Nacional je prije nekoliko dana dobio na uvid jednu e-mail poruku koja je iz Hrvatske narodne banke upućena u jednu veliku banku koja posluje u Hrvatskoj, a koja otkriva da se HNB raspituje oko toga je li u toj banci došlo do problema povezanih s opskrbom gotovim novcem. Kolokvijalno govoreći, riječ je o usluzi prijevoza gotovine do poslovnice te banke, što uključuje i punjenje bankomata.

Obavljanje tih poslova nije jednostavno, ono traži specijalizirana vozila i posebno obučene ljude jer se radi o potencijalno rizičnom poslu koji je specifično važan za neometano funkcioniranje banaka. U Hrvatskoj većinu takvih poslova za razne banke obavlja tvrtka Sokol Marić. Međutim, ona je zbog problema u poslovanju povezanih s Agrokorom prije nekoliko mjeseci zatražila otvaranje predstečajnog postupka. Nedugo nakon toga iz HNB-a su u tu poslovnu banku poslali spomenuti upit, a tvrdi se da to nije jedini takav e-mail upućen prema bankama koje posluju u Hrvatskoj.

Poslovni izvori koji su Nacionalu dostavili sadržaj tog upita, navode da je moguće da je HNB njime izišao iz svojih ovlasti, ali da je svakako vrlo vjerojatno da je takvim upitom pokušao napraviti pritisak na poslovne banke da počnu razmišljati o tome kako osigurati alternativu za usluge koje je dosad uglavnom pružala tvrtka Sokol Marić.

Zlatko Marić sumnja da se radi o neprimjerenu pritisku HNB-a na njegovo poslovanje, koji se, kako tvrde njemu bliski izvori, znakovito počeo pojačavati nakon što je tvrtka Sokol Marić podnijela kaznenu prijavu protiv HNB-a zbog, po Mariću, skandaloznih propusta HNB-a povezanih s Agrokorom. I u nekim bankarskim krugovima taj angažman HNB-a također doživljavaju kao pritisak te navode da je i ta situacija povod da se temeljito propita način funkcioniranja HNB-a jer se uskoro bliži kraj mandata aktualnog guvernera Borisa Vujčića.

Sadržaj sporne e-mail poruke je sljedeći: “Poštovani, u tijeku obavljanja supervizije Hrvatska narodna banka došla je u posjed informacije o nastanku potencijalnog poremećaja u pružanju usluga povezanih s opskrbom gotovim novcem. Budući da predmetne usluge predstavljaju bitan element neometanog redovnog poslovanja kreditne institucije, osobito u dijelu osiguravanja dostatne likvidnosti kroz opskrbljenost poslovnica i bankomata, molimo Vas povratnu informaciju jeste li u svome redovnom poslovanju suočeni s neispunjavanjem ugovornih obveza i / ili ste u posjedu informacija o mogućem neispunjenju usluga u skorijoj budućnosti od strane društva s kojim ste sklopili ugovor za pružanje predmetnih usluga. Molimo Vas da nam u slučaju potvrdnog odgovora dostavite detaljnije informacije kao i planirane aktivnosti za osiguravanje kontinuiteta poslovanja.”

Zbog straha od reakcije vodstva Hrvatske narodne banke, osobe koje su taj e-mail primile zamolile su da se ne precizira kome je ta poruka poslana. Tvrdi se da su te poruke na adrese više poslovnih banaka poslane neposredno nakon 13. listopada 2017. Tada je Zlatko Marić zatražio da se otvori predstečajni postupak nad njegovom tvrtkom Sokol Marić. Nacional je zamolio Hrvatsku narodnu banku da prokomentira opisanu situaciju i odgovori na više pitanja povezanih s tom tematikom. Iz HNB-a su odgovorili ovako: “Hrvatska narodna banka kontinuirano analizira rizičnost poslovanja kreditnih institucija te poduzima odgovarajuće aktivnosti u okviru svoje nadležnosti za provođenje supervizije kreditnih institucija sukladno zakonskim propisima. Također, u svojim supervizorskim postupanjima HNB uzima u obzir i informacije dobivene od kreditnih institucija, a koje bi se mogle odraziti na izloženost rizicima kojima kreditne institucije jesu ili bi mogle biti izložene u svom poslovanju.

