Bakir Izetbegović predsjednik je Stranke demokratske akcije (SDA), najutjecajnije stranke Bošnjaka u Bosni i Hercegovini koju je osnovao Izetbegovićev otac Alija, prvi predsjednik Predsjedništva BiH i zapovjednik Armije BiH u ratu 1992.-1995. Bakir Izetbegović član je SDA od njezina osnutka. Bio je na brojnim dužnostima u stranci i državnoj politici, među kojima, od 2010., bošnjački član Predsjedništva BiH. Pet godina kasnije, 2015. postao je predsjednik SDA. Danas ga se smatra ključnim bošnjačkim političarom u pregovorima s hrvatskim političkim predstavnicima o promjeni Izbornog zakona BiH i političko-administrativnim promjenama u Federaciji BiH. O tome je Izetbegović u ponedjeljak u Sarajevu Nacionalu dao opširan intervju.

NACIONAL: Predstojeći dani mogli bi biti važni: najavljuje se da će u BiH doći predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, da će biti održan još jedan krug pregovora o Izbornom zakonu, a u ponedjeljak zasjeda Predsjedništvo Hrvatskog narodnog sabora i HDZ-a BiH. Što očekujete da će se događati?

Postoje najave da će u sljedećih desetak dana u BiH doći predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i Charles Michel, predsjednik Europskog vijeća. Precizne potvrde još nemamo. Mislim da će oni temu Izbornog zakona još jednom pokrenuti, ali da neće inzistirati na dogovoru, da će još jednom provjeriti spremnost da razgovaramo. Smatram da je za dogovor prekasno. Sada se treba fokusirati na održavanje izbora, u skladu s Ustavom i zakonom.

NACIONAL: Možemo li smatrati da dogovor o promjeni Izbornog zakona neće biti postignut prije izbora?

Da. Ali možemo pregovore pokrenuti odmah nakon izbora. I mislim da pregovore ne treba voditi u izbornim godinama, nego ranije. Treba ih nastaviti već krajem ove godine. Mi smo za to spremni.

NACIONAL: Zašto su propali pregovori o promjeni Izbornog zakona?

Bilo je kvalitetnih pomaka tijekom pregovora. Dogovorili smo se o dva bitna elementa, popuni Doma naroda na državnom nivou i poboljšanju i integritetu izbornog procesa, a „zapeli“ na dva teže rješiva pitanja. Prvo je izbor članova Predsjedništva BiH kroz implementaciju presude Sejdić/Finci, drugi je funkcionalnost Federacije BiH kroz definiranje mehanizama deblokade i implementaciju presude Ustavnog suda po apelaciji Bože Ljubića. Uspjeli smo definirati i mehanizme deblokade, ali se nismo uspjeli dogovoriti o izmjenama koje se odnose na popunu Doma naroda Parlamenta Federacije BiH i nadležnosti ovog tijela. Hrvatski predstavnici su tražili da Dom bude popunjen tako da kantoni u kojima živi ispod 5% stanovnika iz određenog konstitutivnog naroda ne daju delegate, što je za nas bio previsok prag, jer bi tada bošnjački klub ostao bez predstavnika iz Livna i Posavine, a hrvatski bez Hrvata iz Sarajeva, Zenice i Tuzle. Bili smo spremni na manje izmjene koje bi garantirale hrvatskoj strani da će imati sigurnu većinu u hrvatskom klubu, uz uvjet da će moći braniti isključivo vitalni nacionalni interes, da neće moći blokirati sve što joj padne na pamet. U ovom mandatu su, recimo, blokirali oporezivanje kladioničara koji zarade više nego svi telekom operateri u BiH zajedno. Plaća se porez na kruh, lijekove i udžbenike, a voljom HDZ-a ne plaća se porez na klađenje. Očigledno su štitili neki interes, ali sigurno ne vitalni nacionalni interes. Po pitanju izbora članova Predsjedništva BiH, ja sam u Neumu prihvatio za mene i SDA nepovoljan elektorski model po kojem u prethodnim ciklusima ni ja, niti Džaferović ne bismo ušli u Predsjedništvo, a Čović i Borjana Krišto bi ušli, i to s dvostruko manje glasova od nas. To hrvatskoj strani nije bilo dovoljno, pa se u nastavku pregovora tražilo da jedan glas u nekim manjim kantonima vrijedi kao šest glasova u Tuzlanskom, ili devet u Kantonu Sarajevo, što je za nas bilo neprihvatljivo.

