Slijedeći stope kancelarke Merkel s puta po zapadnom Balkanu, pomoćnica američkog državnog tajnika za europska i euroazijska pitanja Victoria Nuland također je protutnjala kroz šest država. Iako joj je glavna namjera bila pokazati da se Washington brine o regiji, u praksi i dalje ostaju stalne sumnje oko američkog angažmana. Za Obaminu administraciju Balkan je postao povijesna fusnota, a ne hitan politički izazov. Sukobi na Bliskom istoku, u istočnoj Aziji i sjevernoj Africi, puno ih se više tiču od budućnosti obnovljenih balkanskih sporova. “Zamor” Balkana povezan je sa “zamorom” Europe i zaključak je da Bruxelles i Berlin, a ne Washington, moraju pružiti vodstvo i osigurati provedbu.

State Department želi igrati sporednu ulogu i naglasiti da Amerika više nije supervizor koji će automatski priskočiti u pomoć. Prema tome, turneja Victorije Nuland bila je fokusirana na tri cilja: ojačati poruku da EU ima odlučujuću ulogu, koju je i Merkel poslala, ohrabriti demokratsku konsolidaciju kako bi se poboljšali ekonomski uvjeti i ukazati Rusiji da iako je prisutnost Washingtona u regiji ograničena, on pozorno prati angažman Moskve.

Tijekom prošle godine Nuland je bila zaokupljena krizom u Ukrajini i uvjeravanjem okolnih zemalja, članica NATO-a, da će ih SAD zaštititi od ruske agresije. Turneja Hrvatskom, BiH, Kosovom, Crnom Gorom, Albanijom i Srbijom dijelom je produžetak te politike, ali s težištem na prenošenju odgovornosti na Uniju i njezinu ulogu u procesu europskih integracija. Prema izjavama koje Nuland daje, Washington u regiji ima tri prioriteta: kompletirati mapu demokracija, poticati infrastrukturnu i energetsku povezanost i boriti se protiv niza transnacionalnih prijetnji. Demokratizacija ostaje temeljno uvjerenje među američkim kreatorima politike, čije je stajalište da se države tako stabiliziraju i postaju produktivne. Ali formalna demokracija bez pune političke odgovornosti i vladavine prava, nije dovoljna. Grčki debakl pokazuje kako je relativno snažna demokracija postala slaba država upravo zbog lošeg upravljanja, korupcije i klijentelizma. Ironično, glavni gradovi zapadnog Balkana sada se moraju štititi od moguće grčke “zaraze”. Evidentno je da se Washington boji da bi se stanje u Grčkoj moglo nastaviti pogoršavati, što može imati negativnog odjeka među njenim prvim susjedima, kroz kolaps grčkih banaka, prestanak novčanih transakcija ili rasplamsavanje međunacionalnih sukoba s Makedonijom i Albanijom. Budući da je investirao u zapadni Balkan tijekom više od 20 godina, SAD želi regiju predstaviti kao priču o uspjehu i primjer za demokraciju i slobodno tržište zemljama šire Europe, posebno Ukrajini, kao i Bliskom istoku.

Washington je također fokusiran na energetsku diversifikaciju Europe, a rusku monopolizaciju smatra prijetnjom sigurnosti i nacionalnom suverenitetu. Nuland i ostali požuruju Beograd da diversificira svoje rute opskrbe plinom i ne bude ovisan o nepouzdanoj Rusiji. SAD podupire projekt Južnog koridora s Azerbajdžanom i Turskom, a postoji i mogućnost prodora iranskog plina na europsko tržište, nakon nedavnog dogovora s Teheranom o njegovoj nuklearnoj tehnologiji.

Kada je Nulan govorila o “udruživanju snaga da se Balkan učini zabranjenom zonom za današnje najopasnije prijetnje”, aludirala je ne samo na internacionalni terorizam i organizirani kriminal, nego i na Putinovu Rusiju: “Ofucani autokrati i oligarsi koji dolaze donoseći darove kojima promoviraju vlastite interese, a ne vaše.”

Borba protiv korupcije i kriminala kroz zakonodavne i pravosudne reforme zauzima visoko mjesto u njezinu programu, uključujući i Crnu Goru koja očekuje poziv u NATO kasnije ove godine, ali je neprestano na udaru kritika jer ne čini dovoljno da suzbije korupciju na visokoj razini. Slično je protekao i posjet Albaniji, gdje je poticala vladu da nastavi pravosudne reforme i zamijeni korumpirane suce. Korupcija rađa političku zloupotrebu, a Makedonija je postala negativan primjer koji pokazuje kako demokratsko nazadovanje i zarobljavanje države od jedne stranke, ugrožavaju stabilnost zemlje. Nuland se u Skoplju zaustavila ubrzo nakon kolapsa pregovora vlade i opozicije oko ranijih izbora i postavljanja neutralne prijelazne vlade.

Zalagala se na obje strane oko postizanja sporazuma, ali ih, nažalost, nije mogla uvjeriti da će Washington deblokirati grčki veto na ulazak Makedonije u EU i NATO. Atena već sada destabilizira širu regiju svojom tvrdoglavošću oko imena Makedonija i mogući kolaps grčke države nakon još jednog propalog spašavanja, mogao bi potaknuti još žešće međunacionalne sukobe. Posjetom Srbiji i Kosovu, Nuland se trudila nadopuniti poruku Angele Merkel; pozvala je Prištinu da osnuje sud za ratne zločine, računajući na Beograd da će tretirati Kosovo kao poseban entitet. Kosovski parlamentarci protive se ustavnim promjenama kojima bi se dopustilo osnivanje posebnog suda koji bi se bavio zločinima OVK-a 1990-ih. Iako je cilj umiriti Srbiju, problem sa suđenjima bilo kojem narodnom partizanskom pokretu jest u tome što se tako dovodi u pitanje legitimitet oslobođene države.

U pozadini putovanja Victorije Nuland bilo je podrivanje pogubnih ruskih utjecaja, bili oni generirani kroz obećane energetske ugovore, propagandne kampanje, poticanje korupcije ili rasplamsavanje međunacionalnih sukoba koji ometaju perspektive proširenja EU-a i NATO-a. U svim arenama gdje Washington želi rješenje, Moskva nastoji utjecati sprječavanjem bilo kakvog napretka. S obzirom na ograničen angažman Washingtona na zapadnom Balkanu, koji se pokazuje samo u povremenim posjetima na visokoj razini i prvenstveno počiva na verbalnom ohrabrenju, možemo se zapitati što će uvjeriti Bijelu kuću u nužnost većeg involviranja. Jedna mogućnost, koju ne želimo ni zamisliti, bila bi kriza s kojom se EU ne bi mogao nositi, poput provale nasilja koja prijeti opstanku države ili izaziva postojeće granice.