Na filmskom festivalu u Puli predstavljena su dva nova izdanja diskografske kuće Fox & His Friends: „The Zagreb School Of Animated Film (Original Soundtracks 1961-1982)“ i „Professor Balthazar (Music From The Original TV Series)“ s glazbom koju je skladao nepravedno zaboravljeni Tomislav Simović.

Postoje brojne glazbene teme koje su se urezale u kolektivnu memoriju, iako su autori često ostajali nezasluženo u sjeni prošlosti. Tako će brojni ljudi danas bez razmišljanja zapjevati: „Balt, Baltazar, Balt Baltazar…“ ili pak s lakoćom zapjevušiti temu iz Oscarom nagrađenog hrvatskog animiranog filma „Surogat“ Dušana Vukotića, ne znajući da iz tih, ali i bezbroj drugih filmskih glazbenih tema stoji hrvatski skladatelj i dirigent Tomislav Simović. Jedan od prvih hrvatskih skladatelja koji je veći dio svog života posvetio skladanju glazbe za animirane filmove, ali i za igrane filmove, kazališne predstave te radio i televiziju. Osim prepoznatljive glazbene teme za ‘’Profesora Baltazara“, Simović je skladao glazbu za niz animiranih filmova od 1950-ih do 1980-ih, ali i za grane filmove kao što su „Gosti iz galaksije“ i ‘’Akcija stadion“ Dušana Vukotića, „Bablje ljeto“ Nikole Tanhofera, „Imam dvije mame i dva tate“ Kreše Golika itd.

Upravo zbog želje da mu se oduže za njegov skladateljski rad, Leri Ahel i Željko Luketić, dvojac koji vodi hrvatsku diskografsku kuću Fox & His Friends, ovih je dana objavio dva diskografska izdanja koja su posvećena njegovu glazbenom stvaralaštvu. Simović je već dugo godina svojom glazbom privlačio Ahela. „Za Simovića znam odavno. Pratio sam prije i njegove manje poznate radove na jazz i pop sceni: nastupi na jugoslavenskom Jazz Festivalu u Bledu 1962., ‘Gitara Romana’ koju je radio s Terezom Kesovijom, ‘Ukus soli’ gdje je sa svojim orkestrom pratio Arsena Dedića, snimke za 4M, Dragu Diklića, Višnju Korbar, pa ‘Neko čeka na mene’ koju je aranžirao za Lolu Novaković ili ‘Šumu Striborovu’, priču Ivane Brlić Mažuranić koju je uglazbio za popularne dječje ploče Jugotona, kakve se danas više ne izdaju. Na filmu mi je u uhu zauvijek ostala tema iz ‘Gostiju iz galaksije’ Dušana Vukotića iz 1981., kao i cijeli soundtrack tog filma, za koji sam tek kasnije shvatio koliko je važan i hrabar rad u kontekstu povijesti domaće filmske glazbe“, rekao je.

‘Neobjavljene glazbe ima mnogo, no nije lako doći do nje: dio je nestao, dio je zaboravljen, za dio se ne zna i je li zabilježen. Stvar je u predanom i temeljitom istraživanju’, kaže Leri Ahel

Upravo taj album je inspirirao Željka Luketića i njega da pokrenu izdavačku kuću Fox & His Friends jer su smatrali da je naša kolektivna glazbena povijest puno šira od do sada poznatih narativa. „Ispostavilo se da smo bili u pravu“, rekao je Ahel. „Glazbe koja nije objavljena je mnogo, no nije lako doći do nje: dio je nestao, dio je zaboravljen, za dio se ne zna i je li uopće zabilježen. Stvar je u potpuno predanom i temeljitom istraživanju. Nama je Simović važan autor i po tome što upravo u njegovoj biografiji možete vidjeti taj nesrazmjer stvorenog i objavljenog – autor je nekoliko stotina scoreova za filmove, a objavljen mu je tek jedan album za života. I taj jedan, ‘Zagrebačke impresije’ iz 1979., nažalost nije dobro prošao. Njega su u Jugotonu tih godina dugo nagovarali da ga objavi, nije bio sklon tom formatu i dugo se opirao toj ideji, no kad je pristao, posvetio mu se u potpunosti i komponirao potpuno nove stvari u novom duhu crossovera jazza, klasike i instrumentalne pop glazbe. Kombinacija je možda bila preuranjena, a Simović nakon toga više ništa nije objavio“, ispričao je za Nacional.