Tako je i upit Hrvatske narodne banke upućen kreditnim institucijama bio iniciran informacijom koju je HNB zaprimio od jedne kreditne institucije o otkazu ugovora od strane društva koje obavlja predmetne usluge, a u kojem je navedeno društvo upozorilo kreditnu instituciju da postoji realna mogućnost da društvo neće moći redovno izvršavati svoje obaveze. Jedan od razloga slanja upita jest i taj što bi eventualni poremećaj u pružanju usluga povezanih s opskrbom gotovim novcem mogao utjecati na izloženost kreditnih institucija riziku (osobito reputacijskom riziku). S obzirom na značaj usluge, kreditna institucija obavijestila je HNB o predmetnoj činjenici, kao i o aktivnostima koje poduzima u cilju osiguranja kontinuiteta poslovanja.

Naposljetku napominjemo da su svi segmenti poslovanja kreditnih institucija u kontinuiranom fokusu zanimanja HNB-a, kao regulatora i supervizora poslovanja kreditnih institucija. Upravo je u skladu s tim ovlastima HNB i reagirao na temelju informacije koju je zaprimio od jedne kreditne institucije o otkazu ugovora od strane društva koje obavlja predmetne usluge, što smo prethodno objasnili. Stoga nije točno da smo pojačali intenzitet interesa u svezi predmetnih usluga nakon što je tvrtka Sokol Marić podnijela kaznenu prijavu protiv HNB-a u vezi s aferom Agrokor, već je navedeni upit upućen bankama prije nego što je Vaš cijenjeni tjednik nagovijestio mogućnost njezina podnošenja.”

Kako je već spomenuto, tvrtka Sokol Marić, među ostalim uslugama privatne zaštite, za veći broj financijskih institucija i poslovnih banaka prevozi gotovi novac do njihovih poslovnica i puni njihove bankomate. Jedan izvor iz bankarskih krugova naveo je:

“Potpuno je jasno o čemu se ovdje radi. Posebno je zanimljiv taj izniman interes HNB-a svega par dana nakon donošenja rješenja o predstečaju nad društvom Sokol Marić. U njemu HNB skrbi za funkcionalnost procesa koji nemaju nikakve veze sa samom funkcijom regulatora, budući da se radi o pratećim procesima podrške poslovanju koje je dugi niz, odnosno preko 20 godina, svaka komercijalna banka ugovarala i osiguravala sama za sebe. Radi se o perfidnom pritisku i u biti zlouporabi utjecaja institucije čiji su propusti zapravo i doveli do toga da tvrtka Sokol Marić otvori predstečajni postupak.”

Štoviše, taj izvor naveo je da je HNB pojačao intenzitet tog pritiska na komercijalne banke nakon što je tvrtka Sokol Marić podnijela kaznenu prijavu protiv HNB-a. Sadržaj te kaznene prijave prvi je hrvatskoj javnosti prije otprilike mjesec dana otkrio upravo Nacional.

Sokol Marić najveće je privatno zaštitarsko društvo u Hrvatskoj s oko 2000 zaposlenih. Direktor te tvrtke Zlatko Marić spomenutom tužbom traži od Hrvatske narodne banke naknadu štete zbog propusta u njenu postupanju. Traži da mu HNB nadoknadi 142 milijuna kuna sa zateznim kamatama, koliko od njega potražuju strane banke i faktoring društva. Marić smatra da HNB nije postupao u skladu sa svojim zakonskim obvezama koje su navedene u Zakonu o kreditnim institucijama, Odluci o velikim izloženostima kreditnih institucija i Odluci o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija. Marić tvrdi da je sve to u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa štetom koja mu je nastala zbog jednog dijela njegove poslovne suradnje s Agrokorom.

Zlatko Marić možda je povukao okidač za početak jednog šireg procesa u kojem bi hrvatski porezni obveznici zbog propasti Agrokora, nemara ili kriminala u funkciji Agrokora unutar HNB-a, na koncu mogli platiti tri milijarde kuna odštete oštećenim dobavljačima ako oni, poput Marića, od HNB-a zatraže da se i njima nadoknadi šteta.

