“

Nacional je tijekom vikenda doznao kako je pismeno – što izravno, što neizravno – premijer Plenković pet puta bio informiran o tomu što se uoči izbijanja krize zbiva s brigadirom Burčulom. Primjerice, Dragan Lozančić, Milanovićev savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost, o toj je temi vodio pismenu prepisku s Banožićem i premijer Plenković bio je također među primateljima te prepiske. Nadalje, neformalno su Milanovićevi suradnici poruke o zbivanjima oko Burčula slali Plenkoviću posredno preko ministra branitelja Tome Medveda i predstojnika Ureda premijera Zvonimira Frke Petešića.

Ali Banožić nije htio potpisati svoju suglasnost, ključnu za izbjegavanje izbijanja krize oko brigadira Burčula. Da se pritom ponašao arbitrarno, Milanović se uvjerio u jednom drugom slučaju, povezanom s Pericom Turalijom koji je, inače, kumski povezan s Burčulom.

Turalija je brigadni general i bio je zapovjednik elitne hrvatske postrojbe Zapovjedništvo specijalnih snaga, ali je s te dužnosti razriješen početkom kolovoza, ni mjesec dana nakon što su u izvanrednom nadzoru četvorica njegovih vojnika bila pozitivna na droge. Turalija je na tu dužnost bio imenovan prije sedam godina, a Milanović ga je smijenio na prijedlog načelnika Glavnog stožera Roberta Hranja. Pa je potom stavljen na raspolaganje. A onda je za njega kod Milanovića pokušao intervenirati Banožić.

Izvor koji o tomu ima neposredna saznanja za Nacional je izjavio: „Već sljedećeg tjedna nakon što je uskratio suglasnost i umirovio Burčula, Banožić je poslao Branka Hrga da ode kod Hranja i krene moliti uslugu oko Perice Turalije, koji se nalazi na raspolaganju od kolovoza, da mu se pronađe neka pozicija i imenovanje na dvije godine. I to zato što mu ovih dana istječu tri mjeseca statusa na raspolaganju i onda bi po sili zakona trebao ići u mirovinu. Uvijek se čovjeka može vratiti u službu, ali je u ovom slučaju to malo nezgodno. Milanović i Hranj umalo su na tog čovjeka zaboravili, ali je neka generalna ideja bila da ga se zadrži u službi. S druge strane, i Banožić ga želi sačuvati. Problem je u tomu što ga na prijedlog Hranja Milanović mora imenovati.“

Na putu do tog imenovanja stoji suglasnost ministra, koja je praktički formalnost. Prijedlog bi nominalno uvijek trebao dolaziti od struke, sukladno potrebama službe, a ministar se u to zapravo ne bi trebao miješati. Izvor s neposrednim saznanjima o tom slučaju ovako je za Nacional opisao što se poslije zbilo: „Hranj je o Hrgovoj molbi odmah informirao Milanovića. Milanović mu je rekao da odmah napiše prijedlog za novo imenovanje Turalije u trajanju dvije godine. Inicijalno je bio prijedlog da ga se negdje imenuje na dva i pol mjeseca dok mu se ne pronađe prikladna pozicija. Turalija je trebao biti imenovan na brigadirsko mjesto, ispod razine generala, čime bi se praktički zatvorila ta pozicija za nekih tristotinjak ljudi koji bi tamo mogli prirodnim putem napredovati. Potom je svoju suglasnost na to trebao dati Banožić. Hranj je napisao taj prijedlog i odnio Banožiću, koji inače s potpisivanjem većine stvari kasni u prosjeku mjesec dana, što u Milanoviću bliskim krugovima pripisuju isključivo Banožićevoj lijenosti. Milanović potom nije mogao vjerovati kada mu se u roku od tri sata pojavila potpisana Banožićeva suglasnost na stolu. Milanović je bio šokiran jer je uvidio kako Banožić stvarno misli da je to što je napravio normalno ponašanje.“

Kada su mu potom iz Ureda predsjednika to prigovorili, Banožić je, tvrde izvori s neposrednim saznanjima o tom događaju, hladno odgovorio kako su se oko toga dogovorili Hranj i Milanović, prešutjevši da je on poslao Hrga da preko njega intervenira za Turaliju.

