Hrvatska sveučilišta se ne trebaju opterećivati rezultatima na svjetskim ljestvicama jer nikada neće imati indikatore koji se za njih traže, ali moraju rješavati probleme na koje kritike godinama ukazuju bez obzira ulaze li u spomenuta vrednovanja.

To je za Hinu izjavio politolog s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu Nikola Baketa, čija su istraživanja okrenuta građanskoj pismenosti i obrazovanju, u povodu objave rezultata na Times Higher Education listi (THE), na kojoj su hrvatska sveučilišta doživjela najniži plasman do sada.

Na THE je rangirao 1.799 sveučilišta iz 104 zemlje. Iz Hrvatske su na njoj Sveučilište u Splitu koje se pozicioniralo u skupini od 1.001. do 1.200. mjesta, Sveučilište u Zagrebu od 1.201. do 1500. mjesta, te Sveučilište u Rijeci u sljedećoj skupini od 1.501. mjesta naviše.

Splitsko sveučilište plasirano je i lani u istoj kategoriji, a dok su druga dva sveučilišta pala u nižu kategoriju.

U postavljanju liste vrednuju se, uz ino, citiranost radova, istraživanja i ugled nastavnika, prihodi, internacionalni aspekti sveučilišta i drugo.

„Ne rješavaju se problemi na koje se ukazuje godinama“

Na rang listama se gledaju indikatori s kojima naša sveučilišta uopće ne mogu konkurirati poput sudjelovanja nobelovca, alumnija i drugih, i te rasprave mogu negativno djelovati i stvarati dojam da se ovdje sve radi loše, kaže Baketa.

On kaže da s druge strane postoje problemi na hrvatskim sveučilištima na koje se ukazuje godinama, a na kojima se nije radilo, bez obzira ulaze li oni izravno u vrednovanja, poput načina napredovanja nastavnika, raspodjele koeficijenata, i osobito integracije sveučilišta.

Primjerice, Sveučilište u Zagrebu je pravna osoba, ali su to i sve njegove sastavnice, tj. fakulteti. Neki od autora prijave svoj rad za fakultet a izostave navesti Sveučilište, pa se taj rad ne broji na ovakvim listama, kaže Baketa i navodi također da se studenti često izjašnjavaju i identificiraju sa svojim fakultetima, a ne sa sveučilištem.

On upućuje na specifične aspekte povijesti Zagrebačkog sveučilišta, jer su neki njegovi fakulteti osnivani prije sveučilišta, pa se i danas nisu raspoloženi odreći svog pravnog subjektiviteta.

U Hrvatskoj fakulteti dobivaju sredstva po broju studenata i ovise o tome da bi mogli isplaćivati plaće, a ne ovisno o kvaliteti.

Ovdje ispada da su studenti tu zbog funkcioniranja studija, a ne da su profesori tu zbog studenata, kaže Baketa i ograničava svoju ocjenu na društvene studije.

Također, on upozorava da hrvatski znanstveni instituti, koji proizvode veliki dio znanja, ne pripadaju sveučilištima nego su pod Ministarstvom, i njihovi radovi također ne ulaze na rang liste. Podsjeća da su u Srbiji institute vratili pod sveučilišta da bi povećali citiranost.

Uz to, za upravljanje Zagrebačkim sveučilištem je problem njegova veličina i geografska raspršenost. Kad bi fakulteti bili u kampusu, mogli bi više surađivati u provedbi zajedničke nastave. Riječko sveučilište je napravilo iskorak s funkcionalnom integracijom i puno je više radilo na tome da se fakulteti povežu i da budu „pravo“ sveučilište, kaže Baketa.

On potvrđuje da način upravljanja posljednja dva mandata nije bio dobar, te da se vodstvo Sveučilišta u Zagrebu manje bavilo kvalitetom, a više partikularnim interesima.

Sve to dolazi na naplatu kad se iskazuju rezultati na rang listama, kaže Baketa.

Nije u novcu sve

Za unaprjeđenja rada sveučilišta zagrebački politolog smatra da treba povećati transparentnost rada, pogotovo na Sveučilištu u Zagrebu, proširiti bazu odlučivanja integracijom sveučilišta, i time stvoriti bolju atmosferu i preduvjete za uspjeh.

Najlakše je reći treba više novaca, ali nije sve u njima, nego i u načinu na koji su se institucije organizirale. Ima puno prečih pitanja od položaja sveučilišta na međunarodnim ljestvicama, zaključuje Nikola Baketa.

Novi rektor Sveučilišta u Zagrebu Stjepan Lakušić izjavio je da Sveučilište u Zagrebu „i nije u tako lošem stanju kako se čini na ljestvici“, i da je ono samo trebalo reagirati kako slika ne bi bila tako loša.

Govoreći na RTL-u on je istaknuo da se petina citiranih radova koja proizvedu članice ne pribrajaju Sveučilištu u Zagrebu zbog krivog potpisa, nenavođenja sveučilišta i sličnih razloga.

Naveo je niz indikatora koji utječu na položaj sveučilišta i kazao da na tome treba raditi „država i svi zajedno“.