Hrvatske poslovne banke koje su izdašno kreditirale Sunce hotele većinskog vlasnika Jake Andabaka usred su osjetljivog procesa razotkrivanja porijekla kapitala kojim arapski tajkun Muhamed Alabbar nastoji preuzeti Andabakovu tvrtku. I to zato što Alabbar nema namjeru platiti punu kupoprodajnu cijenu, nego preuzeti otplatu 65 milijuna kredita plasiranih Andabaku.

A to neće moći izvesti preko tvrtke registrirane u Zagrebu, nego će ta tvrtka morati pokazati kakvim kapitalom raspolaže, tko za njega jamči i kakvo je njegovo porijeklo. Pa su zbog tih novih okolnosti upućeni poslovni izvori otkrili Nacionalu da su se pojavile nove ozbiljne indicije kako arapski tajkun Muhamed Alabbar koji upravo dovršava kupnju hotelske grupacije Sunce hoteli većinskog vlasnika Jake Andabaka, zapravo u toj transakciji figurira kao paravan za plasman netransparentnog srpskog kapitala na hrvatsko tržište. Te su informacije Nacionalu potvrđene iz izvora s neposrednim saznanjima o toj poslovnoj transakciji koja je u središte pozornosti dospjela neposredno nakon iznenadne smrti zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.

Prema tvrdnjama tog izvora, transakcija je trebala biti dovršena uplatom jednog dijela dogovorene kupoprodajne cijene u prošli petak, ali je odgođena jer se odužio, možda i zakomplicirao postupak u kojem hrvatske poslovne banke provjeravaju porijeklo kapitala kojim Muhamed Alabbar namjerava jamčiti da je u poslovnom smislu kredibilan preuzeti kredite kojima su hrvatske poslovne banke kreditirale bivšeg većinskog vlasnika Sunce hotela Jaku Andabaka.

Drugim riječima, Alabbar ili netko koga on paravanski predstavlja, nema namjeru platiti kompletnu dogovorenu kupoprodajnu cijenu za tu transakciju, nego namjerava preuzeti potraživanja komercijalnih banaka prema bivšem vlasniku.

Radi se o otprilike 65 milijuna eura kredita. Da bi netko preuzeo taj iznos potreban je popriličan kredibilitet, poslovni bonitet te jasno porijeklo kapitala kojim investitor raspolaže. A to je upravo područje gdje su hrvatske banke revnije no ikada, nekad i izvan granica uobičajenog bankarskog ponašanja. Da se radi o slojevitoj i kompleksnoj transakciji počelo se nazirati još koncem ožujka, kada se pojavila vijest da je kupoprodaja između tvrtke povezane s Alabbarom i Jake Andabaka dogovorena. Tada je objavljeno i da investitor treba pribaviti regulatorno odobrenje Komisije za zaštitu konkurencije Republike Srbije.

Da se to odobrenje treba pribaviti usputno se doznalo još koncem ožujka kada je na Zagrebačkoj burzi objavljeno da je tvrtka Eagle Hills Zagreb Real Estate, sa sjedištem u Zagrebu, iza koje stoji Muhamed Alabbar iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), s većinskim vlasnikom Sunce hotela Jakom Andabakom i članovima njegove obitelji te tvrtkom Lucidus sklopila ugovor o kupoprodaji dionica i poslovnih udjela te stekla ukupno 4.151.092 redovne dionice Sunce hotela (serije A), što čini 69,71 posto temeljnog kapitala te hotelske kuće. Kako je time prijeđen zakonski prag od 25 posto, za Eagle Hills Zagreb Real Estate je nastala obveza za preuzimanje preostalih dionica.

Tada se počelo nazirati da bi kapital namijenjen za realizaciju te transakcije trebao na račun Alabbarove tvrtke u Hrvatsku pristići iz Srbije, po svemu sudeći s računa Alabbarove srpske tvrtke koja ondje realizira projekt ‘’Beograd na vodi’’.

