Malo koji klupski program može se pohvaliti stažom od 25 godina, i to još program posvećen elektroničkoj glazbi. Jedan od takvih je i Astralis koji su prije 25 godina osmislili DJ-i i producenti Damir Ludvig i Goran Vlajić, poznat po scenskom imenu DJ Go Cut. Obojica smatraju da je primarni razlog opstanka Astralisa njihova strast, tvrdoglavost, upornost, ali i jedinstveni osjećaj DJ-a koji osjeti da se naježio kada stane ispred publike. Prvi Astralis održan je 30. siječnja 1998. u klubu Mungos u Kašini, tada vrlo popularnom klubu za ljubitelje elektroničke glazbe. U organizaciji tog prvog partyja Ludvigu i Vlajiću pridružio se i Goran Štetić, tada bliski suradnik Damira Ludviga s kojim je godinu ranije započeo raditi na projektu Dogma (kasnije Dogma 3000) na Tajvanu, gdje su snimili album ‘’Land of Utopia’’, prvi album s trance glazbom na kineskom govornom području. Bilo je to vrijeme kada su scenom dominirali zagrebački DJ-i: Maminho, Ct, Kiki, Frajman, Dundov, Felver, Mary, Eddy & Dzs, Space Lily, Mr. DJ Dario, Toxic itd. Zamolili smo pionira elektroničke glazbe, novinara i DJ-a te poznatog organizatora partyja Damira Cuculića da nam ispriča kako je izgledala elektronička scena u Zagrebu i Hrvatskoj krajem devedesetih, kada nije bilo interneta i društvenih mreža.

„Elektronička scena 1998. i sljedećih nekoliko godina tada je doživjela svoje vrhunce. Klubovi su svaki vikend bili puni partijanera, ‘Future Shock’ koji je održan na Zagrebačkom velesajmu okupio je preko 10.000 posjetitelja. Uz Zagreb i ostali dijelovi Hrvatske plesali su uz ritmove techna i trancea i polako je ta glazba u klubovima postala dominantna i počela zamjenjivati do tada popularni euro dance koji se najčešće vrtio u klubu The Best.

Klupski program Astralis okupljao je na tisuće ljubitelja elektroničke glazbe. FOTO: Privatna arhiva

Klubu u kojem ekipa Astralisa, nakon premijere u Kašini, početkom 1998. dobiva svoju rezidenciju. Brijalo se neumorno svaki vikend i na kopnu i na moru, često i uz poznata svjetska DJ imena. Nerijetko od četvrtka pa sve do nedjelje. Također su u to vrijeme bili jako popularni javni i privatni ‘afteri’ u kojima bi se nastavilo partyjati nakon što bi se klubovi zatvorili. Sjećam se da smo tih godina često snimali za ‘Top DJ Mag’ partyje s poznatim svjetskim facama koje su tada gostovale u Zagrebu, ali i u ostatku Hrvatske. U to vrijeme je bilo i nekoliko vrlo jakih radijskih emisija koje su također doprinijele glazbenoj edukaciji i promociji clubbinga u Hrvatskoj“, rekao je.

Pitali smo Cuculića kako se njemu sviđao novi zvuk koji su DJ Go Cut i Damir Ludvig donijeli kroz program Astralis. „Jako mi se dopao Astralis jer sam odmah shvatio da dečki donose novi svježi vjetar na scenu i da se ne zafrkavaju, već jako profesionalno pristupaju prema svojem projektu, a ta ih osobina krasi i nakon 25 godina. Astralis je napravio veliki bum sa svojim partyjima čim su se pojavili. Klub Mungos u Kašini bio je logičan izbor za njihovu premijeru jer je tada uživao nevjerojatnu posjećenost među partijanerima, a Astralisi su svojom pojavom na domaćoj sceni napravili veliku stvar u smislu njenog napretka i razvoja. Sjećam se da je veliki broj partijanera pohodio njihove partyje. Osim toga, zahvaljujući njima psy trance tada doživljava veliku popularnost među domaćom ekipom“, ispričao je Cuculić.

DJ-evi i producenti Damir Ludvig i Goran Vlajić, poznat pod scenskim imenom DJ Go Cut. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

A tko su ti profesionalci, kako ih naziva Cuculić, koji su 25 godina održali na životu klupsku večer Astralis? Ljubav prema specifičnoj, novoj glazbi rodila se kod Damira Ludviga sredinom osamdesetih godina kada se upoznao s hip hopom i ranim radovima elektroničke glazbe koju je u svojoj radijskoj emisiji ‘’Electro funk premijera’’ i ‘’Rap Attack’’ tada na Radiju 101 promovirao Slavin Balen. Ubrzo potom Ludvig postaje reper pod imenom MC Wumah i osniva hip hop grupu Diffo-Different Organization. Nedugo zatim rodio se i projekt ‘’Fresh Style’’ s kojim nastupa na rave partyju ‘’Under City Rave’’’ 1993. i s kojim dolazi na radijske top ljestvice i tada vrlo popularnu televizijski emisiju u programu HTV-a ‘’Hit Depo’’. Godine 1997. s Goranom Štetićem odlazi na Tajvan gdje nakon snimanja trance albuma ‘’Land Of Utopia’’ započinje njegov globalni glazbeni uspon koji traje do danas. Od tada do danas objavljivao je singlove, albume i remixeve za diskografsku kuću Toolroom u vlasništvu DJ-a Marka Knighta, nastupao je sa Štetićem u sastavima Dogma 3000, Legura i Rotterflofe i realizirao četiri studijska albuma suvremene plesne i lounge glazbe koji su objavljeni na Tajvanu, u Velikoj Britaniji i Njemačkoj te četiri DJ mix albuma.

