John Wilkes Booth, glumac i fanatični pristaša Konfederacije, 14. travnja 1865. godine je smrtno ranio američkog predsjednika Abrahama Lincolna pucnjem u zatiljak u kazalištu Ford u Washington D.C.-u. Atentat je uslijedio samo pet dana nakon što je general Konfederacije Robert E. Lee predao svoju vojsku kraj gradića Appomattox Court House. Tim činom završen je američki građanski rat, jedinstvo Unije je spašeno, a crnačko ropstvo zauvijek je ukinuto.

Usprkos pobijedi Unionista (Sjevera) nad Konfederacijom (Juga), Booth je osmislio očajnički plan za spas Konfederacije. Kada je saznao da će predsjednik Lincoln prisustvovati predstavi „Naš američki rođak“, Booth je osmislio plan za koji se nadao da će baciti američku vladu u rasulo – s još dvojicom urotnika isplanirao je istovremeni atentat na Lincolna, potpredsjednika Andrewa Johnsona i državnog tajnika Williama H. Sewarda.

Dok njegovi suradnici nisu uspjeli izvršiti svoju misiju, Booth se nezapaženo prikrao u predsjedničku ložu kazališta Ford, pritom smrtno ranivši američkog predsjednika jednim pucnjem u zatiljak, nakon čega je skočio na pozornicu uzviknuvši „Sic semper tyrannis!“ (Uvijek je tako s tiranima). Iako je slomio nogu prilikom skoka, Booth je uspio pobjeći iz Washingtona. Progonjen od vojske i raznih tajnih službi, Booth je stjeran u kut na štaglju u blizini Bowling Greena u Virginiji. Tamo je i umro, vjerojatno u činu samoubojstva, nakon što je štagalj u kojem se skrivao zapaljen izgorio do temelja.

Sljedećeg jutra, unatoč cjelonoćnoj skrbi, predsjednik Lincoln je umro i time postao prvi američki predsjednik ubijen u atentatu. Poslije Lincolna još su dvojica predsjednika ubijena u atentatu – 1901. William McKinley u Buffalu i 1963. John Fitzgerald Kennedy u Dallasu.