Kandidiat na listi Amsterdamske koalicije i bivši v.d. ravnatelja Dječje bolnice u Klaićevoj Zoran bahtijarević otkriva kako je prihvatio poziv Kreše Beljaka da se politički aktivira jer smatra da je u Hrvatskoj ugroženo javno zdravstvo te će se za njegovo očuvanje boriti i u Europskom parlamentu

Posljednjih dana zahuktava se kampanja za europske izbore koji će se održati od 23. do 26. svibnja i na kojima će, prema objavljenim anketama, sigurno izaći 17% birača, dok će ih 16% tek vjerojatno izaći. Izlaznost na prošlim euroizborima 2014. iznosila je 25%, dok je među mladima ona bila tek 13%. To je bilo daleko ispod europskog prosjeka koji je iznosio 42%. Prema posljednjim projekcijama, od 12 mjesta u EU parlamentu najviše će ih pripasti HDZ-u, potom slijedi SDP, a preostala će pripasti Živom zidu, Mostu i Amsterdamskoj koaliciji. Na trećem mjestu liste Amsterdamske koalicije, kao nezavisni kandidat u kvoti HSS-a, poznati je dječji kirurg i liječnik Hrvatske nogometne reprezentacije Zoran Bahtijarević kojem je ovo prvi politički angažman. Od 2016. do 2018. bio je v.d. ravnatelja Dječje bolnice u Klaićevoj, no kako prema Statutu nije ispunjavao uvjete jer nije bio ni docent niti profesor, 2018. nije se mogao javiti na natječaj za ravnatelja. Bahtijarevićeva smjena izazvala je polemiku u javnosti i oko 3500 roditelja potpisalo je peticiju za njegov ostanak, što neki kolege nisu primili sa simpatijama. On je to podnio sportski, smatrajući da se pravila moraju poštovati i nastavio raditi svoj posao u Klaićevoj koji mu je mnogo više od profesije. Liječenje djece je, kaže, njegov životni poziv za koji se odlučio dok je još bio mali i taj svoj san je, nakon početnog zanimanja za neurokirurgiju i ostvario. Sudbina je htjela da je dobio specijalizaciju iz dječje kirurgije u Klaićevoj i završio tamo gdje je oduvijek želio biti.

NACIONAL: Kako se snalazite u kampanji za europske izbore i kako na to gledaju u Klaićevoj jer radite i svoj posao?

Da, odlučio sam nastaviti raditi, čak mi se čini da radim i više, jer mnogi imaju osjećaj da odlazim, pa me žele „iskoristiti“ do kraja. Iako treba uložiti još puno truda da bih ja doista i otišao. Reakcije su uglavnom pozitivne, osobito one koje dolaze od ljudi kojima sam operirao djecu i ja razumijem da su oni emotivni. Što se tiče kolega, ima onih koji su mi obećali da će glasati za mene i nagovoriti pola Hercegovine da mi daju glas kako bih otišao, no velika većina, doduše sramežljivo i potiho, iskreno me podržava jer smatra da bih u EU parlamentu doista mogao nešto učiniti. Istovremeno moju odluku doživljavaju sa žaljenjem, kao što su doživjeli sa žaljenjem i moje napuštanje funkcije v.d. ravnatelja Klaićeve bolnice i tog se razdoblja sjećaju s određenom nostalgijom. No nastojim biti realan u svemu tome i ne dopustiti da me ponese taština…