Što predstavlja ozbiljnu indiciju da Alabbar tu transakciju ne realizira svojim, nego nekim drugim kapitalom zasad netransparentnog porijekla. Po obrascu sličnom onome kako u Srbiji realizira projekt ‘’Beograd na vodi’’.

Već je i najava uplate te kupoprodajne cijene, koja prema nekim procjenama doseže 110 milijuna eura, privukla pozornost i to ne samo financijskih institucija. Ulazak stranog kapitala u Hrvatsku u više je navrata i ranije na neobičan način privlačio pozornost hrvatskih banaka. Koje su pod konstantnim revnim, ali često ne sasvim jasnim i nekonzistentnim pritiskom Hrvatske narodne banke. Moguće zbog hrvatske ambicije za uvođenjem eura, što otprilike podsjeća na proces međunarodnog monitoringa hrvatskog pravosuđa uoči ulaska Hrvatske u EU. Pa se kod plasmana stranog kapitala u Hrvatsku već neko vrijeme banke sa sjedištem u Hrvatskoj prilično revno raspituju o njegovu porijeklu. I postavljaju često prilično iritantna pitanja. To je ozračje u kojem se očekuje uplata potpisane kupoprodajne cijene u ovoj transakciji.

To je u ovom slučaju tako jer investitor ne želi isplatiti, nego preuzeti kredite komercijalnih banaka koje su kreditirale Andabaka. Planiraju preuzeti otprilike 65 milijuna eura. Vrlo je vjerojatno da će dodatnih oko 12 milijuna eura biti uplaćeno kako bi se podmirila dodatna dugovanja Sunce hotela prema Andabakovoj tvrtki Lucidus. A potom nepoznat, ali značajan iznos kako bi Andabak vratio pozajmice prema jednom od braće Pripuz – tako tvrde izvori upućeni u Andabakove financije.

Pokaže li se da se radi o kapitalu čije porijeklo seže prema Srbiji, može se tvrditi da je Alabbar zapravo poslužio kao smokvin list za ulazak nepoznatih sa Srbijom povezanih investitora na hrvatsko turističko tržište. Što bi proširilo dijapazon dinamičnih i intrigantnih geopolitičko-poduzetničkih srpskih investicija usmjerenih prema Hrvatskoj.

A u ovom slučaju tu je transakciju lobistički zakulisno zagovarao Milan Bandić. On se svega par sati prije svoje smrti tajno sastao s arapskim tajkunom Muhamedom Alabbarom, nesuđenim investitorom u kontroverzni Bandićev projekt ‘’Zagreb na Savi’’. Alabbar je tog dana boravio u tajnom posjetu Zagrebu, gdje je doputovao u društvu s bliskim Bandićevim prijateljem Sergijem Ivanovićem i potom se na jednoj diskretnoj lokaciji sastao s Bandićem zbog posla u čiju se realizaciju Bandić zakulisno uključio.

I to vjerojatno kao ključni predstavnik skrivenih ulagača, moguće svojih tajnih partnera, u turističku tvrtku Sunce hoteli većinskog vlasnika Jake Andabaka koji su tu investiciju trebali realizirati pod okriljem Alabbarova Eagle Hillsa.

Nije isključeno da su ti ulagači prvenstveno zainteresirani za milijun četvornih metara zemljišta na Jadranu – u Tučepima, Brelima i na Braču koje su u vlasništvu Sunce hotela. Zajedno s bračkom međunarodnom zračnom lukom, jedinom na nekom hrvatskom otoku, čiji su Sunce hoteli s 50,2 posto značajan suvlasnik. Ta tvrtka, do prošle godine poznata pod imenom Bluesun hoteli, nedavno je bila pred prodajom američkom investicijskom fondu KSL Capital Partners iz Denvera. Pregovori o realizaciji te transakcije bili su privedeni kraju, bila je dogovorena i cijena, ali njihovi predstavnici tu transakciju nisu uspjeli dovršiti u roku u kojem su imali ekskluzivno pravo realizirati tu kupnju. Isprva je taj rok istekao potkraj 2020., a potom je Andabak dodatno produžavao taj rok do konca veljače. Komplicirali su se neki zahtjevi banaka koje su trebale financirati kupnju, a potom su se pojavile i nove ideje i prohtjevi investitora i sve je to dovelo do toga da je Andabak mogao uvesti novog kandidata u pregovore bez da prekrši ono što je potpisao prema tom američkom fondu.