Oba albuma rezultat su višegodišnjeg procesa restauracije i publikacije više od 300 izvornih vrpci hrvatskog kompozitora Tomislava Simovića koji je završen selekcijom materijala i objavom dvaju albuma filmske glazbe od više od 120 minuta. Stoga smo pitali Ahela kako su došli u posjed tih zaboravljenih snimki. „Brojka od 300 vrpci korištenih za objavljene vinile je vrlo konzervativna i u nju nismo uključili razne varijacije, tako da je u stvarnosti nešto veća u slučajevima kad bi na uglavnom neoznačene komade došla i dodatna kompozicija, što se često radilo kod domaćih kompozitora jer je studijski materijal bio skup, pa se gledalo što bolje iskoristiti minutažu vrpce“, rekao je.

Luketića i Ahela je tu čekao višestruki posao, a počinjao je sređivanjem i čišćenjem vrpci, rekonstrukcijom onih nepovezanih i često traženjem o kojoj se kompoziciji radi koje su uspoređivali s finalnim verzijama iz filmova. Na nekim neoznačenim snimkama još uvijek rade, konzultirajući preživjele suradnike i prijatelje Tomislava Simovića, tako da posao nije još završen. Vrpce su prikupljali od Zagreba, preko Italije, pa sve do Novog Zelanda, što je izuzetno opsežno istraživanje koje je, kako je Ahel istaknuo, započelo legendarnom rečenicom svih upućenijih muzikologa da taj opus više ne postoji.

Tomislav Simović autor je nekoliko stotina scoreova za animirane i igrane filmove. FOTO: Privatna arhiva

„Kada nama netko kaže to ne postoji, moram reći da nam je to odmah i poziv da krenemo istraživati. Šalu na stranu, ‘ne postoji’ je tužna istina domaće kulturne povijesti. Producentske kuće iz cijele Jugoslavije, kako male, tako i velike, redom su bacale u smeće glazbu za filmove koje su producirale. Ako kompozitori nisu sami čuvali vrpce nakon završetka produkcije, te snimke više ne možemo naći. Sam zvučni zapis s filma uklopljen je u miks svih šumova i dijaloga tako da je tu teže doći do glazbe, jer nisu svi radili zvučne kopije za inozemno tržište, što je bio slučaj sa serijom ‘Profesor Baltazar’. Za nju se odmah znalo da će biti prodavana u svijetu, tako da je uključivala i dodatne zvučne kopije kako bi se film mogao sinkronizirati na strani jezik. Opet, to studiji nisu čuvali. Simović je sam spasio nešto kopija, a za ostatak smo Željko i ja u rekonstrukciji koristili i studijske verzije te ih po autorovim zabilješkama sa snimanja slagali u cjeline. Kako je Željko i napisao u liner notesima oba albuma, nismo intervenirali u snimke tako da od izvorno snimljenih mono-tema radimo danas popularne lažne stereo-snimke. Htjeli smo autentičan zvuk vremena, studijskih tehnika i samih filmova, a u ovom slučaju on se proteže od snimaka s početka 60-ih pa do snimaka s početka 80-ih godina prošlog stoljeća. Uzmemo li u obzir veliki razvoj snimanja glazbe u tome vremenu, možete i zamisliti koliko je to različitih tehnika i načina snimanja, produkcije i vrpci koje su na razne načine fizički dobro ili loše ostarjele. Za neke je ovo bilo zadnja prilika da se sačuvaju jer analogne vrpce vremenom nestaju“, ispričao je Ahel.

