Aston Martin DB7 uveo je Aston Martin u svijet masovnije proizvodnje, veće nego svih dotadašnjih modela zajedno

Priča o tvrtki i brendu Aston Martin počinje prije I. prvog svjetskog rata, kada je tvrtka Bamford & Martin stekla glas dorađivanjem i pojačanjem automobila Singer. Svoj prvi automobil, Aston Martin, kombinaciju Coventry Simplex motora sa šasijom Isotta Fraschini, proizveli su 15. siječnja 1913. Ime je dobio spajanjem naziva brda Aston, na kojem se jedan od osnivača i konstruktor modela, Lionel Martin, često utrkivao, i njegovog prezimena.

Kako se automobil pokazao uspješnim na utrkama, nastavili su razvoj automobila, sada s vlastitom šasijom, no izbijanje I. svjetskog rata odgodilo je početak ozbiljnije proizvodnje. Između dva svjetska rata tvornica će kao na tekućoj traci mijenjati vlasnike, Bamford će otići 1920., a Martin šest godina kasnije. Produkcija cestovnih automobila bila je minimalna, ali uspjeha na trkaćim stazama diljem Europe nije nedostajalo.

I danas kada govorimo o međuratnim modelima Aston Martin primarno se prisjećamo trkaćih automobila, među kojima je najpoznatiji bio model Ulster. Definirajuća era u povijesti tvrtke Aston Martin počinje 1947., kad je tvornicu kupio uspješni tvorničar traktora i poljoprivredne mehanizacije David Brown. Istodobno je kupio i tvornicu Lagonda, za koju je čuveni W.O. Bentley razvio sjajan 6-cilindarski motor, koji će se u narednih 20-ak godina ugrađivati u sve modele obje tvrtke.

Premda je zapravo Lagonda prije rata imala više uspjeha na utrkama, pa i pobjedu na 24 sata Le Mansa, u Brownovoj raspodjeli snaga njoj su pripale sportske limuzine, a tvrtki Aston Martin sportski i trkaći automobili, koji će pokoriti svijet razvojem sjajne DB serije.

Najveći sportski uspjeh došao je 1959., pobjedom na 24 sata Le Mansa, godinu nakon što je u suradnji s talijanskom dizajnerskom kućom Touring predstavljen i definitivni cestovni model tvrtke, Aston Martin DB4. On će evolvirati u najprepoznatljiviji model Aston Martin DB5, dok će sportska GT izvedenica s karoserijom Zagato postati ultimativni automobil tvrtke i kolekcionarski takmac modekima Ferrari 250 GT SWB i Ferrari 250 GTO.

Prijelomni trenutak u razvoju imidža tvrtke donosi povezivanje s tajnim agentom 007, kada je James Bond u filmu Goldfinger sjeo za upravljač srebrnog DB5 počela je prirodna veza koja traje do danas. Nakon povlačenja Davida Browna 1972. otpočinje novo razdoblje stalnih promjena vlasnika i financijske nestabilnosti.

Model V8 bio je okosnica ponude predugih 20-ak godina, a preskup razvoj ultimativne limuzine nazvane Lagonda (više ne kao zasebna marka nego samo kao model) skoro je upropastio tvrtku. Spas je došao u korporaciji Ford, koja je postala dioničar 1987., a potpuni vlasnik četiri godine kasnije.

Predstavljen je jeftiniji model Aston Martin DB7, koji će biti proizveden u više primjeraka od svih dotadašnjih Aston Martina zajedno, te pripremljen veliki povratak, kojeg su u novom tisućljeću donijeli modeli Vanquish, DB9 i svima koji vole ekskluzivne automobile dobro poznati noviji i aktualni modeli.

Ford je 2007. prodao većinski udio korporaciji na čijem su čelu David Richards i Prodrive, uz investitore iz Kuvajta i Italije. Tvrtka se vratila na tržište sportskih limuzina modelom Rapide, a napravljen je i iznenađujući iskorak u svijet luksuznih mikro automobila modelom Cygnet, no okosnicu game čini niz prekrasnih sportskih modela.

Godišnje proizvode više automobila no što bi ih nekada naštancali u čitavom desetljeću, a može ih se redovno vidjeti u mondenim dijelovima gradova po čitavom svijetu, pa i kod nas. Dio nekadašnje mistike, proizašle iz ručnog rada i malih serija, nepovratno je nestao, no brend je preživio i globalno je prepoznatljiviji nego ikada ranije.

Čak su se i cijene oldtimera ove tvrtke udeseterostručile u zadnjih dvadesetak godina, pokazujući koliko je zanimljiv Aston Martin postao kolekcionarima, posebice na Bliskom Istoku. Iako s vremena na vrijeme i dalje nailaze financijske krize, kao i kroz čitavu povijest tvrtke, budućnost se čini garantiranom i sretnom.

Autor: Dino Milić-Jakovlić