Nastupao je u elitnim svjetskim klubovima kao što su Roxy u New Yorku, Brixton Academy u Londonu, Plussoda u Grčkoj, Lust u Japanu, a tijekom karijere nastupao je u Švicarskoj, Španjolskoj, SAD-u, Velikoj Britaniji, Japanu, Izraelu, Italiji, Grčkoj, Njemačkoj, Belgiji, Austriji itd. Poseban uspjeh ostvario je sa Štetićem kroz projekt Ludvig & Stelar koji su se sa svojom glazbom na poznatoj lounge kompilaciji ‘’Café del Mar Music’’ pojavili preko 30 puta. Tijekom karijere objavio je preko 30 vlastitih diskografskih ostvarenja te producirao i napisao scenarij za dokumentarni film o klupskoj večeri Astralis. Goran Vlajić, poznat i kao DJ Go Cut, tijekom devedesetih stječe reputaciju jednog od najboljih mladih DJ-a, kroz nastupe u brojnim klubovima širom Hrvatske. Početkom devedesetih potvrdio je svoju reputaciju kada je ušao u finale svjetskog natjecanja D.M.C. u klubu Ministry Of Sound u Londonu. Sredinom devedesetih dvije godine za redom osvojio je i prvo mjesto na Croatian DJ Festivalu. Nastupao je na Love Paradeu u Berlinu 2002. godine kao sudionik, ali i organizator hrvatskog kamiona s ekipom hrvatskih DJ-a i producenata okupljenih u timu Croatian Loveparade Team.

Klupski program Astralis okupljao je najpopularnije domaće i inozemne DJ-eve. FOTO: Bruno Zlomislić

Dolaskom u klub The Best, Ludvig i Vlajić zavladali su zagrebačkim clubbingom i kroz program Astralis promovirali aktualnu elektroničku glazbu. Kako je to izgledalo na početku prisjetio se u razgovoru Damir Ludvig. „Budući da je promocija Dogmina albuma ‘Land of Utopia’ bio povod za prvi Astralis, u počecima smo se fokusirali samo na goa trance. Kasnije smo se proširili i na melodični techno, electro, house i ostale srodne žanrove. Na partyju pod imenom ‘Quadrophenia’ prvi put smo i paralelno na četiri plesna podija prezentirali četiri različita glazbena žanra. Bilo je to u Bestu 22. rujna 2000. Na eventu je bilo je više od 4000 posjetitelja, a poslije ove manifestacije mediji su nam nadjenuli naziv Institucija“, rekao je Ludvig. „Astralis je koketirao s doslovno svim stilovima, ali taj prvi ‘trance boost’ je bio toliko jak da dan danas Astralis najčešće vežu uz trance glazbu. U našim setovima bilo je i techna i trancea i psy elemenata i house glazbe, rado smo primali u goste izvođače raznih stilova i uklapali ih u program, pri tome stvarajući neki svoj specifični zvuk“, dodao je Vlajić.

Među brojim DJ-ima koji su gostovali na klupskoj večeri Astralis našli su se Tsuyoshi Suzuki, Avi Nissim iz Astral Projection, Yaniv Tal, Mark Spoon, Guy Mantzur, James Monro, Gus Til, Jean-Marie Koné, Lützenkirchen, Gilbert Martini , Lori J. Ward, Sonic Fusion, Flash Brothers, Sterbinszky, Fred Giteau, Kris Kylven itd. Kroz godine je Astralis postao poznat širom svijeta, a posebno priznanje dobio je zahvaljujući dokumentarnom filmu ‘’Astralis institucija’’. DJ Go Cut ispričao nam je kako je došlo do snimanja filma o njihovu klupskom programu. „Planirali smo na jednom partyju prikazati sve snimke i fotografije koje smo mogli sakupiti. U to doba nije bilo puno toga kao danas jer su ljudi primarno dolazili partijati, a ne snimati, osim par entuzijasta poput Ivana Arara i Dalibora Platenika, čije su snimke kasnije poslužile kao osnova za dokumentarac. Jednostavno smo htjeli prikazati ljudima te snimke, ali onda smo shvatili da toga ima jako puno i da bi se mogla napraviti zanimljiva priča. Tada se pojavljuje Igor Neljak koji se s Ludvigom baca na posao i stvaraju dokumentarni film“, ispričao nam je Vlajić.

