Objavljeno u Nacionalu br. 896, 07. srpanj 2015.

Boris Lalovac, ministar financija u aktualnoj vladi, prije nekoliko dana prijavio je glavnom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu prijetnju koju mu je uputio jedan od trojice najmoćnijih hrvatskih bankara. Tu su informaciju za Nacionalu potvrdila dva neovisna izvora. Prema njihovim tvrdnjama, Lalovcu su prijetnje izrečene, ni manje ni više, nego u srcu Ministarstva financija, u njegovu kabinetu. Tvrdi se da je prijetnje uputio predsjednik uprave jedne od tri najveće banke koje posluju u Hrvatskoj.

Prema brojnim javno dostupnim podacima, tri najveće banke u Hrvatskoj su Zagrebačka banka, Privredna banka Zagreb i Erste & Steiermärkische banka. Predsjednik Uprave Zagrebačke banke odnedavno je Miljenko Živaljić, Privredne banke Zagreb je Božo Prka, a tu je funkciju u Erste banci od Petra Radakovića nedavno preuzeo Christoph Schoefboeck. Ako su točne tvrdnje o Lalovcu upućenim prijetnjama, njih je mogao izreći jedan od trojice spomenutih bankara.

Do incidenta je došlo tijekom jednog od više sastanaka koje je Lalovac u posljednje vrijeme sa svojim suradnicima održavao s vodećim hrvatskim bankarima, ali i s predstavnicima inozemnih vlasnika banaka koje posluju u Hrvatskoj. Prema tvrdnjama istih izvora, Lalovcu se jedan od vodećih hrvatskih bankara obratio neprimjerenim rječnikom, koji je Lalovac doživio kao prijetnju i otvoreni pokušaj zastrašivanja.

Isti izvori tvrde da se radilo o sastanku na kojem su bili prisutni još neki Lalovčevi suradnici. Drugim riječima, postoji svjedok koji može potvrditi da se sporni događaj doista dogodio. Taj je svjedok također čuo iste izjave koje je Lalovac shvatio kao prijetnju i pokušaj zastrašivanja. Među ostalim neprimjerenostima, tvrdi se da je Lalovcu spomenuti bankar uputio i rečenicu otprilike sljedećeg sadržaja: ”Pripazi malo gdje ćeš raditi nakon što napustiš ministarsku funkciju!”

Nedugo potom Lalovac je telefonski kontaktirao Dinka Cvitana i informirao ga o tomu što se dogodilo. Tvrdi se da je o svemu sastavljena i službena zabilješka. Ovaj nesvakidašnji incident po svemu sudeći zasad je kulminacija napetosti koju je Lalovac iz više razloga izazvao u bankarskim krugovima. Dva neovisna izvora za Nacional su otkrila i što je po svemu sudeći isprovociralo tog bankara da tako neprimjereno reagira.

Djelatnici Porezne uprave, točnije zaposlenici Službe za otkrivanje poreznih kaznenih djela, po Lalovčevu nalogu počeli su ispitivati porijeklo imovine nekolicine vodećih hrvatskih bankara. Radi se o čelnim osobama najvećih domaćih banaka. Tvrdi se da je Lalovac dao nalog da porezni istražitelji praktički ispitaju je li privatna imovina vodećih hrvatskih bankara srazmjerna visini njihovih prijavljenih primanja.

Osim toga, prema tvrdnjama istih izvora, Lalovac je zaposlenicima Službe za otkrivanje poreznih kaznenih djela dao i nalog da temeljito istraže neke aspekte poslovanja banaka u Hrvatskoj. Posebno bi se u tim aktivnostima djelatnika Porezne uprave trebalo obratiti pozornost na isplate koje su banke koje posluju u Hrvatskoj radile prema svojim matičnim bankama u inozemstvu. Pod lupom poreznih istražitelja trebali bi se naći brojni ugovori o suradnji raznih sestrinskih tvrtki s bankama koje su ih osnovale, pa im potom davale unosne konzultantske i slične poslove. Sumnja se da u najmanju ruku jedan dio takvih ugovornih odnosa prikriva neke druge aktivnosti te da u stvarnosti ne predstavlja ono što se u raznim ugovorima navodi.

