Objavljeno u Nacionalu br. 474, 2004-12-14

Samo dan nakon puštanja Miroslava Kulte iz pritvora u Remetincu, Sabor je donio odluku o vjerodostojnom tumačenju kaznenog zakona iz 1992. koja će državnom odvjetniku Mladenu Bajiću omogućiti da posrnulog tajkuna zbog kriminala u Tisku na dulje vrijeme pospremi u zatvor

Samo dan nakon što je Miroslav Kutle pušten iz pritvora u Remetincu, Hrvatski sabor donio je odluku iz koje proizlazi da je tek pitanje vremena kad će Kutle zbog kriminala u Tisku ponovo završiti u zatvoru. Riječ je o odluci o vjerodostojnom tumačenju članka Kaznenog zakona iz 1992., kojom je utvrđeno da je kažnjiva zloporaba svake, pa i privatne imovine, a ne samo društvene, kako su to tumačili sud i Kutlini odvjetnici u slučaju Tisak. Tom odlukom Sabor je izbio Kutlinim braniteljima glavni adut u obrani svog klijenta i izrazio jasnu volju aktualne vlasti da se sukladno postojećim zakonskim propisima obračuna s kriminalom u pretvorbi, koji je prošlog desetljeća opustošio hrvatsko gospodarstvo radi bogaćenja privilegirane manjine, koju Miroslav Kutl najbolje predstavlja.

To iznimno važno saborsko očitovanje može se zahvaliti ljetošnjoj inicijativi Državnog odvjetništva. Nedugo nakon srpanjskog objavljivanju prvostupanjske presude Kutli i njegovim pomagačima u aferi Tisak, Državno odvjetništvo 24. se kolovoza žalilo na presudu, jer je smatralo da je 6 i pol godina zatvora za Kutlu preblaga kazna u odnosu na njegov kriminal u Tisku. Sadržaj žalbe posredno je najavio da bi se radi vjerodostojnog tumačenja Kaznenog zakona Državno odvjetništvo uskoro preko Ministarstva pravosuđa moglo obratiti Saboru.

Kutle je u prvom stupnju kažnjen kaznom od 6 i pol godina zatvora samo na temelju dviju točaka optužnice, dok je za pet preostalih oslobođen. Sutkinja Koraljka Bumči u obrazloženju presude rekla je da su Kutle i njegovi pomagači zajedno počinili više kažnjivih djela kojima su Tisak oštetili za 44 milijuna kuna. Novac su izvlačili kreditima koje je Tisak plasirao raznim tvrtkama, koje nisu namjeravale taj novac i vratiti.

Državno odvjetništvo žalilo se jer je i za tih pet točaka optužnice u sudskom postupku nedvojbeno utvrđeno da je Kutle počinio malverzacije za koje ga terete. Sporno je bilo to što je sud prihvatio ono što je tvrdio i Kutlin odvjetnik Anto Nobilo, da sadržaj spornog članka Kaznenog zakona ne štiti od zloporaba privatnu imovinu, nego samo društvenu, a Tisak je u sporno vrijeme bio u privatnom vlasništvu tvrtki pod kontrolom Miroslava Kutle.

Državno odvjetništvo posve drukčije tumači spornu odredbu Kaznenog zakona: tvrdi da je spornim člankom zaštićena ne samo društvena, nego i privatna imovina. Zato je 14. rujna zatražilo od Ministarstva pravosuđa da u saborsku proceduru uputi vjerodostojno tumačenje spornog članka Kaznenog zakona. Sabor je to prošli tjedan i učinio i dao za pravo Državnom odvjetništvu, samo dan nakon što je Kutle izišao iz pritvora.

Kutle je iz pritvora pušten, po svemu sudeći, zato što je drugostupanjski sud prihvatio žalbu njegovih branitelja u odnosu na dvije točke optužnice na temelju kojih je Kutle dobio 6 i pol godina zatvora. Državno odvjetništvo zasad ne raspolaže informacijama je li se drugostupanjski sud uopće očitovao o njegovoj žalbi, posebice na drugih pet točaka optužnice koje su za Kutlu u prvostupanjskom postupku bile odbačene. To će se vidjeti tek kad prime pismenu verziju odluke drugostupanjskog suda o žalbi.

Kako god bilo, Kutli će se zbog kriminala u Tisku ponovo suditi. On će to suđenje promatrati sa slobode, jer je već odslužio maksimalnih dvije i pol godine pritvora prije pravomoćne presude. Bit će zanimljivo pratiti ponovljeno suđenje jer Kutlini odvjetnici na prvom suđenju uopće nisu dovodili u pitanje je li Kutle počinio niz djela koja mu je Državno odvjetništvo stavljalo na teret, smatrajući da kaznenopravne odredbe ta djela uopće ne inkriminiraju. Državno odvjetništvo želi vidjeti hoće li obrana promijeniti taktiku i naknadno tvrditi suprotno.

