Marija Jurić Zagorka napokon će dobiti svoju kući kakvu imaju veliki autori i to, prema riječima Slobodana Prosperova Novaka, ‘u samom srcu Zagrebačkog Camelota – Griča’. U Palači Grlečić-Jelačić na Markovu trgu 9 pred gradskim čelnicima, dužnosnicima Ministarstva kulture, novinarima i okupljenoj javnosti predstavljen je budući Zagorkin Muzej Gričke vještice’’, objavili su portali Total.info.hr i Hrturizam. hr u svibnju 2017. godine.

U tekstu se između ostalog navodi: “Idejni tvorac i pokretač inicijative Vinko Grubišić, predsjednik Uprave Jadran filma koji je ovom projektu posvetio devet godina istraživanja i rada, uvjeren je da će se Zagorka na ovaj način vratiti u kanon hrvatske književnosti i kulturne baštine iz kojeg je godinama bila nepravedno izostavljena.”

Dvije godine o tom se projektu šutjelo u javnosti, da bi na stranicama Grada Zagreba 3. listopada 2019. osvanuo tekst s fotografijama gradonačelnika, njegovih suradnika i Vinka Grubišića i Slobodana Prosperova Novaka s prezentacije u palači na Trgu svetog Marka 9, gdje je bio i prikazan i film o predstojećim građevinskim i konzervatorskim radovima. Tom prilikom Milan Bandić je istaknuo:

“Ovo će biti kulturna i turistička recepcija grada. Ovo će biti izlog izvrsnosti grada i spomen jednoj Zagrepčanki – najvećoj hrvatskoj književnici, novinarki i osviještenoj ženi koja je zadužila cijelu Hrvatsku.”

Otvorenje Zagorkinog Muzeja Gričke vještice najavljeno je 2. ožujka 2021. godine, na Zagorkin rođendan. Ideja da Marija Jurić Zagorka dobije svoj muzej u kojem će biti prikazan njen život i njeno književno stvaralaštvo nikome nije sporna, međutim postavlja se pitanje kako je moguće da je Grad Zagreb, odnosno gradonačelnik Bandić, bez odluke Skupštine grada i bez konzultacije sa strukom o budućoj namjeni zaštićenog kulturnog dobra na području povijesne jezgre Zagreba, mogao sam započeti projekt koji podrazumijeva investiranje novca poreznih obveznika u prilično nejasno javno-privatno partnerstvo. Jer u tom odnosu nisu razjašnjene uloge pa se otvara pitanje hoće li to biti javni ili privatni muzej i tko će u njemu zarađivati od prodaje karata.

Iako je otvorenje muzeja najavljeno za ožujak 2021., te stavke u proračunu Grada Zagreba za 2020. nema. Navedena je tek svota od 107.500 kuna kao prenesene obveze iz prošle godine, u Programu radova kapitalnih ulaganja, u rubrici Zaštita spomenika kulture, za izradu projektne dokumentacije za objekt Palača Grlečić-Jelačić, čija namjena nije navedena i o čemu zastupnici u Skupštini grada Zagreba nemaju pojma.

Snješka Knežević, povjesničarka umjetnosti, znanstvenica i autorica niza studija i knjiga na temu povijesti urbanizma Zagreba, stalna vanjska suradnica Instituta za povijest umjetnosti o palači, odnosno kuriji Grlečić-Jelačić kaže kako ona ima izuzetnu kulturno-povijesnu i arhitektonsku važnost:

“Njezini rani vlasnici, oficir Nikola F. Grlečić kojeg 1776. u ‘Annuama’ spominje Baltazar Adam Krčelić i plemićka obitelj Jelačić kojoj je pripadala od 1784., nisu ostali neke tragove, ali su ih ostavili kasniji vlasnici. Njezinom najuglednijem stanaru, banu grofu Ignàcu Gyulayu koji je ondje imao rezidenciju od svojega nastupa 1806. do 1809. kada se preselio u novouređenu bansku palaču na Markovu trgu, pripisuju se do danas očuvane jedinstvene freske s vedutama gradova u kojima se borio u doba Sedmogodišnjeg rata (1756.-1763.). Još više svjedočanstava i uspomena ima iz doba kad je pripadala Adalbertu Schauffu, jednom od najpoznatijih hrvatskih odvjetnika, poslije obitelji Rakovac. U doba Dragutina Rakovca (1813.-1854.) bila je jedno od poznatih sastajališta Iliraca, pa se dugo vremena nazivala Rakovčevom kurijom. Napokon je 1926. u staji, u dvorištu uređen prvi studio Radio Zagreba, gdje su već dugo smještaj našli Zagrebački solisti. Iako je u nadasve lošem stanju, zapuštena i napuštena, zadržala je sve arhitektonske karakteristike reprezentativne stambene kuće sagrađene potkraj 18. i uređivane u prvoj polovini 19. stoljeća. Kada ju je potkraj 1980-ih kupio Grad Zagreb i kada je predana Muzeju grada Zagreba, tadašnji direktor Zdenko Kuzmić oformio je odbor ad hoc, u kojem smo razmatrali buduću namjenu. S obzirom na očuvanost, a i velik fond stambenog inventara Muzeja grada Zagreba iz doba kada se u njoj stanovalo i kada je bila kulturni punkt Zagreba, suglasili smo se da se u reprezentativnoj etaži prikažu stil stanovanja tog doba, uspomene na ljude i događaje, dok bi u prizemlju bio informativno-kulturni centar, a u podrumu i tavanskoj etaži ugostiteljski sadržaji. Svi bi sadržaji trebali podržavati memoriju kuće. No to nije realizirano, a koncept je vjerojatno dograđivan u istom duhu.”

Odgovarajući na pitanje ima li ugovor s Gradom Zagrebom o osnivanju Zagorkina muzeja Gričke vještice, Vinko Grubišić navodi kako je riječ o projektu na kojem radi od 2011. Tvrdi da na muzeološkoj koncepciji radi više desetaka stručnih suradnika, a dio kreativnog koncepta javno je prezentiran 2019. u prostoru budućeg muzeja. Nadalje navodi kako su “prvi put predstavili javnosti do tada neviđene originalne zapisnike mučenja žena optuženih kao vještice koje su pronašli tijekom godina pripreme u raznim arhivima te samo naznačen, sasvim originalan način na koji će to sve biti predstavljeno u postavu budućeg muzeja čije je otvorenje gradonačelnik najavio 2. ožujka 2021.”.

Na pitanje tko je autor koncepta, tko ga je stručno verificirao i zašto za to nije bio raspisan javni natječaj, Nacional je dobio odgovor da su autori Vinko Grubišić, potpisan kao magistar lijepih umjetnosti, i dr. sc. Slobodan Prosperov Novak: “Originalni koncept ZMGV-a uključuje integrirane oblike izvedbenih umjetnosti, interdisciplinarni amalgam, palimpsest raznih klasičnih i post-postmodernih muzeoloških i interpretativnih koncepcija koji koristi suvremena programska i tehnička rješenja. Osobno smo više godina proučavali svu teorijsku i ikonografsku podlogu i sve referentne muzeje širom svijeta te zajednički pripremili i Divot izdanje ‘Zagorkina Grička vještica’ na podlozi originalnih dokumenata.” Što se tiče stručne verifikacije koncepta navodi sljedeće:”Obavljenu stručnu verifikaciju dijela ZMGV-a koji se odnosi na muzeološku koncepciju prije otvorenja javno ćemo objaviti. Naime, ovdje možemo javnost izvijestiti da su s nama, na posebno zahtjevnim elementima i njihovoj izvedbi radili i hrvatski i stručnjaci iz inozemstva. “Međutim, njihova imena i reference Grubišić nije naveo.

Na pitanje tko će biti osnivač Muzeja i tko će njime upravljati Grubišić odgovara: “Organizacijski model suradnje s Gradom Zagrebom također će biti javno objavljen kako bi svi mogli jasno i transparentno vidjeti o kakvom je projektu riječ i o kakvoj i kolikoj materijalnoj i simboličkoj promotivnoj koristi za Zagreb i Hrvatsku. Na konkretno pitanje kome će ići prihod od ulaznica odgovor je – ići će za održavanje objekta i Gradu Zagrebu, a ne kreativnom timu.”