‘SDA neće dopustiti marginaliziranje Hrvata jer bi to vodilo raspadu Bosne i Hercegovine. Ne vjerujem da će HNS nastaviti tako jer produbljivanje krize tjera mlade ljude iz BiH koji mogu naći posao i sigurniji život diljem EU’

NACIONAL: Iz onoga što ste objasnili, sporan je, među ostalim, Dom naroda FBiH i razina vitalnog nacionalnog interesa koji se u njemu može štititi. Može li se o tome postići kompromis?

U ovome času, katalog onoga što se štiti vitalnim nacionalnim interesom definiran je Ustavom Federacije BiH. Taj se katalog, naravno, može proširivati. Naš je stav da hrvatska strana ima pravo imati svoje zastupnike, biti zastupljena i braniti vitalni nacionalni interes. Nema pravo ugrožavati druge ili dominirati u Federaciji BiH, zaustavljati ono što ne treba zaustavljati.

NACIONAL: Može li se ta formula naći?

Mislim da može. Ako ima spremnosti, možemo se polako pomicati prema srednjem rješenju. Da su ovi pregovori zaista organizirani kako treba, godinu dana ili pola godine, našli bismo rješenje. Stranci su napravili grešku, jer su izolirali samo mene i Čovića, a izostavili ostale i time ih izazvali. Procesu su time nanijeli štetu. Upozoravao sam sve vrijeme na tu pogrešku.

NACIONAL: Kakav razvoj političke situacije u Federaciji i BiH očekujete nakon što su izbori raspisani za 2. listopada? Što ako HNS BiH pozove Hrvate na bojkot izbora?

Lutanje HDZ politike u posljednje tri decenije, stvaranje kriza, a naročit ciklično ponavljanje suradnje sa srpskim snagama koje su bile ili su i sada protiv BiH, nanijelo je ogromne štete državi Bosni i Hercegovini, Bošnjacima, a još veće Hrvatima. Milošević i Tuđman u Karađorđevu 1991., Boban i Karadžić u Grazu 1992., Čović i Dodik u posljednjih par godina, Milanovićev aktualni politički salto i napad na Bošnjake, sve to je bilo protiv prirodnog saveza i interesa hrvatskog korpusa u BiH. Procjene da se Bošnjake može pritisnuti, ucijeniti, da nemaju druge nego pristati na ultimatume, u više navrata su se pokazale kao pogrešna i promašena strategija. Ne vjerujem da će HNS nastaviti tako jer produbljivanje krize tjera mlade ljude iz BiH, a najteže pogađa najmalobrojniji narod i njegovu omladinu koja ima alternativu pronalaska posla i sigurnijeg života diljem Europske unije. Što se tiče bojkota izbora, to je politička odluka. Svatko ima pravo da bojkotira izbore, ali nitko nema pravo da blokira njihovo održavanje, jer time krši zakon.

‘Lutanje HDZ politike u posljednje tri decenije, stvaranje kriza, a naročit ciklično ponavljanje suradnje sa srpskim snagama koje su bile ili su i sada protiv BiH, nanijelo je ogromne štete državi Bosni i Hercegovini, Bošnjacima, a još veće Hrvatima’, smatra Bakir Izetbegović. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Predsjednik HNS-a Dragan Čović poslao je pismo inozemnim političkim predstavnicima, u kojemu je najavio pokretanje političkih mehanizama za teritorijalnim i administrativnim preoblikovanjem zemlje. Kako tumačite tu najavu? Što od nje očekujete i koji su to mehanizmi?