Dakle, i bivši nesuđeni investitori suočili su se s identičnim procedurama provjere kao i Alabbar. I na koncu odustali.

Već i prije isteka tog roka Andabaka je kontaktirao Sergije Ivanović lobirajući da se Andabak okrene Eagle Hillsu, tvrtki koju predstavlja Alabbar. Eagle Hills isprva se pojavio kao jedna od sveukupno čak 22 tvrtke koje su iskazale načelan interes za kupovinu Sunce hotela. Navodno se čak toliko kandidata javilo na javni poziv konzultantske tvrtke KPMG koju je Andabak angažirao da pripremi tu transakciju.

Ali upravo je Bandić značajno, možda i ključno pridonio tome da se u tu transakciju ozbiljnije umiješa Alabbar. Eagle Hills je potom koncem veljače od Andabaka dobio ekskluzivno pravo dovršiti kupnju Sunce hotela u roku od sljedećih 45 dana.

Alabbar je potom u relativno kratkom roku dubinski snimio Sunce hotele, a angažirao je i neke hrvatske eksperte za realizaciju pojedinih dijelova dubinskog snimanja i raznih drugih stručnih procjena. Potom je koncem ožujka objavljeno da je sve dogovoreno te se čekao prošli petak da se završno dogovore uvjeti preuzimanja komercijalnih kredita plasiranih Andabaku. Ali se to taj dan nije dogodilo. Eagle Hills ključni je partner u već umalo ‘’epskom’’ projektu ‘’Beograd na vodi’’. Projekt je to koji je 2012. bio predstavljen kao ulaganje više od tri milijarde dolara iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) u oko dva milijuna kvadratnih metara poslovnog i stambenog prostora, uz otvaranje 200.000 novih radnih mjesta. Obuhvaćao je izgradnju nebodera visokog 220 metara, shopping centara, opere, više od 2000 apartmana koje će kupovati najbogatiji ljudi na svijetu, avenije široke 40 metara.

Bio je najavljen kao projekt ukupne vrijednosti osam milijardi dolara koji je u roku od šest do osam godina kompletnu privredu Srbije trebao dovesti u vrh Europe i svijeta. Bio je to suštinski prvi ozbiljni angažman tvrtke Eagle Hills osnovane 2014. i uključene otad u projekte u UAE-u, Bahreinu, Etiopiji, Jordanu, Maroku, Omanu. „Beograd na vodi“ bio je jedan od najvažnijih izbornih aduta koji su predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću omogućili da 2012. postane najmoćniji čovjek u zemlji. Međutim, unatoč Vučićevoj tvrdnji da će taj projekt u roku od šest do osam godina kompletnu srpsku ekonomiju dovesti u vrh Europe i svijeta, u sljedećih sedam godina u “Beogradu na vodi” sagrađeni su tek jedna stambena zgrada, kavana i šetalište dugo nekoliko stotina metara. Arhitekti to naselje nazivaju nakaznim, a uz projekt se često vezuje pridjev “kontroverzni” koji se u Srbiji obično koristi kada se uspješni kriminalci nazivaju “kontroverznim biznismenima”.

Neki ključni elementi ugovora Vlade Srbije s arapskim investitorom i dalje nisu poznati. Štoviše, dvije godine poslije Vučićevih obećanja o “Beogradu na vodi”, srpska vlada je uređenje tog dijela obale Save utvrdila kao projekt od posebnog državnog značaja. U travnju 2015. je srpski parlament usvojio “lex specialis” o posebnim postupcima eksproprijacije i izdavanja građevinske dozvole zbog izgradnje “Beograda na vodi”.