Mariću je Agrokor ostao dužan 142 milijuna kuna na ime regresnih mjenica. Međutim, toliko sada banke potražuju od Marića jer su bile prisiljene otkupiti mjenice za ta potraživanja i pretvoriti ih u kredite. Marić i Agrokor imali su dugogodišnji kompleksan odnos. Zlatko Marić u svojim ranijim javnim istupima govorio je da mu je Agrokor isprva bio poželjan i dobar partner. Međutim, ubrzo nakon što je sklopio lukrativni ugovor o zaštiti svih Agrokorovih tvrtki, upao je u probleme s naplatom potraživanja od koncerna. Todorić mu je nudio kompenzacije, ali kako su oni to odbili, u njegovoj tvrtki ubrzo se potom pojavio Todorićev tim eksperata i financijskih stručnjaka predvođen Ivanom Todorićem i Tomislavom Lučićem, koji su mu predložili financiranje putem regresnih mjenica. Tako je bio razvijen paralelni financijski sustav koji je godinama bio u sivoj zoni jer nadzor nad tim poslovanjem nisu provodili ni Hanfa, ni HNB, ni ijedna druga državna institucija. Marić je naveo da je Todorić u taj hibridni sustav financiranja putem regresnih mjenica uvukao još 185 tvrtki, ali i da nije točno da je takvo financiranje u sivoj zoni. On smatra da je HNB morao takvo financiranje nadzirati i kontrolirati, a u tužbi detaljno elaborira zašto.

MArićeva tužba značajna je jer najavljuje da bi afera Agrokor uskoro mogla eksplodirati novom bujicom tužbi koja tu krizu uvodi u jednu sasvim novu dimenziju. Gotovo dvije stotine tvrtki dobavljača uz čiju se pomoć Agrokor zadužio za dodatne tri milijarde kuna, mogu slijediti Marićev primjer i zatražiti naknadu štete od HNB-a. U prijevodu, od države. A to jasno otkriva da će država tek početi nazirati koliku će štetu zbog drame u Agrokoru plaćati hrvatski građani.

Marićeva tužba, među ostalim, demantira više puta izrečenu samohvalu Vlade da će se kriza u Agrokoru riješiti bez da hrvatskim građanima proizvede trošak.

Gdje Marić vidi odgovornost Hrvatske narodne banke?

Marić u tužbi navodi: ‘’Višegodišnje mjenično poslovanje između Sokol Marića i Agrokora odvijalo se uz financiranje poslovnih banaka i faktoring društava, koja su također svoje poslovanje u najvećem dijelu financirala kreditima poslovnih banaka koji su odobravani na temelju zaloga otkupljenih tražbina, odnosno mjenica Konzuma. Tužitelj nikada nije pristupio sklapanju sporazuma o poslovnoj suradnji s Agrokorom ako sredstva za otkup mjenica nisu bila unaprijed osigurana u komunikaciji Agrokora s poslovnim bankama i faktoring društvima.’’

Kako je do izbijanja krize Todorić sve mjenice uspijevao uredno isplaćivati, Marić nije ni posumnjao da postoji stvarni rizik regresne naplate. Nakon otvaranja postupka izvanredne uprave pokazalo se da je takav model mjeničnog poslovanja Todorić koristio i s drugim velikim dobavljačima. Tijekom tog postupka objavljeno je da je ukupan dug Agrokora na temelju neisplaćenih mjenica dosegao čak 7,3 milijarde kuna, od čega se čak 3,1 milijarda kuna odnosila na mjenice s regresnim jamstvom dobavljača. Tek po otvaranju postupka izvanredne uprave mnogi dobavljači započeli su razmišljati o tome u što su se to upustili. Marić u tužbi navodi da on ništa nije sumnjao i zato što su ‹›sredstva za otkup mjenica osigurale poslovne banke koje su prije odobrenja plasmana dužne sukladno Zakonu o kreditnim institucijama i Odluci o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija provjeriti kreditnu sposobnost dužnika, u ovom slučaju Konzuma, njegovu likvidnost i obveze’’.

