Dodatne rasprave sasvim sigurno potaknut će potencijalni investitori s kojima je gradonačelnik Splita intenzivno razgovarao i na čiju ideju je, kako se tvrdi u splitskim poslovnim krugovima, uopće krenuo u ovaj projekt: radi se o bivšem nogometašu i izborniku hrvatske reprezentacije Igoru Štimcu te njegovu partneru Jozi Parčini, dobro poznatom splitskom poduzetniku i hotelijeru protiv kojega je Državno odvjetništvo podiglo optužnicu zbog sumnjivih poslova s bivšim gradonačelnikom Ivanom Škarićem i gradskom upravom otprije petnaestak godina. Tada je, kako stoji u optužnici, zamjenom privatnog za gradski poslovni prostor, Parčina sa Škarićem i sudskim vještakom Franjom Veigom oštetio Split za više od dva milijuna kuna.

VIŠE IZVORA ZA NACIONAL JE POTVRDILO da Ivo Baldasar upravo Štimca i Parčinu smatra najozbiljnijim kandidatima za koncesiju za budući akvapark i da njegovi pregovori s državnim službama idu u smjeru koji će njima dvojici definitivno odgovarati. Dakako, za pokretanje ove investicije bit će raspisan javni natječaj, no očito je da bi zbog držanja ideje u tajnosti, početnu prednost mogli imati upravo oni. Vremenski slijed realizacije samog projekta zasad nije potpuno preciziran, ali jasno je da se splitskom gradonačelniku žuri kako bi se ključni koraci dogodili u nekoliko mjeseci prije raspuštanja vlasti i parlamentarnih izbora. Kako nam je potvrđeno, njegova ključna lobiranja usmjerena su prema Državnoj agenciji za upravljanje državnom imovinom (DUUDI), koja bi trebala formalno odreditti uvjete koncesije i raspisati natječaj za vrijedno zemljište, inače jednu od posljednjih netaknutih većih zona u gusto naseljenom Splitu.

Na tom prostoru punih petnaest godina postupno se uređivalo jedino igralište golfa u Dalmaciji, koje je zbog svojih dimenzija služilo prije svega rekreaciji nekoliko tisuća stanovnika Splita i okolice, ali su kroz dva kluba (Split 1700 i Stobreč) i okupljani igrači koji su se bavili ovim sportom na nešto višoj, poluprofesionalnoj razini. Ondje se organiziralo i nekoliko manjih turnira, a upravo zahvaljujući golfu, prostor je ostao netaknut od bespravne gradnje koja je “pojela” okolno područje. Zemljište je, inače, u vlasništvu države.

• BALDASARU PRIPISUJU DA UPRAVO ŠTIMCA i Parčinu smatra najozbiljnijim kandidatima za koncesiju za budući akvapark, te da pregovara s državnim službama tako pomogne njima dvojici

BALDASAROVI MOTIVI ZA INTENZIVAN RAD na projektu akvaparka, umjesto golfa, mogu se objasniti dosta uvjerljivo: Split, naime, posljednjih godina doživljava snažnu turističku ekspanziju i broj gostiju iz godine u godinu raste dvoznamenkastim stopama, što je za sobom povuklo pravi procvat lokalne ugostiteljske i klupske scene, kao i dramatično povećanje broja stanovnika koji su se odlučili baviti turizmom i popratnim djelatnostima.

Sadržaj poput vodenog parka definitivno bi obogatio ponudu, pogotovo jer bi se nalazio na najatraktivnijem potezu istočnog dijela grada, gdje osim malenog naselja Stobreča, nema gotovo ničega zanimljivog domaćim ljudima, a kamoli strancima. Prostor današnjeg golf igrališta sasvim je dovoljnih dimenzija za akvapark, dok je, s druge strane, nedovoljan kako bi se teren s tek šest rupa dalje širio, a pogotovo ne do standardnih dimenzija s osamnaest rupa. S druge strane, prepreka njegovoj ideji bit će infrastruktura: obližnje gradsko naselje Žrnovnica već danas bilježi dramatične probleme u opskrbi vodom i na rubu je redukcija.

No ono što bi moglo potaknuti rasprave jest podatak da se možda neprimjreno pomaže Igoru Štimcu i Parčini kojega prati sumnja da se okoristio poslujući s bivšim splitskim gradskim upravama.

Još prije petnaest godina on je s gradonačelnikom Ivanom Škarićem sklopio ugovor o zamjeni poslovnih prostora tako što je od Grada Splita dobio atraktivan prostor u Marmontovoj ulici, glavnoj trgovačkoj osovini središta Splita, dok je zauzvrat dao bivši klub Kada na Poljani kneza Trpimira. Iako je Kada kvadraturom dvostruko veća od prostora koji je dobio Parčina, njihove lokacije ipak su neusporedive. Parčinin prostor je, naime, u većem dijelu podrumski, bivši zatvoreni bazen u kojemu je tijekom devedesetih funkcionirala sala biljar.

ZAMJENA JE OBAVLJENA “JEDAN ZA JEDAN”, bez ikakvog dodatnog plaćanja, na osnovu procjene sudskog vještaka Franje Veiga. Kaznena prijava podnesena je još 2001. godine, a tek ove jeseni odlučivat će se o pravomoćnosti optužnice – Škariću za zloporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju, Parčini za poticanje, a Veigu za pomaganje. Sva trojica već su se javno izjasnila da nisu krivi.

Jozo Parčina, koji je prije dvije godine otvorio luksuzni hotel u samom središtu Splita, čak je zbog priloga o tom slučaju tužio novinarku “Latinice” Ljubicu Letinić. Uvjetnu kaznenu presudu protiv nje izrekao je tadašnji sudac Damir Primorac, koji danas zastupa samog Parčinu.