Odlučeno je da se iz tog posla izbaci svaka konkurencija. Isključeno je i mišljenje većine srpskih arhitekata i urbanista. Odbačene su primjedbe Srpske akademije znanosti i umjetnosti. Privremene gradske vlasti su stavile izvan snage studiju o ograničavanju izgradnje visokih objekata u srpskoj metropoli. Zbog tog Vučićeva projekta je zatvorena glavna željeznička stanica, s tim da nije ponuđena adekvatna alternativa, tako da se putovanje vlakom u Beograd ili iz Beograda pretvara u avanturu. Isti je problem i s glavnom autobusnom stanicom jer se i ona nalazi na području “Beograda na vodi”.

S tog prostora su uklonjeni deseci kilometara željezničkih tračnica, srušeno je više od 200 objekata, raseljeno oko 250 obitelji koje su, mora se priznati, uglavnom živjele u dotrajalim zgradama i željezničkim vagonima. Procjenjuje se da vrijednost infrastrukturnih radova koje je država Srbija izvela zbog “Beograda na vodi” prelazi milijardu eura.

Eagle Hills International zapravo je tvrtka koja je osnovana u UAE-u u svibnju 2014. godine, a tri mjeseca kasnije je u Srbiji nastala firma Eagle Hills Properties.

Srpska vlada je u lipnju 2015. osnovala tvrtku “Beograd na vodi”, kao nositelja projekta uređenja obale Save. Mjesec i po dana kasnije Arapi su uložili 22.000 eura i time postali vlasnici čak 68 posto tvrtke “Beograd na vodi”, iako su najavljivali investiciju veću od tri milijarde dolara.

Ali to se ni do danas ni približno nije dogodilo. Ne samo da je tvrtka Eagle Hills uplatom 22.000 eura postala vlasnik ne samo više od dvije trećine tvrtke “Beograd na vodi”, već i zemljišta vrijednog 700 milijuna eura, uz zaobilaženje srpskih zakona i ograničavanje mogućnosti države Srbije što se tiče toga kakve propise smije donositi u budućnosti. Arapi su, doduše, obećali da će uložiti 150 milijuna eura i osigurati kredit u istoj vrijednosti.

S tim što Srbija nema nikakvo pravo odlučivanja o tom projektu jer je partner iz UAE-a većinski vlasnik pa sam donosi odluke o cijenama nekretnina, izvođačima radova, dinamici izgradnje, zaduživanju, isplati dobiti, reinvestiranju, što ostavlja širok prostor za razne vrste potencijalnih malverzacija i drastično manju zaradu srpske strane. Pa se ni do danas ne nazire tko zapravo ulaže novac u razvoj tog projekta. Jer je sve vezano uz taj projekt praktički proglašeno državnom tajnom.

Kako godine prolaze sve su izraženije sumnje da je Eagle Hills poslužio samo kao paravan za netransparentno reinvestiranje i plasiranje, ukratko – pranje domaćeg srpskog kapitala nekolicine privilegiranih tajkuna bliskih Vučiću, a možda dijelom i skrivenog Vučićeva kapitala.

Na taj širi kontekst angažmana Eagle Hillsa Nacional je upozorio još na proljeće 2019., kada je Bandić lepezom identično netransparentnih manevara Eagle Hills naumio uvesti kao privilegiranog investitora za projekt ‘’Zagreb na Savi’’. S procijenjenom vrijednošću od “samo” 500 milijuna eura, na površini nešto manjoj od milijun kvadratnih metara, uz predviđenu izgradnju stambenih i poslovnih zgrada, šetališta, parkova, novih prometnica, shopping centara, ugostiteljskih objekata, ‘’Zagreb na Savi’’ je za kompaniju iz UAE-a, u usporedbi s brojkama vezanim za “Beograd na vodi”, trebao biti jednostavan posao, umalo nešto kao gradnja malo veće kućice za lutku Barbie. Ali je žestoka reakcija javnosti praćena prosvjedima i žestokim propitivanjima medija sve to u Hrvatskoj blokirala, iako se Bandić žestoko zalagao za taj projekt. Opisane okolnosti iz Alabbarova srpskog angažmana vjerojatno su za Bandića bile komparativne prednosti zbog kojih je bio sklon tom arapskom tajkunu.