Zato Marić u tužbi izričito navodi da je do sistemskog rizika za hrvatsko gospodarstvo došlo zbog Agrokorove prezaduženosti, a to po njemu nedvojbeno ukazuje na to da je bankarski sektor u cjelini sudjelovao u kreiranju prezaduženosti tog koncerna te doveo do stvaranja sistemskog rizika kako za gospodarstvo u cijelosti, tako i do njegova prelijevanja na dobavljače Agrokora kao regresne dužnike za njegove obveze. U prilog tim tvrdnjama Marić je u tužbi citirao očitovanje Vlade od 13. prosinca 2017. koje je dano u postupku ocjene ustavnosti lex Agrokor, a koje u cijelosti glasi ovako: ‘’Primjer Agrokora jasno je pokazao i povezanost sistemski značajnih društava s bankarskim sustavom. Sustav Agrokora održavao je poslovne odnose s 21 kreditnom institucijom u Hrvatskoj, pri čemu se izloženost pojedinih kreditnih institucija prema Agrokoru kretala na maksimalnoj zakonom dopuštenoj razini, odnosno razini od oko 25 posto njihova jamstvena kapitala. To znači da su se tako pokazali i rizici prelijevanja problema na bankarski sustav, s obzirom na to da bi se dio banaka suočio s velikim poteškoćama uz opasnost aktiviranja sustava osiguranja depozita. Štoviše, rizici po stabilnost dijela bankarskog sustava ne bi ostali ograničeni samo na izravne učinke diskontinuiteta poslovanja sustava Agrokora, već bi se ti rizici dodatno pojačali problemima s kojima bi se suočili poslovni partneri i dobavljači Agrokora, čiju dubinu i širinu nije bilo moguće unaprijed procijeniti. Da su rizici po bankarski sustav od poslovne povezanosti sa sistemski značajnim društvima vrlo realni potvrđuju i dostupni podaci o financijskim rezultatima banaka u lipnju i rujnu 2017. I nakon što je na zahtjev bivše Uprave Agrokora aktiviran Zakon te spriječen nekontrolirani kolaps sustava Agrokor, 30. lipnja 2017., 13 od 26 kreditnih institucija u Hrvatskoj iskazale su gubitak. Zbog toga je bruto dobit (prije oporezivanja) bankarskog sustava toga dana bila 65 posto manja nego 30. lipnja 2016. kada je u gubitku bilo samo pet kreditnih institucija. Izvješća HNB-a takvo kretanje, koje nije sukladno općenito pozitivnim gospodarskim trendovima u Hrvatskoj, objašnjavaju upravo rezervacijama vezanima uz sustav Agrokora.

Dodatno i 30. rujna 2017. 12 od 26 banaka ostalo je u gubitku, a zabilježena bruto dobit svih kreditnih institucija ostala je 47 posto niža nego na isti dan 2016. Ti podaci tek naznačuju smjer i intenzitet mogućih posljedica koje su mogle nastupiti za bankarski sustav i financijsku stabilnost Hrvatske da je došlo do nekontroliranog sloma sustava Agrokor i prelijevanja krize na njegove dobavljače i poslovne partnere.’’

Marićeva tužba protiv HNB-a usmjerena je na osporavanje informacije o visini izloženosti banaka prema koncernu Agrokor. On u tužbi navodi da je ta izloženost zapravo bila veća od 25 posto te da je HNB u takvoj situaciji trebao puno oštrije provoditi superviziju i kontrolirati izloženost banaka prema Agrokoru i uvećati njihovu ukupnu razinu izloženosti za onoliko koliko su prema Agrokoru bila izložena s bankama povezana faktoring društva.

Marić u tužbi navodi da je zbog propusta HNB-a dopustio bankama da prikriju stvarnu razinu izloženosti prema Agrokoru te da se kreditno prema njima izlože u iznosu većem od zakonom dopuštenog. Za njega je to bitno jer se ni on ne bi izložio prema Agrokoru tolikim iznosom da je bio svjestan tih propusta u radu HNB-a. Drugim riječima, Marić tvrdi da institucije nisu radile svoj posao, da je sustav namjerno prilagođavan potrebama Agrokora te da su i dobavljači ušli u sistemski rizik samo zbog tih anomalija u postupanju HNB-a.

Marić u tužbi navodi da su banke zbog takvog percipiranja Agrokora obveze tog koncerna klasificirale u kategoriju rizičnosti A, odnosno najmanjeg kreditnog rizika, odnosno da nisu bile pravilno klasificirane. To je za banke značilo da nisu dužne stavljati povećane rezervacije za te plasmane, što je nominalno povećalo njihovu profitabilnost i adekvatnost kapitala. A Marić u tužbi navodi da je to za njega značilo da je i kreditna sposobnost i likvidnost Agrokora neupitna pa se zato i upustio u odnos s koncernom koji ga sada može koštati 20 milijuna eura.