Ahel i Luketić dio vremena posvetili su proučavanju kompletne povijesti ‘’Profesora Baltazara’’, pa su tako prije tri godine kurirali i najveću dokumentacijsku i interaktivnu izložbu o profesoru Baltazaru u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti pod naslovom „51000 Baltazargrad“ i to u sklopu projekta Europske prijestolnice kulture 2020. Izložbu je, unatoč tadašnjim ograničenjima uslijed pandemije covida, vidjelo preko 10.000 posjetitelja. Poseban dio bio je rezerviran za Simovića, kompozitora kojega su autori Zagrebačke škole i ‘’Baltazara’’ smatrali svojim dodatnim članom, jer bez njegove glazbe filmovi, smatrali su, ne bi bili toliko uspješni. Kao jedno od izdanja diskografske kuće Fox & His Friends, Ahel i Luketić su 2017. objavili soundtrack filma „Gosti iz galaksije“ Dušana Vukotića, a 2021. i „Visitors From The Galaxy Revisited“, za čiju su realizaciju pozvali 11 umjetnika iz devet zemalja da vlastitim kompozicijama reinterpretiraju Simovićev rad za prvi jugoslavenski i hrvatski SF film koji je na upravo održanom filmskom festivalu u Puli, u sklopu proslave 70 godina Zagreb filma, premijerno prikazan u novoj, restauriranoj verziji. „Kada su izašli ‘Gosti iz galaksije’, naše prvo izdanje, jedan njegov suradnik nam je rekao ‘Tomica bi bio sretan da vidi ovo izdanje’ i to nam je, uz pohvale publike i kritike, bilo neobično važno čuti, jer ono što ljudi često primjećuju kod naših izdanja jest poštovanje autora i davanje konteksta i dodatnih informacija za one koji se s njime susreću prvi put. S ova dva nova Simovićeva izdanja podigli smo ljestvicu, ponudivši publici još opširnija izdanja s dodatnim materijalima. Već glazba za Vukotićev ‘Surogat’, a potom i ona za fenomenalni ‘Dnevnik’ Nedeljka Dragića uključuju nevjerojatne eksperimente s elektro-akustikom, manipulacijom traka tipičnom za svjetski tape-music, pionirsku upotrebu vokodera u ‘Kuginoj kući’ koju govori pokojni Božidar Alić, ili upade sintesajzera i elektronike u treću sezonu simfonijskog jazz Baltazara. Simović je svojim davnim komadom ‘Lady Frankenstein’ nastupio na Muzičkom biennaleu Zagreb, no trebao je i zaslužio je više, jer njegov status zbog pomanjkanja službenih izdanja nažalost nije zaživio više od par rečenica o autoru teme za ‘’Profesora Baltazara’’ u njegovoj osmrtnici. Sada čujemo da je toga puno više i da, što je meni i Željku posebno drago, neke se stare nepravde ispravljaju“, ispričao je Ahel.

Željko Luketić i Leri Ahel vode diskografsku kuću Fox & His Friends, koja je objavila dva izdanja posvećena glazbenom stvaralaštvu Tomislava Simovića. FOTO: Igor Lekšić

Distribuciju novih izdanja preuzela je američka kompanija Light In The Attic u suradnji s nizozemskom tvrtkom Clone NL i francuskom Believe SAS, pa smo pitali Ahela znači li to da postoji veći interes za glazbom Tomislava Simovića u svijetu. „Moram reći da sve ove kuće ne rade s malim izdavačima, no procjenjuju važnost i kulturni utjecaj kataloga, prepoznaju kvalitetu rada. Neki od njih među najvećima su u svijetu i do njih se dolazi tako da dobijete poziv, ne možete im pristupiti sami. Tako da i to jest neko priznanje koje nas veseli, koje ne samo da je interes za glazbom Tomislava Simovića, nego i svih naših drugih artista, koje objavljujemo i kuriramo na vrlo specifičan način. Od produkcije do promocije, svjesni smo da ova glazba nije komercijalna u klasičnom izdavačkom smislu, no spremni smo inzistirati na tome da je javnost čuje“, rekao je.

Simović je skladao glazbu i za brojne igrane filmove, pa tako Ahel i Luketić spremaju nova diskografska izdanja vezana za njegov skladateljski opus. „Puno je planova za nova izdanja koja će se baviti opusom Tomislava Simovića, između ostalog i njegova glazba za dokumentarce, ali i igrane filmove, koji zaslužuju zasebna izdanja, no u planu su i izdanja drugih kompozitora i želimo ostaviti publici prostora da svu tu glazbu usvoji i doživi, bez efekta ubrzavanja“, rekao je Ahel koji je objasnio koliko je glazba važna za uspjeh i popularnost animiranih filmova Zagrebačke škole crtanog filma, a pogotovo u ‘’Profesoru Baltazaru’’:

„Na prvoj promociji novih izdanja u Puli smo sjajnoj publici i domaćinima govorili o tome koliko je zvuk važan za film, a čini se i presudno važan za animirani film. Kompozitor dolazi na kraju, na gotov posao i već montirani film, ali Simović, posebno za ‘Profesora Baltazara’, sudjelovao je i na brainstorming sesijama pisanja sinopsisa i scenarija epizoda. Može ga se smatrati neodvojivim dijelom Zagrebačke škole animacije, jer ne samo da je utjecao na scenarije i ideje, nego su i neki od filmova, a to je primjerice bio slučaj s onima Dušana Vukotića, montirani i crtani prema unaprijed napisanim Simovićevima temama“, rekao je.