Jako Andabak koji nastoji prodati Sunce hotele, u posve je neutralnoj poziciji prema tim zakulisnim aktivnostima. Ali mu načelno ne bi trebalo biti svejedno kakvo je porijeklo kapitala koji ulazi u njegovu tvrtku.

Prodaja Sunce hotela nije pretjerano iznenađujuća jer je sredinom ljeta poslovni tjednik Lider objavio da Andabak planira prodaju svog hotelijerskog biznisa i to nakon što je Generali osiguranju uspješno prodao Izvor osiguranje. Pitanje je samo koliko će na cijenu utjecati loša turistička sezona koja je iza Sunce hotela, ali i svih ostalih hotela u Hrvatskoj, kao i potpuno nepoznate okolnosti oko turističke sezone 2021., na koju će također veliki utjecaj imati pandemija koronavirusa i distribucija cjepiva u državama Europske unije. Po do sada dostupnim službenim podacima, Sunce hoteli su u prvih devet mjeseci 2020. zbog utjecaja pandemije ostvarili 161,17 milijuna kuna poslovnih prihoda ili 60,8 posto manje nego u istom razdoblju 2019., a gubitak je iznosio 45,65 milijuna kuna, dok je u istom razdoblju godinu dana ranije ostvarena neto dobit od 78,4 milijuna kuna. Podaci su to iz financijskog izvješća koje je objavljeno na Zagrebačkoj burzi, u kojemu Uprava Sunce hotela navodi da je u prvih devet mjeseci prošle godine ostvarena pozitivna EBITDA u iznosu od 13,7 milijuna kuna, što je za 118,5 milijuna kuna manje nego u istom razdoblju 2019.

“Razlog većeg pada na EBITDA razini je radi pada prihoda uzrokovanog korona-krizom, no taj pad i utjecaj na EBITDA-u djelomično je amortiziran radi prihoda od ostvarene direktne državne potpore za očuvanje radnih mjesta te indirektne državne potpore u vidu otpisa poreza i doprinosa u ukupnom iznosu od 21,5 milijuna kuna. Kada se isključe prihodi od primljenih državnih potpora, društvo je ostvarilo oko 34 posto lanjskih prihoda u prvih devet mjeseci”, istakli su iz Sunce hotela. U sklopu te grupacije koja je do kraja 2019. poslovala pod nazivom Sunce koncern, da bi se tada promijenio u Sunce hoteli, za smještaj turista pod brendom Bluesun Hotels&Resorts posluje 12 hotela i resorta te jedan kamp u Brelima i Tučepima na Makarskoj rivijeri, Starigradu Paklenica te na otoku Braču, gdje imaju i većinski vlasnički udjel u zračnoj luci Brač.

Preuzimanje jedne od najvećih hrvatskih hotelijerskih kuća trebalo bi se privesti kraju u trenutku kada je cijeli turistički sektor pogođen velikom krizom i kada je puno nepoznanica kada je u pitanju nova turistička sezona te je pitanje kako će tvrtke koje rade u turizmu preživjeti ako sezona 2021. bude jednaka ili čak i gora od sezone 2020. Vjerojatno je i to jedan od razloga zašto se Jako Andabak odlučio na prodaju jer ne želi riskirati da nakon iduće sezone vrijednost njegove tvrtke još više padne.

Zbog kompleksnih okolnosti ta transakcija još nije dovršena, a u vrijeme dovršenja ovog teksta sve njene podnijanse još nisu dogovorene, možda i zato što je u tijeku razotkrivanje pravih investitora u taj projekt.