Isti izvor o tomu kaže: „Ali ako je i bilo tako, što je onda bilo sa slučajem Burčul? Pa i tu su se Milanović i Hranj dogovorili. Zašto tu Banožić nije potpisao suglasnost?“

Slučaj je i dalje na čekanju. Ali izvori koji o tomu imaju neposredna saznanja navode kako je Milanović dao Turaliji do znanja da na njega računa, da neće ići u mirovinu, ali da će se zbog svega morati malo strpjeti. Dok se Burčul ne vrati.

To je samo dio javnosti dosad nepoznatih zbivanja koja su prethodila sjednici Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost. Milanović na njoj nema nikakvu namjeru diskutirati o krizi s Banožićem. Ali od njega očekuje hitno davanje potrebne suglasnosti za brigadira Burčula. Očekuje da se Burčula vrati na prijašnju poziciju u roku od nekoliko dana, jer bi inače mogao početi donositi odluke o umirovljenju većeg broja ljudi bliskih Banožiću. Među njima, Milanović bi mogao umiroviti i generala Dragu Matanovića, koji se nalazi na čelu Inspektorata obrane i tijekom sljedećih tjedana trebao bi utvrditi jesu li zapovijedi načelnika Glavnog stožera Roberta Hranja zakonite ili nisu. Banožić je zatražio da se utvrdi zakonitost njegovih zapovijedi u nekoliko područja. Provjeravat će se zapovijedi u slučaju Burčul, u slučaju svečanosti davanja prisege u Požegi i u slučajevima odobravanja korištenja materijalnih sredstava za potrebe predsjednika Republike. Ali zaoštri li se situacija dodatno, možda na čelu Inspektorata više neće biti Matanović.

Njegova je supruga, inače, naoko nenadano upravo ovih dana postala direktorica u Hrvatskoj elektroprivredi. Izvor blizak Uredu predsjednika to je komentirao ovako:

„I oni misle da to u Uredu predsjednika ne vide. S pet strana su ih o tomu informirali čim se to dogodilo. To samo pokazuje da su u HDZ-u pritiješnjeni. Nisu kao prava mafija sposobni to rješavati diskretno i izdašno, nego imaju svega par resursa. Banožić je odobrio da se hvarski biskup prevozi raketnom topovnjačom na Hvar na preuzimanje dužnosti. Istovremeno problematizira što vojni helikopter dolazi po vrhovnog zapovjednika Milanovića.“

Predsjednik Zoran Milanović od ministra obrane Maria Banožića očekuje da povuče odluku o umirovljenju brigadira Elvisa Burčula. FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

Prema tvrdnjama izvora bliskih Uredu predsjednika, Milanović i njegovi bliski suradnici uvjereni su da premijer Plenković ne ohrabruje Banožića u njegovu ponašanju, ali isto tako uvjereni su da se Plenković u tom slučaju ponaša krajnje neodgovorno.

Isti izvor navodi da u Uredu predsjednika sumnjaju kako Banožića pozadinski u takvom ponašanju ohrabruje predsjednik Sabora Gordan Jandroković. O tomu taj izvor kaže:

„To bi bio tipičan njegov rukopis, time se naoko nešto pozicionira, a ujedno i potkopava Plenkovića. Zato i ne čudi što se Milanoviću čini da, slikovito govoreći, Banožić ulicom tetura s bocom rakije brlje u jednoj i kandžijom u drugoj ruci, ali propušta vidjeti da su svi oko njega naoružani. Neće se ništa smiriti dok Banožić ne vrati Burčula i dok ne prestane vršiti pritisak na Hranja. Tek tada bi se Milanović mogao početi pretvarati da je Banožić normalan.“

U takvom ozračju Milanović nema namjeru na sjednici Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost diskutirati ni o Banožiću ni o imenovanjima u diplomaciji. Izvor blizak Uredu predsjednika tomu je zaključno dodao sljedeće:

„Ako bi se o tome diskutiralo, onda bi se kao tema mogla uvesti i pravomoćna presuda HDZ-a u aferi Fimi media. Jer to je Milanoviću podjednako važno za nacionalnu sigurnost. Pa neće se valjda ići diskutirati o zabrani stranke!?“