Hrvatski romanopisac, pripovjedač, pjesnik, dramaturg, kritičar i pisac podlistaka August Šenoa umro je 13. prosinca 1881. godine. Smrt ga je zatekla u 43. godini života, posljedica je to upale pluća od koje je obolio kada je kao gradski senator po hladnoći skrbio za unesrećene u Velikom potresu krajem 1880. godine.

A 30. rujna 1881. teško bolestan Šenoa odlukom gradskoga zastupstva postao je „začasnim građaninom grada Zagreba“: „Pod jesen dobio je moj otac neku bočicu s kloroformom, pa je udisao, da mu se ublaže boli. Napokon jednoga jutra, utorak 13. prosinca, rekoh ocu ‘Ljubim ruke’, a on mi odgovori slabim glasom ‘Zbogom!’“ – prisjećao mu se stariji sin Milan.

Šenoina udovica, koja je svoga muža nadživjela pune 64 godine (umrla 1944.), u svim intervjuima isticala je kao jedan od glavnih uzroka njegovoj bolesti naporni rad – ‘obdan na zagrebačkom magistratu, uređivanje Vienca i komisije od osam ujutro do šest navečer, a obnoć čitanje i pisanje’. No izravni povod njegove smrti vidjela je u potresu koji je razorio Zagreb: „Šenoa je bio službeno zaposlen oko konstatiranja štete, koju je nanijela katastrofa, i taj ga je ogromni posao potpuno iscrpio. K tome pridolazi moralna bol, koja ga je obuzela gledajući u ruševinama Zagreb, koji je on fanatično ljubio. Dolazeći sa posla, sa gradskih ruševina, kudi, bio je neutješno deprimiran i klicao je često sav u suzama: ‘Moj lijepi, dragi Zagreb!’“