Inicijator osnivanja Muzeja Gričke vještice Vinko Grubišić hrvatskoj javnosti je poznat po brojnim aferama koje su ga pratile posljednjih gotovo 30 godina. Osim što je pored Miroslava Kutle, Ninoslava Pavića, Jure Hrvačića i Ivić Pašalića bio jedan od pet tajnih ortaka u aferi Grupo koju je početkom dvijetisućitih otkrila dnevna novina Republika, radi se o tajkunu novije generacije koji vuče repove netransparentnih privatizacija, od OTV-a do Jadran filma, s nizom tužbi predanih Državnom odvjetništvu.

Posljednja je ona državnog odvjetništva Sjeverne Makedonije teška 1,6 milijuna eura zbog neizvršavanja obveze snimanja serije “Makedonija” koju je od Jadran filma naručila makedonska Agencija za film. DORH-u ga je prijavio i smijenjeni Nadzorni odbor HRT-a, na čelu s Anjom Šovagović, zbog izvansudske nagodbe izuzetno nepovoljne za HRT koju je s Jadran filmom potpisao bivši ravnatelj HRT-a Siniša Kovačević. Prema toj nagodbi HRT je s 1,6 milijuna kuna trebao financirati svaku od 6 epizoda serije “Grička vještica”, dok je drugu polovicu trebao osigurati Jadran film. Iako je sredinom 2017., nakon 8 godina čekanja, Grubišić objavio da počinje sa snimanjem serije, ugovor s HRT-om raskinut je 6. listopada 2017. zbog “neizvršavanjem ugovornih obveza od strane tvrtke Jadran film d.d. Zagreb”. U međuvremenu je nad tvrtkom kćeri Jadran filma, Film distribucijom pokrenut stečaj, s nizom sudskih procesa koji se paralelno vode. I HAVC je tužio Grubišića zbog uzimanja 250 tisuća kuna za razvoj scenarija za film Lordana Zafranovića “Caruso” koji do sada nije snimljen te 450 tisuća kuna za autorski film Gorana Markovića koji također nije snimljen. Oba slučaja su prijavljena DORH-u, a suđenje još uvijek traje.

Sve to nije zasmetalo gradonačelnika Bandića i njegove suradnike da prihvate inicijativu Vinka Grubišića i Slobodana Prosperova Novaka i načelno se usuglase da im se pod još nedefiniranim uvjetima dodijeli jedna od povijesnih kurija neprocjenjive vrijednosti za Muzej kojem se ne zna tko će biti osnivač, tko će njime upravljati, tko će ga financirati i tko će na njemu zarađivati.

Gradski ured za kulturu u svom je pisanom odgovoru na upit tjednika Nacional naveo sljedeće:

“Grad Zagreb dao je 2017. godine potporu inicijativi i prijedlogu da se Palača Grlečić-Jelačić namijeni za smještaj i uređenje umjetničkog projekta Jadran filma d.d. – Zagorkin muzej Gričke vještice, čiji su autori povjesničar književnosti Slobodan Prosperov Novak i predsjednik Uprave Jadran filma d.d. Vinko Grubišić.”

Nadalje navode da je u listopadu 2019. “Grad Zagreb ugovorio izradu projektne dokumentacije za rekonstrukciju Palače Grlečić-Jelačić te je 30. listopada 2019. temeljem glavnog projekta ishođena građevinska dozvola za predmetni zahvat (pravomoćna od 3. prosinca 2019.). U tijeku je izrada izvedbene projektne dokumentacije i troškovnika za izvođenje radova te će se, po završetku istih, pokrenuti daljnje aktivnosti na realizaciji ovog projekta”. Na pitanja tko je autor koncepta Muzeja, je li potpisan ugovor s nositeljem projekta i tko će Muzejom upravljati, Nacional nije dobio odgovor Gradskog ureda za kulturu. Rada Borić, zastupnica Nove ljevice u Gradskoj skupštini, ne skrivajući svoje iznenađenje ovakvim odgovorom Gradskog ureda za kulturu kaže:

“U Skupštini sam od 2017. i o toj temi nikada nismo raspravljali. Ne znam je li o tome donesena odluka u bivšem sazivu Skupštine grada Zagreba, ali sam sigurna da gradonačelnik takvu odluku o ulaganju milijuna kuna poreznih obveznika u obnovu palače koja bi zatim trebala biti data na korištenje Jadran filmu, odnosno privatnom vlasniku koji bi na njoj zarađivao, ne može po zakonu donijeti sam. Čudi me ovaj odgovor Ureda za kulturu jer se, koliko mi je poznato, ne može izrađivati projektna dokumentacija za obnovu zaštićenog spomenika kulture bez programskog projekta koji određuje što će unutra biti. Meni nije jasno na temelju kojeg projekta je Grad Zagreb ishodio građevinsku dozvolu i krenuo u izradu izvedbene projektne dokumentacije i kako je moguće da su oni usvojili inicijativu Slobodana Prosperova Novaka i Vinka Grubišića bez javnog natječaja. Zato ću i postaviti zastupničko pitanje na koje mi kao gradskoj zastupnici moraju odgovoriti.”

Nacional je poslao službeni dopis Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode s upitom na temelju kojeg projekta se izrađuje izvedbena projektna dokumentacija, hoće li Palača Grlečić-Jelačić biti obnovljena u skladu s originalnim unutarnjim uređenjem, ili će njena unutrašnjost biti prilagođena budućem muzeju te koja je procijenjena vrijednost radova i njihovo trajanje jer je gradonačelnik 3. listopada 2019. najavio otvaranje Muzeja u proljeće 2021. Na naš upit dobili smo komplicirani birokratski dopis u kojem nema odgovora na neka od navedenih pitanja. U dopisu se navodi:

“Na zahtjev Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo komunalne poslove i promet, ovaj Zavod je izdao konzervatorske propozicije 31. 7. 2018. godine za izradu projektne dokumentacije za rekonstrukciju i prenamjenu građevine, te posebne uvjete zaštite kulturnog dobra., od 7. 6. 2019. godine za obnovu i adaptaciju / rekonstrukciju građevine javne namjene, prema dostavljenom Idejnom arhitektonskom projektu, izrađenom po “Code architect” d.o.o. i ovlaštenom arhitektu dr.sc. Draženu Arbutini, dipl.ing.arh.prof. Nadalje, u postupku ishođenja građevinske dozvole, ovaj Zavod je izdao potvrdu glavnog projekta Klasa: 612-08/19-23/246 od 22. 10. 2019. godine na temelju Glavnog arhitektonskog projekta za obnovu i adaptaciju Palače Grlečić-Jelačić, izrađenom po “Code architect” d.o.o. i ovlaštenom arhitektu dr.sc. Draženu Arbutini, dipl.ing.arh.prof. Glavnim projektom, izrađenim u skladu s posebnim uvjetima i mjerama zaštite, predviđeno je da se obnovom i rekonstrukcijom zgrade očuvaju izvorna obilježja u vanjštini i unutrašnjosti građevine, graditeljski i konstruktivni elementi, posebno pročelja, krovište, stubište te osnovni konstruktivni sustav, kao i očuvani vrijedni izvorni elementi oblikovanja i opreme u interijeru (kameni elementi stubišta, stolarija s okovima, žbukani detalji, podne obloge, zidne slike i dekoracije u salonima na katu uz restituciju uklonjenih elemenata). Predviđena je neophodna konstruktivna sanacija krovišta i zidanih struktura, kao i uvođenje novih instalacija zbog prilagodbe i adaptacije prostora za javnu namjenu. Na temelju glavnog projekta izrađuje se izvedbeni projekt koji će sadržavati sve potrebne detaljne troškovnike radova, uključujući radove obnove pročelja i krovišta i uređenja interijera s restauratorskim radovima.”

Tomislav Tomašević, gradski vijećnik iz Platforme Zagreb je naš!, ne skriva svoje zaprepaštenje ovim projektom: “Nikad nisam čuo za ovaj projekt i ovo mi je prva informacija da se ovako vrijedno kulturno dobro obnavlja javnim novcem i planira dati na upravljanje čovjeku protiv kojega stoji nekoliko tužbi u DORH-u, a jedna od njih je i međunarodna jer ju je pokrenulo državno odvjetništvo Sjeverne Makedonije. A to se sve još i događa doslovce 20 metara od zgrade Gradske skupštine. Tako da sam potpuno zatečen ovom informacijom.”