U Državnom odvjetništvu vrlo su energični i ambiciozni u namjerama da Kutlu i njegove pomagače na dugi niz godina smjeste u zatvor. Kutlino devastiranje Tiska vjerojatno je najdramatičnija metafora pretvorbene pljačke iz prošlog desetljeća. Državno odvjetništvo posebno iritira Kutlin odvjetnik Anto Nobilo. Ono je neugodno iznenađeno Nobilovim ocjenama inicijative za izglasavanje vjerodostojnog tumačenja sporne odredbe Kaznenog zakona, osobito njegovom opaskom da se Državno odvjetništvo u slučaju Tisak obratilo za pomoć politici, jer smatra da Nobilo time posredno poručuje da bi Kutle u slučaju gubitka spora bio politička žrtva. Državno odvjetništvo takve Nobilove ocjene smatra udarcima ispod pojasa koji graniče s bezobrazlukom.

Nobilo je u pravu kad tvrdi da svatko, pa i Miroslav Kutle, ima pravo na pošteno i nepristrano suđenje. Prošlotjedna saborska odluka važna je i zato što odbacuje sve nedoumice o tome je li Kutlino ponašanje u Tisku zakonom bilo definirano kao kriminal. Zato će sud u ponovljenom postupku trebati doista tek na temelju vjerodostojnog tumačenja zakona nepristrano procijeniti je li kriminal ono što Kutlini odvjetnici u prvostupanjskom suđenju nisu osporavali da je učinio.

Državno odvjetništvo zasad je obradilo i procesuiralo samo 29 od ukupno 105 ugovora na temelju kojih su tvrtke Kutline Globus grupe isisavale novac iz Tiska. Pravnički krugovi bliski Tisku tvrde da Mladen Bajić priprema optužnicu koja će se baviti spornim ugovorima između Tiska i Slobodne Dalmacije, a bit će posebno zanimljivo hoće li Državno odvjetništvo jednako pažljivo ispitati i koliko je novca izvučenog iz Tiska Kutle sa svojim partnerima iz medijskog ganga Grupo potrošio za ovladavanje hrvatskim medijima. Preuzimanje i razvoj medija Kutle, Ninoslav Pavić, Ivić Pašalić i Vinko Grubišić financirali su iz “crne blagajne” od 56 milijuna kuna, o čemu je evidenciju pronašla policija pretražujući Kutlin stan. Velikim dijelom novca od Tiska financirali su se potpuno ovladavanje medijima i politička kontrola nad procesima u Hrvatskoj.

Prošlotjedna saborska odluka nije važna samo zbog Kutlina kriminala u Tisku. Upravo zbog nepostojanja vjerodostojnog tumačenja sporne odredbe Kaznenog zakona neki suci dugo oklijevaju pri donošenju presuda i u drugim predmetima koji se tiču pretvorbenog kriminala.

Izglasavanje vjerodostojnog tumačenja Kaznenog zakona, sa 75 glasova za i 10 protiv, potaknuo je politička prepucavanja vlasti i oporbe u Saboru. Oporba tvrdi da je za izglasavanje trebalo 77 glasova, jer se radi o organskom zakonu čije izglasavanje iziskuje natpolovičnu većinu, te da je zato ovakvo izglasavanje bilo neustavno. U HDZ-u tvrde da je tumačenje organskog zakona samo tumačenje, da se ne tretira kao organski zakon te da je 75 glasova dovoljno. Čak ako se i pokaže da je oporba u pravu, teško je povjerovati da takav prijedlog zakona neće dobiti natpolovičnu većinu u sljedećem glasovanju. Bilo bi doista političko samoubojstvo za bilo kojeg odgovornog političara da javno zagovara oprost pretvorbene pljačke.

Inicijative Državnog odvjetništva

Državno odvjetništvo Saboru je preko Ministarstva pravosuđa iscrpno elaboriralo svoje stavove o spornom dijelu Kaznenog zakona. U obraćanju Saboru napisalo je i sljedeće:

“Uspostava hrvatske države, a sukladno tom i tržišnog gospodarstva, zahtijevala je i prilagodbu određenih odredbi KZ RH koji će štititi te nove odnose. Stupanje na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća od 1. svibnja 1992., u kojem procesu pretvorbe društvena imovina se sve više smanjuje u korist imovine s određenim titularom, tako da je odmakom tog procesa društvena imovina količinski vrijednosno dobila zanemarivu vrijednost. Taj proces pretvorbe nužno je za sobom povukao i izmjene članka 106. KZ RH koji je štitio imovinu jedne pravne osobe od prisvajanja druge pravne osobe, a koja im je imovina bila dana na korištenje i upravljanje kao društvena imovina.”

