Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ekskluzivno za televiziju N1 komentirao je svoj 18 godišnji mandat na čelu Zagreba.

Iza nas i oko nas su famozne zagrebačke fontane. Milan Bandić danas slavi 18 godina od kako je prvi put postao gradonačelnik Zagreba.

Rekli ste “zagrebačke” fontane. Dok su se gradile i dok ih ljudi nisu prihvatili bile su “Bandićeve”. Kad su ih ljudi prihvatili sada su “zagrebačke” i ja sam na to ponosan. Ovo je prekrasno mjesto i ishodišna os Lenucijeve potkove s koje puca pogled na mittleeuropski Zagreb, na Stepinčevu katedralu i sve ono što u Donjem i Gornjem gradu čini Zagreb europskim gradom.

Što u tih 18 godina izdvajate kao najbolje i najlošije?

Najbolje je ono što sam sa sugrađanima i svojim timom napravio u gradu Zagrebu napravio, pa i ovdje gdje stojimo. A najlošije je ono što nisam većim dijelom uspio uspio pretočiti kod svojih najbližih suradnika, da s istim žarom, marom, ljubavlju, energijom i vizijom žive Zagreb kao ja. No, to je vjerojatno karma prvoga i križ prvog čovjeka i ne treba to očekivati. Bio bih sretan da sam to uspio u većem dijelu, međutim ima još vremena.

Najpopularniji ste i najistaknutiji političar kojeg prate brojne afere. Iz vaše perspektive, koliko su one utemeljene?

Nema ljudi u svijetu, od Jackqesa Chiraca i drugih, da se za njima nije prašilo. Praši se za svim ljudima koji nešto rade. Ne treba se na to previše obazirati, ako želite nešto napraviti, morate mahnuti rukom i raditi svoj posao. Pošteno, korektno i odgovorno koliko možete i treba paziti da se od te prašine koju proizvedete, kao dobrim konjem za kojim se praši, da se od te prašine vidi konj. To je crta koju ne smijete preći.

Posljednja afera koja vas prati su putovanja u Rim. Zašto ste tako često putovali u Rim i koliko ste puta išli u RIm. Što je u tom Rimu tako važno za vas?

Išao sam 25 puta za sedam ili osam godina, žao mi je što nisam išao više. Sve imate na web stranicama grada i možete vidjeti s kim sam bio i što sam radio. Više puta sam išao u Beč pa ne znam zašto se o tome ne piše. Očekujem sagu i o tome. Gradonačelnik Bandić neće polagati račune nikome osim građanima, neću ni medijima ni nikome osim na svojoj savjesti i poslu koji obavljam. Malo putujem, a svaki put iskoristim da promoviram Zagreb…

Nije ovo malo. Dvadeset i nešto puta u sedam godina …

Mislim da je premalo u odnosu na ono što smo napravili. Kada bismo pogledali što smo napravili u tih 25 puta onda bi rekli: “hvala, Bandiću kapa do poda”.

Što ste radili?

Imate na web stranici, ne moram to obrazlagati. Gradonačelnik je gospodin gradonačelnik. Šesti mandat na čelu Zagreba i nikakvo žmiganje, ja nisam vaš žmigavac, me neće pokolebati da radim svoj posao. Žao mi je što nisam išao više. Zar bi gradonačelnik Zagreba trebao putovati u nekakvu prašumu, u lov na muflone ili na zebre u Južnoafričku Republiku? Idem tamo gdje su gradovi prijatelji. Zagreb ima 49 gradova prijatelja. S nekima imamo bolju suradnju, a s nekima manju. S nekima, poput, da svi putevi vode u Rim ili Beča, imamo izvanrednu suradnju i bliskuje kontakte i više susreta. Tako će biti i ubuduće.

Iz tih metropola ste sigurno prenosili nešto u Zagreb. Što ste konkretno prenijeli iz Rima u Zagreb?

Financirali su nam minorance, posjetio sam Hrvate u Moliseu, hrvatsku zajednicu u Rimu, sudjelovo u turističkoj promidžbi Zagreba u Rimu i poziv Rimljana da dođu u Zagreb. Svaki trenutak smo koristili da promoviramo Zagreb, razmjenimo iskustva između Zagreba i Rima, upravljanju javnim poslovima i jedan štiklec za kraj. Za vrijeme Vlade Zorana Milanovića sam godinu i pol dana pokušao uvjeriti ministricu Vesnu Pusić i njega da organiziramo Expo u Milanu. Nisam imao odgovora, ali sam sa Zvonom Bobanom dva dana otišao u Milano i predstavio Zagreb. Imo sam sve dogovoreno, do vrha vlasti, s ljudima u Italiji, ali nismo uspjeli. Jedna od tih stvari je i to. To je smiješno. Ta priča je stvorena kako bi se malo udario spin na Hotmailove, ali ja sam toga svjestan. To je za mene ubod komarca, mahnem rukom i nastavim raditi svoj posao. Posao radim pošteno i dogovorno.

Danas dodjeljujete nagradu za Floraart, jedna od stvari koja se ovih dana spominje je i famozna magnolija na Trgu žrtava fašizma. Zašto ste je maknuli?

Tamo su bile dvije magnolije, sada su četiri. Ništa nismo maknuli. Bit će 100 posto više nego ih je bilo. Međutim, ima nekih koji uvijek prosvjeduju i buše gume dok netko vozi auto. Ali da takvih nema, poput Vilija Matule, Urše Raukar i vaših kolega koji primaju plaću, a u slobodno vrijeme prosvjeduju. Vili Matula prima kod mene plaću, a prosvjeduje, to je dokaz samo da je u Zagrebu demokracija. Naši prijatelji preko Dunava kažu: “demokratija je, burazeru”. Tako ja Matuli i Raukar poručujem: demokracija je. S njima se neću baviti. Supruga od Vilija Matule me molila da mu damo kruha. On je zaslužio da dobije kruh. Plakala je. A kad se žena rasplače, onda morate pomoći čovjeku.

Jeste li možda pretjerali s ovim detaljima?

Nisam pretjerao s detaljima jer oni pretjeruju svaku srijedu u 18 sati pa da zna javnost o kakvim se poštenjacima radi. Treba stvari nazvati svojim imenom i kada je istina u pitanju – nema pretjerivanja.