Marić u tužbi vrlo detaljno opisuje zašto tvrdi da je HNB odgovoran za štetu koju može pretrpjeti u poslovanju s Agrokorom: ‘’HNB je samostalan i neovisan u okviru Ustava i zakona u cjelokupnosti poslova iz svoje nadležnosti, što se osobito očituje i u obavljanju poslova supervizije i nadzora u skladu sa zakonima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija te donošenju podzakonskih propisa iz poslova iz svoje nadležnosti. Odredbom članka 8. Zakona o HNB-u propisana je odgovornost HNB-a za štetu počinjenu u poslovima supervizije i nadzora.’’ Marić konstatira da je HNB ovlašten i dužan obavljati superviziju i nadzor poslovanja kreditnih institucija, u poslovima nadzora donositi odgovarajuća rješenja i akte, odnosno podzakonske propise za uređenje poslovanja banaka, te pridonositi stabilnosti financijskog sustava u cjelini. Pritom posebno ističe da je odredbom članka 176. Zakona o kreditnim institucijama propisano da su osnovni ciljevi supervizije koju obavlja tuženik održavanje povjerenja u hrvatski bankovni sustav te promicanje i očuvanje njegove stabilnosti. Zato Marić tvrdi da HNB nije poduzeo sve zakonom propisane mjere da spriječi nastupanje onog sistemskog rizika za hrvatsko gospodarstvo koji se spominje u Vladinu priopćenju koje je Ustavni sud citirao prilikom izricanja ocjene ustavnosti lex Agrokor. Marićeva tužba pripremljena je i obrazložena prilično ekstenzivno i racionalno je objašnjena.

Nedugo potom Nacionalu je dostavljena e-mail poruka iz HNB-a za koju izvori tvrde da zapravo predstavlja pritisak da se dodatno oteža poslovanje Marićeve tvrtke jer je protiv HNB-a podnijela kaznenu prijavu. Poslovni izvori tvrde da je pod pritiskom tog pojačanog interesa HNB-a jedna velika poslovna banka već najavila prekid jednog dijela svoje poslovne suradnje s tvrtkom Zlatka Marića koja teži oko 14 milijuna kuna godišnje. Zlatko Marić odlučio je ostati nedostupan za komentar ove za njega osjetljive situacije.

Nakon otkrića Nacionala o sadržaju njegove kaznene prijave protiv HNB-a, rad te institucije dospio je u fokus interesa vladajuće koalicije. Zbog svega toga već se prije nekoliko tjedana počelo nazirati da aktualni guverner HNB-a Boris Vujčić sigurno odlazi s mjesta guvernera Hrvatske narodne banke. Premijer Andrej Plenković i dalje intenzivno traži osobu koja će ga zamijeniti. Svojedobno se spekuliralo da bi tu funkciju mogla preuzeti Martina Dalić, ali nakon što je otkriveno da je ona bila umiješana u aferu Hotmail, zbog čega je podnijela ostavku u Vladi, to je postalo posve nerealno. U međuvremenu unutar HDZ-a i dalje raste otpor prema produženju Vujčićeva mandata. Takvo raspoloženje produbljuje se i jača kod sve većeg broja njihovih saborskih zastupnika. Raste i broj kritika koje se upućuju na račun vodstva HNB-a.

Izvor blizak vrhu Vlade još prije dva tjedna o tome je za Nacional rekao:

„Nesporno je da postoji odgovornost bivšeg guvernera Željka Rohatinskog za tu situaciju. A njemu je Boris Vujčić godinama bio zamjenik. Odgovorni su upravo za to što Marićeva tvrtka u tužbi ekstenzivno opisuje. Morali su puno prije upozoravati na taj problem i spriječiti nastanak takve situacije.“

Sada se u financijskim i političkim krugovima otvorilo pitanje kako je moguće da Vlada nema pojma o tome kako se raspolaže deviznim rezervama koje dosežu gotovo 15 milijardi eura, a rastu i frustracije zato što HNB gotovo ne podliježe reviziji. Savjet čine osobe koje su u vrhu HNB-a, odnosno praktički sami o sebi diskutiraju. Zbog svega toga raste pritisak da se smijeni veći broj osoba iz vrha HNB-a, među ostalim i zato što su neki od njih ondje na raznim funkcijama gotovo puna tri desetljeća.

Tvrdnje da HNB šalje po nekima sporne e-mail poruke koje dovode u pitanje Marićeve ugovore o suradnji s poslovnim bankama, zasigurno neće pridonijeti smanjenju pritiska na HNB uoči skorašnjeg isteka guvernerskog mandata Borisa Vujčića.