Predsjednik Kluba zastupnika SDP-a u Gradskoj skupštini, član Glavnog odbora SDP-a, Zvane Brumnić, također tvrdi da u Skupštini o ovome nisu nikada raspravljali: “Otkad sam u Gradskoj skupštini, a to je od 2010., nikada se nije na sjednici raspravljalo o muzeju Marije Jurić Zagorke. Vjerujem da bi se mi svi kao zastupnici složili oko toga da Zagorka zaslužuje muzej, samo je pitanje gdje i tko bi njime upravljao. Takav muzej trebao bi biti u vlasništvu Grada Zagreba jer je potpuno nelogično da se javnim novcem uredi kompletna infrastruktura za nečiji privatni biznis. Osobito ne za čovjeka koji je bio osumnjičen za kriminalnu privatizaciju Jadran filma. Najveći problem u Zagrebu je netransparentnost, a ona se najviše očituje u upravljanju gradskom imovinom. Ni gradski zastupnici, niti građani, ne znaju za što je ta imovina namijenjena. Ne bi to bilo prvi put da grad Zagreb daje novac kako bi neki privatni ‘poduzetnik’ dobio kafić, klub, ili nešto treće i na tome zarađivao.’’

Rada Borić bavi se Marijom Jurić Zagorkom godinama i zahvaljujući njoj i Centru za ženske studije grad Zagreb iskoristio je pravo prvokupa i kupio Zagorkin stan na adresi Dolac 8, u kojem je memorijalna Zagorkina soba. Stan je pod ingerencijom Muzeja grada Zagreba, u njemu se održavaju Zagorkini dani, a vikendima su organizirana i turistička vodstva.

“Zanimljivo je kako je Vinko Grubišić kada me upoznao tvrdio da je on zaslužan da je Centar za ženske studije dobio taj stan na korištenje. Koliko mi je poznato, Grubišić je na neki čudan način otkupio autorska prava na sva Zagorkina djela koja su vrlo brzo izdana u velikoj tiraži uz Jutarnji list, što je bilo vrlo profitabilno za Grubišića. No kakve on veze ima s odlukama Grada Zagreba, to doista ne znam. Kao vlasnik cjelokupne Zagorkine baštine, nije nam želio posuditi neke njene osobne stvari za postav u memorijalnoj sobi – kofer i šešir, tvrdeći da mu trebaju za Muzej Gričke vještice.”

Na upit Nacionala o tome kada je Gradska skupština grada Zagreba donijela odluku o obnovi Palače Grlečić-Jelačić i osnivanju Muzeja, pročelnica Stručne službe Gradske skupštine Mirjana Lichtner Kristić odgovara: “Gradska skupština Grada Zagreba nije donijela odluku o osnivanju spomenutog muzeja. Programom javnih potreba u kulturi Grada Zagreba za 2020. što ga je Gradska skupština Grada Zagreba donijela na 29. sjednici, 10. prosinca 2019. predviđeno je održavanje objekata gdje su smještene ambijentalne i memorijalne umjetničke zbirke darovane Gradu Zagrebu kao i druge darovane ili otkupljene zbirke koje se nalaze izvan stalnih postava muzeja i koje, osim zaštite građe, pridonose očuvanju izvornih, autentičnih ambijenata te sjećanju i prezentaciji života i djela velikana hrvatske kulture i umjetnosti i zagrebačkih donatora. Provedba navedenog programa u djelokrugu je Gradskog ureda za kulturu. Nastavno na dio upita u vezi rekonstrukcije Palače Grlečić-Jelačić, Gradska skupština Grada Zagreba na 29. sjednici, 10. prosinca 2019., donijela je Program radova kapitalnih ulaganja u objekte za društvene djelatnosti u Gradu Zagrebu u 2020. kojim se planiraju i kapitalna ulaganja u zaštitu spomenika kulture te su istim predviđeni radovi izrade projektne dokumentacije za objekt Palača Grlečić-Jelačić u iznosu od 107.500,00 kuna.”