U tom pismu Čović je naveo niz potpuno neutemeljenih i neistinitih tvrdnji o Bošnjacima i bošnjačkim predstavnicima, i to me najviše zabrinjava. Nastavlja se s trovanjem odnosa umjesto da ih, kako znamo i umijemo, popravljamo. Neistine su da Bošnjaci „gaje netrpeljivost i vrše napade na identitet Hrvata u BiH“, da „brutalno krše Ustav“, da „postoje pokušaji stvaranja bošnjačke nacionalne države“, da „postoji jasna politička agenda o preglasavanju Hrvata i formiranju buduće vlasti bez predstavnika koje Hrvati većinski izaberu“. Sve su ovo izmišljotine skrojene za potrebe dolazeće izborne kampanje. Istina je da je HDZ cijeli mandat blokirao implementaciju izbornih rezultata iz 2018., da već tri godine ne dopušta popunjavanje Ustavnog suda Federacije, istina je da hrvatski kadrovi, odnosno HDZ, imaju sto posto više pozicija u strukturi vlasti na državnom nivou i pedeset posto više pozicija na nivou Federacije od postotaka propisanih ustavima i zakonima, a radi se o minimalno stotinu rukovodnih pozicija. Istina je i da su Bošnjaci u Varešu, gradiću udaljenom četrdesetak kilometara od Sarajeva, u kojem je HVO napravio teške zločine, prije dvije godine većinski glasali za kandidata za načelnika koji je Hrvat, kadar HDZ-a. Bošnjaci, u stvari, uporno pružaju ruku pomirenja Hrvatima, rade to na različite načine i ne dobivaju pravi odgovor. Oživljavanje paradržavne tvorevine HZHB-a, koje se nagovještava, bila bi ogromna greška koja bi nas odvela u novi ćorsokak. Uvjeren sam da se u takve avanture neće ići, da za njih nema spremnosti u hrvatskom korpusu, niti je moguće povući neku administrativnu liniju koja bi razdvojila Hrvate i Bošnjake po etničkom principu. Hrvati i Bošnjaci, običan narod, diljem BiH žive izmiješano i u miru i sigurno im nije do novih sukoba.

NACIONAL: Vi ste u više navrata javno rekli da razumijete zahtjev Hrvata za legitimnim predstavljanjem u Predsjedništvu BiH i u Domu naroda FBiH. Zastupate li i dalje taj stav i imate li podršku stranke i političkih partnera?

Stav SDA je nepromijenjen već 16 godina, izbor članova Predsjedništva BiH treba osloniti na većinsku volju konstitutivnih naroda, ali ne ekskluzivnu, stopostotnu. Šansu da biraju i budu izabrani treba ostaviti svakom građaninu BiH. Članovi Predsjedništva BiH predstavljaju sve građane BiH i u njihovu izboru mora biti sadržana volja svih, oni ne smiju odgovarati samo jednom narodu. Za ovakva rješenja je SDA bio 2006. kad je pregovarano o Travanjskom paketu, 2014. kad je bio aktualan tzv. Fueleov model, i 2022. kada je dvojac Palmer/Eichorst ponudio elektorski model. Mi smo 2006. i 2014. bili spremni jednostrano izaći u susret partnerima iz HDZ-a, ali nakon iskustava s navedenim blokadama i suradnjom Čović-Dodik i mi smo počeli postavljati uvjete koji će nam garantirati da nećemo zauvijek predati dvije trećine vlasti snagama koje sputavaju probosansku većinu u BiH. „Probosanske stranke“ su jedan neprecizan termin koji se uvriježio, a koji se odnosi na patriotski blok koji čine bošnjačke, bosanske, ljevičarske, građanske stranke koje imaju šezdeset posto ruku u državnom, a osamdeset posto ruku u Federalnom parlamentu. Minimalno jedna petina glasova i ruku u „probosanskom bloku“ pripada građanima iz reda ostalih, Srba i Hrvata, i ta petina je velika kao cijeli HNS. Njihovo pravo brane presude Europskog suda za ljudska prava, Sejdić-Finci i ostale. Oni se ne mogu ignorirati i tretirati kao nelegitimni i nepostojeći.

NACIONAL: Kakav bi kompromis mogao zadovoljiti obje strane?