Izmijenjeni članak 106. KZ RH glasi:

“Odgovorna osoba u organizaciji udruženog rada ili u drugoj društvenoj pravnoj osobi koja obavlja privrednu djelatnost, koja u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi za organizaciju udruženog rada, odnosno drugu društvenu pravnu osobu u kojoj je zaposlena, za drugu organizaciju ili društveno-političku zajednicu: – stvara ili drži nedopuštene fondove u zemlji ili u inozemstvu – sastavljanjem isprava neistinitog sadržaja, lažnim bilancama, procjenama ili inventurom ili drugim lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica neistinito prikazuje stanje i kretanje sredstava i rezultata poslovanja, pa na taj način dovede u zabludu organe upravljanja u organizaciji udruženog rada, odnosno društvenoj pravnoj osobi prigodom donošenja odluka u poslovima upravljanja – organizaciju udruženog rada, odnosno društvenu pravnu osobu stavi u povoljniji položaj prigodom dobivanja sredstava ili drugih pogodnosti koje se organizaciji udruženog rada ili drugoj društveno pravnoj osobi ne bi priznale prema postojećim propisima – pri izvršavanju obveza prema društvenoj zajednici uskrati sredstva koja zajednici pripadaju – sredstva kojima raspolože koristi protivno njihovoj namjeri – na drugi način grubo povrijedi ovlasti u pogledu raspolaganja, korištenje i upravljanja društvenom imovinom,
kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.

Tako izražena obilježja označenog kažnjivog djela trebalo je prilagoditi novim gospodarskim odnosima te je Sabor 22. prosinca 1992. donio Zakon o izmjenama Krivičnog zakona RH, gdje je između ostalog… posebno sporna alineja 6 koja je i dalje glasila “na drugi način grubo povrijedio ovlasti u pogledu raspolaganja, korištenja i upravljanja društvenom imovinom.

Odmakom pretvorbe društvena imovina praktički je pomalo nestala u korist privatne… Naime, smatrali smo, ukoliko je zakonodavac u članku 106 unio da djelo čini odgovorna osoba u privatnom i drugom poduzeću i drugoj društveno-pravnoj osobi, da to samo po sebi implicira da može grubo povrijediti ovlasti u pogledu raspolaganja i korištenja bilo kojom imovinom, bez obzira na to što se u alineji 6 govori samo o društvenoj imovini. Smatra se da je zakonodavac u alineji 6 označenog člana ostavio pojam društvene imovine, jer je u tom času trebalo štititi i ostatke društvene imovine, da bi zakonodavac u Kaznenom zakonu koji je stupio na snagu 1. 1. 1998. to obilježje sada izrazio u čl. 292. KZ znatno općenitije, tako da je u alineji 6 rekao “na drugi način grubo prekrši zakon i pravila poslovanja glede uporabe upravljanja imovinom”.

Državno odvjetništvo djela izvršena od 1992. do 1998. kvalificira po čl. 292. KZ, jer s obzirom na već obrazloženi stav smatra da postoji pravni kontinuitet između označenih djela, jer je zaštitni objekt ostao isti, tj. imovina.

Međutim, sud ovakav stav ne prihvaća jer smatra da se za djela izvršena od 1992. do 1998., kada je stupio na snagu KZ, ne može primjenjivati čl. 292. KZ, jer je za to vrijeme bio na snazi članak 23. Zakona o izmjenama Krivičnog zakona koji je štitio samo društvenu imovinu, a ne privatnu i drugu.

Kada bi se prihvatilo ovakvo formalnopravno, tj. gramatičko tumačenje zakona, onda bi ostala bez kaznene zaštite sva pretvorena imovina jednih pravnih osoba od prisvajanja drugih pravnih osoba, a razmjeri te štete mogu se samo pretpostaviti u materijalnom i drugom pogledu, a posebno u pogledu pitanja je li država uopće pravna, jer se dopušta opći grabež između pravnih osoba.

Problem treba pojednostaviti i zapitati se zbog čega je zakonodavac uopće prišao izmjeni Kaznenog zakona ako mu nije bila namjera da zaštiti pretvorenu imovinu.”

Pravni eksperti podržavaju saborsko vjerodostojno tumačenje

Nacional posjeduje pismo koje je Petar Novoselec, profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu, 16. studenoga 2001. poslao Milanu Petranoviću, tadašnjem predsjedniku Kaznenog odjela pri Vrhovnom sudu. U tom pismu Novoselec je Petranoviću poslao svoje mišljenje “povodom pravnog shvaćanja što ga je kolega Anto Nobilo iznio na savjetovanju u Opatiji 10. svibnja 2001., a kasnije i potanko obrazložio u pismu koje Vam je uputio 14. svibnja 2001.” Nobilo je tom prilikom javno zagovarao tumačenje spornog članka Kaznenog zakona u prilog Kutli. Novoselec se suprotstavio Nobilovu tumačenju tog zakona i utemeljeno obrazložio zašto smatra da se Nobilovo tumačenje ne može usvojiti. Utoliko je saborsko vjerodostojno tumačenje posve sukladno mišljenju vrhunskih pravnih eksperata, što također isključuje Nobilove nedavne aluzije da se radi o miješanju politike u pravosuđe na štetu njegova klijenta.