Washington Mail

Makedonija pokazuje kako se pritajeni bijes može zlorabiti za produbljivanje etničkih i vjerskih dioba, kao i za vrbovanje novaka za militantne stvari.

Napad na policijsku postaju u Zvorniku u Republici Bosni i Hercegovini, kao i sukob između makedonske policije i gerilaca u Kumanovu, pobudili su strahove neće lieskalirati religijski fanatizam, terorizam , ukratko – kaos na Balkanu. Krvavi incidenti oživili su teorije kako bosanski džihadizam, Islamska država (IS) u Iraku i “velika Albanija” tvore dio goleme urote.

Još od napada 11. rujna na SAD, islamofobi i politički manipulatori promiču ideju o ekstenzivnim i koordiniranim mrežama radikalnih islamista na Balkanu. Uz raspirivanje straha u javnosti, to može opravdati poteze prema diobi Bosne i ukinuću neovisnosti Kosova. Smišljeno je to i da zaziva pritužbe Washingtona protiv militantnog islamizma.

Obilje je glasina da zemljovidi kalifata IS-a obuhvaćaju Bosnu i Hercegovinu, Sandžak, Kosovo, Albaniju i Makedoniju, dok broj islamističkih novaka za IS iz te regije dramatično raste. Zbilja je manje senzacionalna. Zemljovidi kalifata obuhvaćaju i Pirinejski poluotok i druge teritorije, što su ih nadzirala carstva u kojima je vlast bila muslimanska. I obavještajni izvori procjenjuju kako je IS privukao mnogo više dragovoljaca iz zapadne Europe nego s Balkana.

Prema nekim izračunima, na Balkanu je aktivno oko 20 terorističkih ćelija. Ali jedna “ćelija” može se sastojati od jedne ili nekoliko osoba koje se na nešto žale. Otvorena društva, za razliku od policijskih država, uvijek su ranjiva na terorističke napade. Dovoljno je da jedan individuum s razlogom i oružjem ubije nevine civile, čemu je zapadna Europa periodično svjedočila.

Kako bismo nedavne događaje i retrospektivno osvijetlili, spomenimo tri mala teroristička napada u Bosni u posljednjih pet godina, pri čemu su ubijena dva policajca i jedan terrorist, a desetak policajaca ranjeno. Moglo bi biti kojih nekoliko tisuća dogmatskih vehabija i salafista u BiH, ali nisu svi teroristi. Pa iako bi neki radikali mogli imati ambicija da izazovu religijske i etničke sukobe te pretvore BiH u religijsku državu, njihove su mogućnosti ograničene.

Napad u Zvorniku mogao bi biti odgođeni osvetnički napad na sigurnosne snage u “bosanskom srpskom entitetu”, Republici Srpskoj (RS), što ga je poduzeo pojedinac čiji je otac bio ubijen 1992. u sklopu srpskog “etničkog čišćenja” u bosanskom Podrinju. Osvete su duga balkanska tradicija. Pravo je čudo što su, unatoč brutalnom ratu protiv civila, što su ga u prvom redu prouzročili opunomoćenici Slobodana Miloševića, osvetnički napadi krajnje rijetki. Ipak, vođe RS-a hoće zlorabiti taj incident kako bi inzistirali na separatnom obavještajnom i sigurnosnom sektoru, tvrdeći da je zaštita iz Sarajeva nedostatna. Tvrdnje da je napad u Zvorniku udar na stabilnost cijele “regije” izrazito su kontraproduktivne. One idu naruku teroristima, koji zahvaljujući njima mogu tvrditi da su uspjeli i ohrabrivati druge da ih oponašaju. Oni ojačavaju one u Europskoj uniji koji kažu da je Balkan nespreman za članstvo u EU. I ohrabruju separatističke snage da religijsku gorljivost iskorištavaju za političke ciljeve.

Bosanska i albanska teroristička sablast periodično se pojavljuje u zapadnome tisku. Za neke komentatore i specijalističke eksperte oskudnoga znanja teško je prihvatiti da umjereno islamsko većinsko stanovništvo može imati vlastitu europsku državu. Senzacionalistički komentari brkaju muslimanski identitet s političkim radikalizmom i islamskom konzervativnošću koju prati indiskriminatorni terorizam, ignorirajući fakt da su države s muslimanskom većinom, poput svojih kršćanskih pandana, sekularne i prozapadne.

Najnategnutiji argumenti tvrdoglavo tvrde da se islamistički projekt “velike Albanije” primjenjuje u Albaniji, na Kosovu i u Makedoniji. Čini se kako su neki kreatori politike duboko zabrinuti da je džihadizam među Albancima u usponu i da je dugoročna opasnost za balkansku sigurnost. Nedavno nasilje u Kumanovu kao da opravdava njihova upozorenja.

Valja se prisjetiti, ipak, da Albanci imaju jaku tradiciju religijske tolerancije. Islam, pravoslavlje i katoličanstvo koegzistirali su u albanskim društvima kroz mnogo naraštaja te nisu sidra narodnosti. Ujedno, proamerikanizam otvoreno je raširen, otkako se SAD-u pripisuje da je pomogao stvoriti dvije pretežno albanske države u posljednjih stotinu godina.

S obzirom na svoju recentnu povijest, Albanci su posljednji europski narod koji bi se okrenuo protuzapadnjačkom džihadizmu. Ipak, neki od 300-tinjak albanskih boraca s Kosova, iz Makedonije i Albanije pridružilo se skupinama povezanima s IS-om te je nekoliko vrbovatelja i poznatih militanata uhićeno. Ali nekoliko indoktriniranih pojedinaca ne predstavlja svoju naciju. Dogmatske islamske struje nastoje biti među viđenijim Albancima u Makedoniji, gdje su aktivni “misionari” iz Saudijske Arabije, propovijedajući konzervativnu verziju islama. Militanti zadiru u karitativni, humanitarni i prosvjetni rad među najsiromašnijim društvenim slojevima. Valja to brižljivo promatrati.

Kako god bilo, oružani nemiri samo se tangencijalno odnose na islam, jer albanske su gerilske skupine tradicionalno sekularne. Nagađanja o motivima, organizatorima i onima koji su izvukli korist iz krvoprolića u Kumanovu šire se Makedonijom, a neki upiru prstom i u samoga predsjednika vlade, koji je možda pokušao odvući pozornost s javnih prosvjeda protiv navodnog prisluškivanja i drugih zlouporaba.

Etničke napetosti kriju se ispod površine u Makedoniji i one mogu biti eksploziv za vjerske fanatike ili sekularnim gerilcima mogu poslužiti u nadi da će isprovocirati oštre policijske mjere. Usred političke krize s blokiranim euroatlantskim integracijama zbog grčkog veta na ime države, Makedonija pokazuje kako se pritajeni bijes može zlorabiti za produbljivanje etničkih i vjerskih dioba, kao i za vrbovanje novaka za militantne stvari. Ipak, tvrdnje da postoji dugoročni akcijski plan, koji se odnosi na široku mrežu terorista koordiniranih s džihadistima u BiH i Siriji, jednostavno je samo još jedna od brojnih teorija urote o Balkanu.