To je kompromis koji je lako definirati, a očigledno veoma teško postići – hrvatskoj strani treba garantirati da nikada neće biti predmetom dominacije „probosanske“ većine, da će birati vlastite predstavnike i efikasno braniti svoj identitet, kulturu, interes. A Bošnjacima i „probosancima“ da neće biti predmetom dominacije, blokada i hirova HNS-a kakve smo iskusili u ovom mandatu. Tragat ćemo za rješenjima, a preduvjet je popravak odnosa političkih predstavnika Bošnjaka, Hrvata i ljevičara. Očekujem da predsjednik HDZ-a iz Hrvatske Andrej Plenković snažno doprinese ovom procesu.

‘Plenković je odmjeren i umjeren i s njim se može napraviti dogovor. S Milanovićem se nešto čudno dešava, ponekad imam osjećaj da ga zabavljaju vlastite ekshibicije i pretjerivanja’

NACIONAL: Smatrate li, u ovakvim političkim okolnostima, kandidaturu Željka Komšića za Predsjedništvo BiH politički korektnim potezom, bez obzira na njegovu legalnost? Biste li bili spremni bošnjačke glasače pozvati da glas daju samo kandidatima za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, da se izbjegne situacija u kojoj je hrvatski član legalan, ali ne i legitiman, pa Hrvatska s njim odbija komunicirati?

SDA nije nikada kandidirao Hrvata za člana Predsjedništva BiH, niti za zastupnika u nekom od domova naroda, iako imamo Hrvata u stranačkoj strukturi, pa i u Predsjedništvu SDA. To je naš odnos i time smo rekli što imamo kad su bošnjačke stranke u pitanju. SDA na izborima uvijek ima svog kandidata, Bošnjaka, za Predsjedništvo BiH i glasače pozivamo da glasaju za njega. Ne možemo držati lekcije ljevičarima, a bilo bi i uzaludno. Uz to, kao što rekoh, multietnična komponenta u političkom spektru čini jedan čitav, četvrti politički narod u BiH.

NACIONAL: Ako izborni proces i prođe bez ozbiljnih problema, već se sada može predvidjeti da će sadašnja situacija u Federaciji BiH uzrokovati poslijeizborne blokade, baš kao što se dogodilo i nakon prošlih izbora. Je li takva situacija dobra za BiH, ili bi bilo bolje pronaći kompromis i zajednički krenuti dalje? Što SDA nudi, a što očekuje?

Ako iz ovog jalovog mandata izvučemo neke pouke i budemo spremni da ne ponavljamo greške, on možda ne bi ni bio uzaludno potrošen. Hrvati i Bošnjaci moraju postići dogovor i definirati kompromis, od te točke kreće na bolje sve ostalo. Ovu tezu je, na veoma pozitivan način, dokazao Washingtonski sporazum.

NACIONAL: Je li istina ono što tvrde iz HNS-a BiH i iz vlasti u Hrvatskoj: da SDA i građanski blok stranaka u BiH žele preglasati Hrvate, politički ih marginalizirati te im oduzeti kolektivna politička prava i pretvoriti ih u nacionalnu manjinu?

Nama u SDA to ne pada na pamet, a o čemu drugi maštaju, ne znam. Marginaliziranje jednog konstitutivnog naroda vodilo bi raspadu BiH, a to SDA neće dopustiti. U ovom času je marginalizirana multietnička komponenta unutar ljevičarskog bloka, obespravljeni su građani iz reda ostalih, presude Europskog suda za ljudska prava po njihovim apelacijama čekaju da se provedu već desetak godina. Moramo napraviti balans koji će i njih uvažiti, dati im barem teoretsku šansu da budu birani.

NACIONAL: Očito je duboko nepovjerenje između političkih predstavnika Bošnjaka i Hrvata. Kako to promijeniti? Kako uspostaviti povjerenje? Mislite li da bi Hrvati u BiH i Hrvatska trebali uvažiti dvije važne stvari za Bošnjake: strašno ratno iskustvo Herceg-Bosne i činjenicu da Bošnjaci imaju samo jednu domovinu, BiH, a Hrvati dvije?