Izvor blizak Vladi tvrdi da se ni u kom slučaju ne radi o neprimjerenom pritisku države na banke, nego da državne institucije naprosto rade svoj posao. Kako se taj posao, bar što se bankara i banaka tiče, u prošlosti radio iznimno rijetko, ova je akcija izazvala nervozu u bankarskim krugovima. U poslovnim krugovima tvrdi se suprotno – da ovakav potez Vlade predstavlja posredni pritisak prema bankama u procesu raznih otvorenih pregovora o brojnim pitanjima koja su postala prvorazredna društvena tema. Radi se o problemu kredita koji su građanima odobreni u švicarskim francima, visini kamata i drugim sličnim otvorenim pitanjima.

Lalovac se nedavno više puta spominjao kao jedan od aktivnijih i popularnijih ministara u SDP-u, za koga je vrh stranke predvidio važnu ulogu u nadolazećoj predizbornoj kampanji. Upravo bi on trebao biti u središtu nekih ključnih aktivnosti kojima će aktualna Vlada nastojati pridobiti povjerenje birača da osvoji još jedan mandat. Među ostalim, Lalovac s bankarima pregovara o novoj verziji zakona o stambenom kreditiranju. Izvori bliski Vladi tvrde da bi se u tom zakonskom prijedlogu trebalo prvenstveno voditi računa o interesu građana. Izvori bliski Vladi tvrde kako Lalovac smatra da su u prošlosti banke koristile pogrešne modele procjene rizika, a Lalovac je već izjavljivao kako smatra da je za njega posve neprihvatljivo da netko nakon nekoliko godina otplaćivanja bude dužan više nego na početku vraćanja kredita. Direktor Hrvatske udruge banaka Zoran Bohaček je izjavio da ta udruga podržava donošenje tog zakona, jer to nalaže i europska direktiva. Izvori bliski Vladi tvrde da je tijekom pregovora o tom i drugim otvorenim pitanjima dolazilo do verbalnih sukoba između Lalovca i Bohačeka. Tvrdi se da je Lalovca krajnje iznerviralo kada je Bohaček na jednom sastanku izjavio da banke imaju informacije kako će presude u slučaju švicarskog franka biti osporene u drugostupanjskom postupku. Lalovac ga je izravno upitao otkud mu takve informacije i znači li to da banke imaju utjecaj na hrvatsko pravosuđe, kada tako uvjereno govori o tomu što će se događati u drugostupanjskim postupcima vezanim uz kredite u švicarskim francima.

Lalovac tom problemu pristupa vrlo angažirano. Priprema i susrete s nekim inozemnim stručnjacima, s kojima će se konzultirati o mogućnosti ukidanja valutne klauzule. Izvori bliski Vladi tvrde kako se predstavnici banaka počinju osjećati ugroženima i zato što su se u Vladi počeli puno detaljnije informirati o nekim sofisticiranim bankovnim metodama upravljanja rizicima, odnosno o stupnjevima razrađenosti metodologija i stručnosti kadrova koji bi unutar banaka trebali znati unaprijed zaštititi pozicije banaka od promjena deviznih tečajeva.

Upućeni poslovni izvori tvrde da je kvalitetno eliminiranje rizika u tečajnim fluktuacijama deviza moglo prevenirati krizu koja je uslijedila uslijed neočekivanog rasta švicarskog franka, što su banke u Hrvatskoj posve prebacile na teret korisnika tih kredita. Inozemni financijski izvori tvrde da prevencija od tečajnih primjena deviza (tzv. currency hedging) nije besplatna, nego da postoje troškovi koji se za to plaćaju. Radi se o premiji koja je slična kao u osiguranju od šteta. Isti izvori tvrde da se ona može ubrojiti u visinu kamatne stope. Primjerice, kod konzervativnih investicijskih fondova u svijetu, poput mirovinskih fondova, postoje interne odluke o obaveznoj primjeni currency hedginga. Time se preveniraju situacije slične ovoj koja se sa švicarskim francima dogodila u Hrvatskoj. Ako to banke ne primjenjuju, mogu se događati situacije kakva se dogodila u Hrvatskoj. Inozemni financijski stručnjaci tvrde da korisnici kredita u švicarskim francima u Hrvatskoj zapravo plaćaju neznanje i potkapacitiranost bankarskog kadra u Hrvatskoj. Isti izvori tvrde da se ta kritika podjednako tiče privatnih poslovnih banaka i Hrvatske narodne banke.