Očekivanja nisu bila prevelika i nadali su se da će biti prikazan na filmskim festivalima u Hrvatskoj te na prigodnim partyjima, no ugodno su se iznenadili. Iako su film slali i širom svijeta, nisu se baš nadali reakciji jer su ih u Hrvatskoj gotovo svi odbili. „Budući da su nas domaći i regionalni festivali potpuno ignorirali, izuzev DORF-a u Vinkovcima, bili smo razočarani. Film je financiran vlastitim novcem i dobrom voljom, pa nam je u tom trenutku izgledalo kao da smo uzaludno potrošili vrijeme i novac. A onda su nam se javili Amerikanci i pozvali nas na uručenje prve od triju nagrada na svečanu dodjelu na Beverly Hillsu. Taj nam je događaj pomogao ispuniti snove koje se nismo ni usudili sanjati“, rekao je Vlajić.

Sjeli su u avion i uputili se prvo na festival New York Independent Film & Video i primili nagradu za najbolji međunarodni glazbeni dokumentarni film, a potom i u Los Angeles gdje su osvojili još jednu nagradu, a prikazan je i na filmskim festivalima u Miamiju i Washingtonu, gdje je bio nominiran za najbolji dokumentarni film, najbolju režiju i najbolju glazbu. Iako se nikada nisu opterećivali veličinom, značajem i brendom koji su stvorili proteklih 25 godina s klupskim programom Astralis, Ludvig, Vlajić i Štetić utjecali su na brojne generacije i ponosni su na sve što su postigli. Posebno zadovoljstvo predstavljaju im pojedinci koji im se i danas zahvaljuju na odličnim partyjima.

Sa snimanja spota Dogma 3000: Goran Štetić, Ante Vidović, Goran Kulenović te Vlajić i Ludvig. FOTO: Privatna arhiva

„Ono što mi je drago da i danas ljudi znaju za nas, prilaze mi na brojnim društvenim događanjima i poslovnim domjencima. Na primjer, prišao mi je jedan direktor iz neke megakompanije i rekao: ‘E, buraz, samo da te pozdravim, kak’ smo se mi kršili na tvojim partijima! Jel’ radite još, znaš, familija, posao, ne izlazimo kao prije, ali zovi kad bude!’” ispričao nam je kroz smijeh Vlajić. Što se pak tiče publike, obojica smatraju da ih je održala sve te godine, ali su i priznali da je bilo teških trenutaka kojih se prisjetio Vlajić. „Ludvig i ja kao da smo u braku jer imamo odnos kao muž i žena. Ja bih ovako, on neće, ili obrnuto. Lude ideje ne prolaze svaki put, ne da ti se, nemaš inspiraciju“, rekao nam je.

Kroz razgovor smo pokušali saznati je li im organizacija i održavanje Astralisa donijela prikladnu zaradu kroz sve te godine ili su više uložili svoj novac u kontinuitet i opstanak na sceni. „Ovo je izvrsno pitanje na koje je jako teško dati točan odgovor. Ponekad su rasprodani eventi potpuno neisplativi, a naizgled manje atraktivni komercijalno uspješni. Ponekad je bilo potrebno uložiti novac iz drugih izvora da bi se održao Astralis. Organizacija glazbenih događaja je poput kockanja“, rekao je Ludvig. Pitali smo Cuculića zašto publika toliko voli taj program da se održao punih 25 godina.

„Karakteristika koja ih krasi i koju sam odmah shvatio već nakon prvog Astralisa i onog sljedećeg u klubu The Bestu je njihova bezuvjetna i iskrena ljubav prema elektroničkoj glazbi koju su domaći partijaneri brzo prepoznali i postali njihovi fanovi. Irena Ščurić i ja smo ih često medijski pratili i podržavali kroz TV emisiju ‘Top DJ Mag’ jer su to definitivno zaslužili. Ludvig i DJ Go Cut su donijeli s Astralisom devedesetih novi vjetar na scenu. Vidio sam da se ne zafrkavaju, već profesionalno pristupaju poslu, a ta ih osobina krasi i nakon 25 godina. Takav pristup koji je prepoznala i publika je rezultirao činjenicom da danas mogu s ponosom reći da su najdugovječniji klupski program projekt u Zagrebu“, ispričao nam je.

U klubu The Best klupska večer Astralis proslavit će 25 godina postojanja i tom će prilikom uz Damira Ludviga i DJ Go Cuta nastupiti nakon dugo vremena i Dogma 3000, M-Run, DJ Yvann i utjecajni japanski DJ Tsuyoshi Suzuki, japanska zvijezda koji je krajem devedesetih počeo gostovati na Astralisu i jedna je od najvažnijih figura u razvoju goa i psy trance glazbe koja doživljava ponovni procvat. Dio svoje karijere svirao je i na modnim revijama modne kuće Issey Miyake, a radio je i za PlayStation te ga se smatra jednim od najinovativnijih producenata i izvan žanrovskih odrednica.