Ravnatelj Muzeja grada Zagreba Vinko Ivić u kratkom je telefonskom razgovoru rekao za Nacional kako oni ne upravljaju kurijom koja im je otprije oduzeta i kako o cijelom projektu ništa ne zna, osim onoga što se svojedobno pojavilo u medijima, čemu se i sam začudio.

Na upit je li joj poznato zašto je Palača Grlečić-Jelačić oduzeta Muzeju grada Zagreba i što se s njom prvotno planiralo, povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević odgovara da joj nije poznat razlog jer bi Muzej grada Zagreba bio njezin idealan čuvar, a predloženim bi sadržajem optimalno štitio njezin spomenički karakter:

“Osim toga, mogao bi pokazati javnosti malo poznatu, a vrijednu građu koja je do danas u spremištima. Sve to što Rakovčeva kurija jest, kao arhitektonski monument i kulturno dobro, zahtijeva javni natječaj o obnovi i preuređenju koji bi iznio panoramu ideja i bio pouzdana podloga za konačni projekt. To smo vidjeli u Europi, to je poznati pristup. Gradonačelnik se očito smatra gospodarom Zagreba, sve zna najbolje i ponaša se kao despot. Postavlja se pitanje zašto nema reakcije Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode koji savršeno točno zna kako treba raditi. Ondje već dugo vremena vlada parola: Sluga pokoran!”

Tihomir Milovac, nezavisni vijećnik, muzejski savjetnik u Muzeju suvremene umjetnosti i član Odbora za kulturu grada Zagreba, također ističe da se o temi preuređivanja Palače Grlečić-Jelačić nije nikada raspravljalo u Skupštini. Kaže da je vidio obavijest na stranicama Grada i da tome nije pridavao pretjeranu pozornost, dok nije vidio tko je inicijator:

“Naime, osim što protiv njega stoje tužbe na DORH-u, Vinko Grubišić je osoba poznata po tome da sve što je započeo nije završio. A Prosperov-Novak kapitalizira svoje znanje na krivom mjestu. Činjenica jest i da je on član stranke Milana Bandića. Uostalom, nemoguće je da gradonačelnik sam donese takvu odluku. On može podržati nečiju privatnu inicijativu da se osnuju kao muzej, što je po zakonu moguće. Ali dati javno dobro, gradsku imovinu i još u nju investirati novac poreznih obveznika, to nikako ne može bez dozvole Skupštine grada Zagreba, bez koje ne može ni započeti postupak obnove. Znam da je započeta neka vrsta istraživanja na toj palači, ali ne i obnova, što je dugotrajan proces. Ta kuća zaštićena je kao arhitektonska jedinica i zaštićeni je spomenik kulture, a za bilo kakve radove na njemu morale bi se napraviti ozbiljne studije o tome kako ga restaurirati. Zato navedeni datum za otvaranje 21. ožujak 2021. apsolutno ne drži vodu, osim ako se ne radi nešto na divlje. Mislim da se to gradonačelnik ipak ne bi usudio, osim ako se iza toga ne kriju još neke nama nepoznate radnje. No u svakom slučaju, to nisu čista posla ako se preskaču instance u procesu odlučivanja.”

I njegova kolegica po struci Snješka Knežević upozorava da ovako veliki zahvati moraju ići na javni natječaj: “Najprije je trebalo razmotriti koja namjena najbolje štiti kuću i raspisati javni natječaj i dati šansu zagrebačkim (hrvatskim) arhitektima koji imaju i rezultate i reference, a tek se onda izrađuje izvedbeni projekt. Sve bi to moglo biti i predmetom javne stručne diskusije, na tragu naše tradicije. I najavljeni sadržaj Muzeja Gričke vještice zahtijevao je istu proceduru.”

Na pitanje je li moguće da gradonačelnik i Gradski ured za kulturu sami donesu ovakvu odluku, Tomašević odgovara da to sigurno nije po zakonu moguće, ali je očito moguće za Milana Bandića:

“Takvo vrijedno kulturno dobro ne može se dati na upravljanje privatnom poduzetniku odlukom gradonačelnika, zato ne znam što bih na sve ovo uopće rekao.”