Devizni tečajevi uz određene troškove mogu biti nepromjenjivi ili mogu imati neku buduću vrijednost te da se u svjetskom financijskom poslovanju deviznim rizicima unaprijed upravlja. Tvrdi se da zato devizne klauzule postaju izlišne. Kako u Hrvatskoj nema domaćih banaka, otvara se pitanje zašto su strani vlasnici banaka u Hrvatskoj promijenili svoj uobičajeni način poslovanja i upravljanja rizikom? Strani financijski stručnjaci zato tvrde da bi postojeći ugovori o kreditima u švicarskim francima praktički trebali biti predmet istrage Uskoka, jer dovode građane u zabludu. Prema tvrdnjama istih izvora, banke su te koje upravljaju rizicima i trebaju snositi odgovornost ako ne ostvare profite. Rizik se pri tomu ne bi trebao prebacivati na korisnike kredita, nego bi se trebao ukalkulirati kao trošak u kamatnu stopu koju korisnik kredita plaća. Ako to službenici u bankama ne rade kvalitetno, tada banke dolaze u probleme te sukladno tržišnim principima na tržištu opstaju, ili propadaju. Sukladno tomu, inozemni financijski stručnjaci tvrde da bi sadašnje ugovore o kreditima u švicarskim francima trebalo jednostavno poništiti i sastaviti nove ugovore, gdje se korisnik kredita zadužuje u kunama prema deviznom tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu i to na dan kad su sredstva kredita prenesena na račun korisnika kredita u kunskom iznosu. Potom se sugerira da se korigiraju svi anuiteti i ostatak duga, koji su se mijenjali radi promjene deviznog tečaja.

Neki stručnjaci sugeriraju da bi Uskok trebao provjeriti jesu li se banke radi povećanja plasmana u kredite stvarno dodatno zaduživale u švicarskim francima kod drugih inozemnih banaka i jesu li banke koje su odobravale takve kredite građanima u valutnoj klauzuli prema švicarskom franku imale u svom poslovanju primjenu currency risk managementa. Ako bi se ispostavilo da jesu, tada se sugerira da se sudskim putem krene bankama oduzimati sav nezakoniti profit koje su po tom osnovu ostvarile te da se za to osude njihove odgovorne osobe.

Tvrdi se da je hrvatske bankare uznemirilo to što su se pregovarači iz Vlade počeli vrlo detaljno pripremati za pregovore i to što su se počele najavljivati i brojne mjere koje bi banke vratile u realnost, odnosno suočile s rizicima tržišnog poslovanja koji su dosad uglavnom bili prebacivani na teret građana.

Tijekom pregovora bankara i predstavnika Vlade izbijali verbalni sukobi i zbog drugih tema. Među njima se spominju i usklađivanja bankarskih rezervacija s vrijednostima procijenjenih nekretnina. Izvor blizak Vladi tvrdi da su se bankari posebno zabrinuli i zbog još jedne mjere koja se najavljuje. Radi se o mogućnosti da se bankama dramatično povise stope komunalnih naknada za prazne nekretnine koje su u njihovu posjedu.

To bi banke natjeralo da se brže rješavaju svojih nekretnina, što bi u praksi dovelo do pada njihovih cijena. Više izvora za Nacional je izjavilo da se Lalovac u brojnim situacijama nametnuo kao kvalitetan pregovarač koji nije bježao od konfrontacije, pa i od izravnog sukobljavanja. Moguće je da su odnosi između njega i bankara dobili na dodatnoj dramatici i zato što su se porezni dužnosnici, umjesto na iscrpljene poduzetnike, odnedavna fokusirali upravo na bankare i njihove poslodavce. Tvrdi se da je ta situacija po svemu sudeći i dovela do toga da je jedan od najmoćnijih hrvatskih bankara Lalovcu zaprijetio, zbog čega je ministar i zatražio zaštitu od Cvitana.