Bošnjaci su pretrpjeli užasne stvari u dvadesetom vijeku, genocidu su bili izloženi i u Drugom svjetskom ratu, a i u ovom posljednjem, zato su jako nepovjerljivi, ali ako im se pruži ruka od pojedinaca iz srpskog ili hrvatskog naroda, onda takve cijene više nego vlastite predstavnike. Mi, bošnjački političari, podrazumijevamo se, a oni drugi su rijetkost. Bošnjacima treba pristupiti na takav način, pritisci i ucjene nisu put, Bošnjaci se ne daju prepasti, niti će podržati vlastite lidere koji se daju ucjenjivati i prepadati. A što se tiče naših Hrvata, pa oni su naši i imaju jednu domovinu, onu u kojoj su rođeni. Ne možete imati dvije majke, niti dvije domovine. Vole naravno i Hrvatsku, dobro se u njoj osjećaju, ali ni Bošnjaci nisu daleko od toga. Bošnjaci su, u postotku, ginuli i stradavali jednako kao i Hrvati u obrani Hrvatske. Napad na Vukovar ili Dubrovnik nas je bolio kao da su to bosanski gradovi. Ne postoji problem na nivou naroda, običnih ljudi, političari prave i prenapuhuju probleme u borbi za vlast.

‘Hrvatskoj strani treba garantirati da nikada neće biti predmetom dominacije ‘probosanske’ većine, da će birati vlastite predstavnike i efikasno braniti svoj identitet’, rekao je Bakir Izetbegović novinaru Nacionala. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Razina povjerenja izrazito je niska među političarima, pa čak i u društvima, a to je još i opasnije. Nije sporno da su Bošnjaci najveće ratne žrtve, ali danas u dijelu hrvatske javnosti i politike dominiraju strahovi, bili opravdani ili ne, od majorizacije Hrvata u BiH i od islamizacije društva u BiH. Kako komentirate te strahove?

Potpuno su neopravdani, naročito kada je u pitanju strah od islamizacije. Kakva islamizacija BiH?

NACIONAL: U Hrvatskoj se katkad može čuti: nema alkohola u kafićima u Sarajevu, nema svinjetine u restoranima…

Ima alkohola, naravno, a ima i svinjetine, ondje gdje je traže, samo što se u Sarajevu svinjetina rijetko traži. Na Baščaršiji, recimo, nikada nije bilo svinjetine. Nikada niste imali svinjske ćevape. Od majorizacije, naravno, nema ništa, dapače, majorizirani su Bošnjaci i Bosanci koji u ovome času trpe dvije blokade: jednu radi SNSD na nivou države, nastupa separatistički i secesionistički, a drugu blokadu, ili polublokadu, radi HDZ, i dokazuje nam da se baš ništa ne može u Federaciji bez HNS-a koji ima 120 ili 130 tisuća glasova. U BiH, SNSD i HDZ čitav ovaj mandat rade blokade i polublokade. Patriotski orijentirane stranke ne uspijevaju efektuirati svoju većinu u parlamentu. Sputane su.

NACIONAL: Kako biste opisali način kojim Bošnjaci doživljavaju aktualnu politiku Hrvatske prema BiH? Kako se u BiH percipira Plenković, a kako Milanović?

Plenković je odmjeren i umjeren i s njim se može napraviti dogovor. S Milanovićem se nešto čudno dešava, ponekad imam osjećaj da ga zabavljaju vlastite ekshibicije i pretjerivanja, da iživljava nešto što nije iživio u vremenu adolescencije. Uvrede koje olako izgovara na račun Bošnjaka ili Ukrajinaca ne bi trebao izgovoriti ozbiljan čovjek, naročito ne predsjednik jedne ozbiljne države.

NACIONAL: Možete li komentirati Milanovićevu prijetnju blokadom ulaska Švedske i Finske u NATO zbog Izbornog zakona u BiH i njegovu tvrdnju da je “Hrvatska vojska prekinula blokadu Sarajeva”. Kako te izjave odjekuju u BiH?

Hrvatska vojska je bila stotinama kilometara daleko od Sarajeva kada je ono odblokirano. Suradnje je bilo u Bosanskoj krajini s Petim korpusom Armije Republike BiH. Dakle suradnje, jer Peti korpus je itekako pomogao obranu Hrvatske, vezujući na sebe Mladićeve postrojbe. Što se tiče Švedske, Finske i NATO-a, to je baš besmislica, tu je Milanović premašio samog sebe. Nadam se da ga hrvatski parlamentarci neće pratiti i time brukati Hrvatsku.

