Nekad moćni suradnik gradonačelnika Milana Bandića, samozvani kralj javne rasvjete Mijo Marošević, pokrenuo je protiv Hrvatske postupak pred Europskim sudom za ljudska prava jer tvrdi da na hrvatskim sudovima nije imao pravedno suđenje.

Maroševiću je u listopadu 2021. Vrhovni sud RH potvrdio presudu kojom je osuđen na tri godine zatvora jer je od 2005. do siječnja 2009. uzimao proviziju od pet posto kako bi osigurao posao određenim dobavljačima, piše N1. Osim Maroševića, kažnjen je i Petko Gavrilović, suvlasnik tvrtke ‘Gamont’, jedan od poduzetnika koji je kao i Marošević slovio kao iznimno blizak pokojnom gradonačelniku i njegovim ljudima. Za pomaganje Maroševiću u primanju mita kažnjen je uvjetno, s godinom dana zatvora uz rok kušnje od tri godine.

Prema optužnici, Marošević je od prosinca 2005. do siječnja 2009. kao voditelj Odsjeka za građenje i održavanje javne rasvjete od vlasnika tvrke Hellux Elektra Željka Vojkovića zatražio da mu ‘na ruke’ isplaćuje pet posto od zarade na prodaji svjetiljki gradu. Budući da je Vojković bio svjestan Maroševićevog utjecaja prilikom odabira svjetiljki koje će se koristiti prilikom građenja javne rasvjete, on je šefu zagrebačke javne rasvjete na ime postotka dao 13.194 kune. Uz to, Marošević je zajedno s Gavrilovićem dogovorio da će od vlasnika tvrtke Elektrograđenje Zvonka Tolića kao podizvođača zagrebačke Elektre zatražiti isplatu mita kako bi Marošević ovjerio ispostavljene troškovnike i fakture od čega je ovisilo plaćanje grada Elektri, a time i podizvođačima. Marošević je potom, kao protuuslugu za ovjeravanje troškovnika i faktura, tijekom 2007. od Tolića primio 40.000 kuna.

Pravomoćnom presudom naloženo mu je da državi vrati oko 5,7 milijuna kuna, odnosno nešto više od 765 tisuća eura.

Tvrdi da cijeli postupak nije bio pravedan

U tužbi koju je podnio protiv Hrvatske Marošević tvrdi da cijeli taj postupak nije bio pravedan. Hrvatski sudovi zaključili su da je Marošević mito primio u siječnju 2009. godine. Tada su, navedeno je, bile zabilježene njegove zadnje koruptivne radnje. Zbog toga u njegovom slučaju nije primijenjen Kazneni zakon iz 2011. kojim se primanje mita kažnjava s jednom do 10 godina zatvora, već onaj iz 2006. koji je za primanje mita predviđao jednu do osam godina zatvora.

Marošević je pak smatrao da je u njegovom slučaju trebao biti primijenjen još blaži Kazneni zakon, onaj iz 1997., jer se prema pravnoj teoriji kao početak primanja mita računa trenutak kada je za to pao dogovor. To je, prema optužnici protiv Maroševića, bio prosinac 2005. godine. Kazneni zakon iz 1997. propisivao je za primanje mita šest mjeseci do pet godina zatvora.

O ovom slučaju već je raspravljao i Ustavni sud RH. Iako je utvrdio da je u proceduri učinjen propust, jer odgovor tužiteljstva na Maroševićevu žalbu na prvostupanjsku presudu nije poslan njegovoj obrani, zaključio je da se zbog toga pravomoćna presuda ne mora poništavati. U tužbi Europskom sudu za ljudska prava Marošević sad navodi da taj potez Ustavnog suda nije bio pravedan. Marošević smatra da je postupio arbitrarno jer je odlučio da mu unatoč propustima, neće poništiti pravomoćnu presudu. Nepravednom smatra i odluku da mu se sudi na osnovu Kaznenog zakona iz 2006. umjesto onog još blažeg iz 1997. godine, piše N1.

Sud Hrvatskoj postavio pitanja

Europski sud za ljudska prava postavio je Hrvatskoj nekoliko pitanja: Je li datum primanja mita u Maroševićevom slučaju bio suprotan ranijoj sudskoj praksi? Jesu li hrvatski sudovi napravili propust kada nisu primijenili najblaži Kazneni zakon? Je li Maroševiću prekršeno pravo na pravično suđenje kada mu nije proslijeđen odgovor tužiteljstva na žalbu? Je li mu pravo na pravedno suđenje prekršeno i kada mu Ustavni sud nije dosudio odštetu i kada mu nije ukinuo presudu?

Nakon što dobije odgovore na sva ta pitanja Europski sud za ljudska prava utvrdit će je li u slučaju ‘kralja javne rasvjete’ doista bilo kršenja prava na pravedno suđenje i hoće li mu Hrvatska za to ipak morati platiti odštetu. Ako do toga dođe Marošević bi mogao tražiti i ponovno suđenje na hrvatskim sudovima.