Anka Mrak Taritaš, gradska zastupnica GLAS-a, kaže da je ne čudi da Grad Zagreb pogoduje nekom privatniku na netransparentan način:

“Sve je moguće. Bandić sa svojim koalicijskim partnerom HDZ-om koji mu drži ljestve evidentno može raditi sve. Gradski vijećnici će o tome postaviti pitanje, a osobito zato što novac za obnovu tog objekta nije predviđen proračunom za 2020., osim ako to nisu neke stavke sakrivene u nekim drugim stvarima. Ono što je sigurno jest da su sva sredstva veća od milijun kuna trebala biti na Skupštini. No u ovom slučaju postoji niz pitanja na koja bi trebao dati odgovor Gradski ured za zaštitu spomenika i kulture. Oni bi se na to trebali očitovati, kao nadležni za ovu priču. Tu ima niz nepoznanica, osobito oko projektne dokumentacije koja se nije mogla izraditi bez natječaja. To je suludo, ali u Gradu Zagrebu me ništa ne iznenađuje.”

Zvane Brumnić iz SDP-a sličnog je mišljenja:

“Što se tiče gradonačelnika, sve je moguće. Iako nije bilo zakonski moguće da se bez znanja Skupštine potpisuje pismo namjere o projektu Manhattan na Savi, a da se onda raspiše natječaj za investiciju vrijednu nekoliko milijardi koji traje dva tjedna, to se ipak dogodilo. To najbolje govori o načinu upravljanja javnom imovinom.”

Rada Borić pita se i koja su to proračunska sredstva predviđena za dovršetak ovog velikog projekta do 2021. jer ih ona nije primijetila u proračunu, kao ni Tomislav Tomašević. Zvane Brumnić iz SDP-a upozorava kako su takve stavke obično skrivene u rubrici održavanja spomenika kulture:

‘’Ako se pročita proračun Grada, može se vidjeti da se od 2018, skrivena u kapitalna ulaganja, vuče stavka izrade projektne dokumentacije za obnovu Palače Grlečić-Jelačić, ali bez navedene buduće namjene tog objekta. U 2019. upisana je svota od 700 tisuća kuna za izradu projekte dokumentacije, prenesena i u 2020., kada je za tu namjenu upisana svota od 107.500 kuna. Ona je promaknula većini zastupnika jer nisu znali da se tamo želi urediti privatni muzej. Iz ovog proračuna može iščitati samo da se zgrada treba održavati, odnosno obnoviti.”

Nezavisni vijećnik Tihomir Milovac koji je muzealac i po struci primjećuje: “Ta ideja da se u ovakvom objektu napravi muzej vještica u kojem bi valjda trebale biti sprave za mučenje i prikazi spaljivanja vještica, a čini mi se da je Grubišićev koncept na tom tragu, meni se zapravo čini infantilnom. Potpuno je neprimjereno da taj objekt dobije takav sadržaj. Koliko mi je poznato Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode nema ideju o tome što će tamo biti i nije o tome konzultiran. Renovirati objekt sa 107 tisuća kuna koliko su stavili u kapitalna ulaganja za sljedeću godinu sigurno ne mogu “.

Povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević zaključuje: “Ne znam ništa o sadržaju, ni o komercijalnim očekivanjima od Muzeja Gričke vještice. Bilo bi korektno da su inicijatori predstavili struci i javnosti muzeološki program, kako je to uobičajeno u nas i u svijetu. Mogla se i razmotriti mogućnost da se u kuriji smjeste neki muzej ili neka muzejska zbirka koji posjeduju stvarnu građu, dok ovaj očito nudi scenografiju i nešto artefakata. No po svemu se čini da je muzejski program u zadnjem planu, a da su interesantniji izuzetno mjesto i jedinstvena kuća. Vjerojatno se računa s turizmom. Možda gradonačelnik i inicijatori misle da je to što se na Gornjem gradu nudi manje zanimljivo od njihovog muzeja zasnovanog najvećim dijelom na fikciji. Usudila bih se reći da je posrijedi kič. Ne bi bilo prvi put da gradonačelnik javnim novcem realizira svoje privatne ideje.”