‘Uvrede koje Milanović olako izgovara na račun Bošnjaka ili Ukrajinaca ne bi trebao izgovoriti ozbiljan čovjek, a što se tiče Švedske, Finske i NATO-a, to je baš besmislica, tu je Milanović premašio samog sebe’

NACIONAL: U bošnjačkoj javnosti udomaćio se pojam “uzepeovci” kojim se, ako dobro shvaćam, opisuje hrvatska politika koja se poziva na Herceg-Bosnu i zahtijeva teritorijalnu reorganizaciju BiH. U Hrvatskoj taj pojam izaziva nepovjerenje i optužbe za bošnjački nacionalizam. Optužbe su uzajamne i vrte se u sve opasnijem začaranom krugu međusobnog optuživanja. Kako izaći iz tog začaranog kruga?

Desio se udruženi zločinački pothvat, “UZP”, Prlić i rukovodstvo HZHB-a su osuđeni na dugogodišnje robije u Haagu zbog „pokušaja stvaranja etnički čistog hrvatskog entiteta na tlu BiH“. Ne može se to gurnuti pod tepih. Ali desila se i vitalno važna suradnja HVO-a i Armije RBiH, desila se velika pomoć Hrvatske izbjeglicama iz BiH, desila se i snažna politička i diplomatska pomoć hrvatskih političara, diplomata i intelektualaca u postratnom napretku BiH na euroatlantskom putu. Treba pojačati politike koje su na liniji ovog drugog, ovog dobrosusjedskog, snažno prisutnog u hrvatskom društvu i državi. I onda će se ono prvo, loše, s vremenom povući u drugi plan.

NACIONAL: Odnose s Miloradom Dodikom i Republikom Srpskom nismo ni spomenuli. Strahujete li da će Dodik nastaviti putem secesije koju je već najavio, pa i počeo? Postoji li opasnost od ozbiljnijih sukoba u BiH, naročito s obzirom na rat u Ukrajini? Kako bi Bošnjaci reagirali u slučaju otvorene secesije RS-a?

Nadam se da nećemo doći do situacije u kojoj ćemo morati provjeriti spremnost BiH institucija i njenih patriota da brane zemlju. Uvjeren sam da je ona još i veća od one iz 1992. Po posljednjem izvještaju koji je Vlada Republike Srpske poslala Vijeću sigurnosti UN-a, reklo bi se da spuštaju loptu i da se posipaju pepelom. Ranije su ti izvještaji, koji su nelegalni i nisu pročitani na sjednicama Vijeća, sadržavali jaku dozu drskosti, napadali su visokog predstavnika, branili vlastite antidejtonske poteze, ali ovaj put se u izvještaju ističe da se „Republika Srpska pokazala kao pouzdan partner NATO-a“, da „Republika Srpska nikada nije izražavala protivljenje prisustvu EUFOR-a u BiH“, da „Republika Srpska i njeno rukovodstvo ne služe Rusiji“, da je to „čista fantazija“, da oni „isključuju bilo kakvu mogućnost upotrebe nasilja, ne traže nezavisnost, već samo traže da obavljaju poslove iz nadležnosti koje su im date Ustavom BiH, u nadi da će izgraditi funkcionalniju i prosperitetniju BiH“ itd. Očigledno, ima pozitivnih naznaka.

NACIONAL: Ovih je dana ruski veleposlanik u BiH u jednom intervjuu izjavio kako BiH ne bi trebala ući u EU. Kako komentirate tu izjavu, u kontekstu rata u Ukrajini i situacije na kontinentu i u regiji?

Kao flagrantno miješanje u unutarnje stvari BiH. BiH se opredijelila za članstvo u EU-u i u NATO-u, i to konsenzusom u kojemu su sudjelovali i predstavnici Srba iz Republike Srpske. Konkretno, Dodikovi ljudi, iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). To su naše državne strategije, službeni dokumenti BiH, koje provodimo. Čak je i drsko da ambasador to komentira, a kamoli da negira ta naša opredjeljenja.