Autobianchi A112, predstavljen na salonu u Torinu prije 53 godine, uveo je koncept hatchbacka B-segmenta, koji je 70-ih postao trend europske i japanske autoindustrije

“Pokusni kunić” za Fiat 127 pretvorio se u neočekivani bestseller. Koncepcijom malog hatchbacka s prednjim pogonom i poprečno postavljenim OHV motorom obujma 903 cm i snage 47 KS, prethodnik i modela Yugo 45.

Znate li koji je prvi talijanski automobil prodan u više od milijun primjeraka, a da nije nosio značku Fiat? Gledate u njega! Ne, nije takav podvig uspio niti slavnim tvrtkama Alfa Romeo i Lancia, proizvođačima od kojih bismo ponajprije očekivali, nego malom modelu tvrtke Autobianchi, izvanbračnom djetetu konzorcija u kojem su bili Fiat, Pirelli i tvornice bicikala Bianchi.

Do II. svjetskog rata Bianchi je proizvodio i automobile, a kad su se 50-ih poželjeli vratiti na to tržište, učinili su to u partnerstvu s dvama talijanskim industrijskim gigantima. Modeli Autobianchi bili su bazirani na modelima Fiat niže klase, ali ušminkaniji, luksuzniji i bolje opremljeni – preteča današnje pomame za malim automobilima premium segmenta!

Najpoznatiji i najuspješniji model tvrtke svakako je Autobianchi A112, predstavljen 29. listopada 1969. na autosalonu u Torinu. Desetak godina ranije pojavila su se dva modela koja su iz temelja promijenila svijet malih automobila: Mini i Renault 4. Izvrnuli su dotad dominantnu ideju stražnjeg motora i pogona i pokazali koliko se praktičnost unutar kompaktnih dimenzija može povećati jednostavnim idejama.

Poprečno postavljenim motorom u slučaju kultnom mališana Mini, a stražnjim utovarnim vratima u slučaju modela Renault 4. Bilo je pitanje trenutka kada će se netko sjetiti spojiti te elemente, definirajući osnovni koncept malih gradskih automobila na način koji će bez većih izmjena potrajati do danas. Autobianchi A112, s bio je prvi takav automobil, ujedno i logičan nasljednik (uvjetno rečeno, direktno je zamijenio model Bianchina) jednako koncipiranu, no čak pola metra duljeg modela Primula.

Simpatičan mali hatchback s troja vrata, dugačak 3230 mm, širok 1480 mm i visok 1360 mm pokretao se poprečno ugrađenim motorom i prednjim pogonom. Okretan, odličan za vožnju (pogotovo u najsnažnijoj inačici Abarth), praktičan i lijep, brzo je stekao popularnost i mjesto na tržištu, bez obzira na za klasu relativno visoku cijenu. Postoji čak osam serija modela, pri čemu redizajni nisu bili osobito veliki, zanemarimo li povećanje udjela plastike i postepeni nestanak kromiranih dijelova.

Počevši od 1982. je na sve više tržišta prodavan kao Lancia. Na kraju je marka Autobianchi, sad već u potpunom vlasništvu Fiata, zadržana samo u Italiji i Francuskoj, a i ondje ugašena s prestankom proizvodnje nasljednika, modela Y10. Danas je Autobianchi A112 ne osobito skup, ali ipak cijenjen oldtimer, čak i kod nas postoji klub ljubitelja modela i održavaju se susreti. Rani su primjerci vizualno najskladniji i najšarmantniji, s kromiranim, tankim branicima i središnjim dijelovima naplataka.

Ukrasi u crnom postepeno su mijenjali kromirane, takav je bio duh vremena, isto se kod nas tada događalo na ‘stojadinima’. Autobianchi A112 je osobito omiljen među ljepšim spolom: čak 35 posto kupaca bile su žene, trećina njih u dobi od 18 do 24 godine. Slično je i s duhovnim nasljednikom, premium mališanom Lancia Ypsilon. Osnovni model imao je od 42 do 47 KS, ovisno o godištu, što je bilo dovoljno za 130 do 135 km/h. Mehanički je blizanac modela Fiat 127, ‘Europskog automobila 1972. godine’ i jednog od najuspješnijih modela A-segmenta ikada, te modela Yugo 45. Stoga dobar dio dijelova s njih paše, što olakšava održavanje.

Autobianchi A112 se pokretao OHV motorom s tri ležaja radilice, obujma 903, 965, 982 i 1050 ccm, izvedenicama dugovječne serije Fiat 100, izvorno uvedene za Fiat 600 i naš legendarni model Zastava 750 – Fićo. Najveći je ujedno bio i najsnažniji sa 70 KS, za verziju Abarth. S dvostrukim rasplinjačem, sportskim ispuhom i mjenjačem s pet brzina bio je temperamentan i zabavan. Mogao je potegnuti 155 km/h i do stotke ubrzati za tada izvrsnih 13,6 sekundi.

Sjajna upravljivost učinila ga je popularnim odabirom početnika u reliju, na utrkama i ocjenskim vožnjama. Pored Abartha u ponudi je bila i osnovna inačica Autobianchi A112 Junior, te luksuznije opremljeni modeli Elegant, Elite i LX. Ukupno je sklopljeno 1.254.178 primjeraka ovog jako simpatičnog malog automobila. Za njega su vezani i zadnji trzaji nekad moćnih talijanskih karoserista.

Često se pogrešno smatra kako je Autobianchi Runabout, legendarni prototip kojeg je Marcello Gandini dizajnirao kod tvrtke Bertone 1969., baziran na modelu Autobianchi A112. No ta je preteča Fiata X1/9 zapravo bila na mehanici modela Fiat 128, dok će sam Autobianchi A112, predstavljen u trenutku kada je velik dio malih talijanskih karoserista već prestao s radom, dobiti razmjerno malo dizajnerskih izvedenica. Istina, Giovani u režiji dizajnerske tvrtke Pininfarina bio u razmatranju za serijsku proizvodnju, Rayton Fissore je proizveo malu seriju coupea Gold Shadow.

Willy Felber je u Švicarskoj napravio groznu amerikaniziranu retro doradu serijskog modela. No bili su to posljednji trzaji. Giovani by Pininfarina iz 1973. na bazi modela Autobianchi A112 Abarth pokazao je i sjajno, no nažalost unikatno rješenje maske s otvorima u obliku znaka Autobianchi.