Nakon što su u munjevitom napredovanju sirijski pobunjenici osvojili Damask i natjerali Bašara al Asada u bijeg, svijet pokušava razumjeti najnoviji dramatičan raspad na Bliskom istoku i njegove posljedice.

Evo potencijalnih pobjednika i gubitnika od Asadovog pada.

Pobjednici

Sirija (možda)

Sirijski narod proživio je trinaestogodišnji, višeslojni građanski rat i gotovo pola stoljeća brutalne vladavine obitelji Asad, koja se služila cenzurom, državnim terorom, masovnim deportacijama, kemijskim ratom i masakrima kako bi održala vlast. Rat je odnio živote između 470.000 i 600.000 ljudi, što ga čini drugim najsmrtonosnijim sukobom u 21. stoljeću nakon Drugog rata u Kongu.

Više od 13 milijuna Sirijaca prisilno je raseljeno zbog sukoba – njih 6,2 milijuna pobjeglo je u inozemstvo. Rat je oblikovao okolnosti za uspon posebno barbarske džihadističke skupine Islamska država. Hoće li obični Sirijci biti pobjednici ovisi o tome što će se sljedeće dogoditi u zemlji i hoće li Sirija moći izbjeći dodatno nasilje i razvijati se duž mirnih linija. Neki strahuju da će doći do vakuuma moći i da će se različite političke frakcije i vjerske skupine u zemlji sukobiti, piše Politico.

Ali, postoji razlog za zabrinutost. Hayat Tahrir al-Sham (HTS), glavnu pobunjeničku frakciju, Sjedinjene Države označile su terorističkom skupinom. Njezin vođa, Abu Mohammed al-Džolani, ima dugu povijest džihadističke militantnosti i bivši je saveznik pokojnog Abu Bakra al-Bagdadija, vođe skupine Islamska država (IS). Par se na kraju posvađao oko taktike i postali su suparnici i ljuti neprijatelji.

ABU MUHAMED AL-DŽOLANI Tko je vođa sirijskih pobunjenika? Kažu da je pragmatični radikal

HTS se odvojio od al-Kaide, ali al-Džolani je učinio puno da svoju grupu, s procijenjenih 30.000 boraca, rebrendira u nacionalističku silu, te je usvojio pomirljiv ton prema sirijskim vjerskim manjinama. U enklavi Idlib kojom HTS upravlja od 2016., skupina je omekšala svoje stavove prema kršćanskoj i druskoj manjini. Prilikom zauzimanja Alepa, al-Džolani je obećao kršćanima da će biti sigurni, a gradske su crkve mogle neometano funkcionirati.

Pitanje je jesu li al-Džolani i HTS doista iza sebe ostavili svoje ekstremističke korijene. U petak je al-Džolani rekao da je skupina evoluirala i da je ponovna izgradnja Sirije sad prioritet. “Hayat Tahrir al-Sham je samo jedan dio ovog dijaloga i može prekinuti bilo kada. To nije cilj sam po sebi, već sredstvo za obavljanje zadaće: suočavanje s ovim režimom”, rekao je za CNN.

“Nadamo se da je HTS doista umjeren, ali povjerenje al-Džolaniju i HTS-u vrlo je slično poznatoj šali Oscara Wildea o drugom braku [kao] ‘pobjedi nade nad iskustvom'”, upozorio je bivši američki diplomat Alberto Fernandez.

Turska

Recep Tayyip Erdogan i Bašar al Asad nekoć su bili prijatelji, ali je turski vođa podržao pobunu koja je izbila prije gotovo 14 godina – uglavnom zato što je turski geopolitički suparnik Iran podržavao sirijski režim.

Turska je bila glavni pokrovitelj sirijskih naoružanih islamističkih oporbenih skupina. I kako se rat razvijao, a umjerenije i sekularnije prodemokratske pobunjeničke frakcije padale su na stranu ili su ih nadigrali njihovi oštriji i discipliniraniji islamistički suparnici, ruka Ankare je jačala. Asadov pad sada će vjerojatno pomoći Erdoganu da unaprijedi svoj geopolitički program, nudeći mu priliku da postigne nekoliko strateških ciljeva, uključujući obuzdavanje kurdskih separatista u sjeveroistočnoj Siriji koji imaju bliske veze s turskim kurdskim separatistima. Potrebna rekonstrukcija također će predstavljati dobrobit za turske tvrtke.

“Velika pobjeda za Tursku — genijalan potez Erdogana”, rekao je Timothy Ash, ekonomist i komentator, u objavi na X.

OD TURSKE DO NJEMAČKE Sirijci širom svijeta slave pad Bašara al-Asada

Izrael

Iran je brzo optužio Izrael da je projektirao Asadovo svrgavanje, kad je Alep pao u ruke pobunjenika, iranski ministar vanjskih poslova Abas Araghchi rekao je da je to bila “zavjera izraelskog režima da destabilizira regiju”. Iako Teheranu odgovara da krivi cioniste – a izraelsko vojno ponižavanje Hezbolaha sigurno je pomoglo pobunjenicima u Siriji – nema dokaza o izravnoj izraelskoj vojnoj pomoći. Štoviše, takva pomoć ne bi bila potrebna s obzirom na tursko pokroviteljstvo pobunjenika.

Bez obzira na to, izraelski čelnik Benjamin Netanyahu duboko se poklonio Asadovom svrgavanju, rekavši da je pad sirijskog vođe “izravan rezultat naše snažne akcije protiv Hezbolaha i Irana, Asadovih glavnih pristaša. To je pokrenulo lančanu reakciju svih onih koji se žele osloboditi ove tiranije i njenog ugnjetavanja.” Naglasio je, međutim, da unatoč velikoj prilici koju nudi ovaj “povijesni dan”, on je “također prepun značajnih opasnosti”. Naredio je izraelskim vojnicima da preuzmu položaje sirijske vojske nakon što su napušteni u tampon zoni između Izraela i Sirije na Golanskoj visoravni, kako bi se “osiguralo da se nijedna neprijateljska sila ne ugradi tik uz granicu Izraela”, te da budu spremni za svaki kaos koji bi mogao izbiti u Siriji.

Asadovo svrgavanje očito koristi Izraelu. Označava daljnje slabljenje iranske regionalne moći i izvlači važnog člana teheranske takozvane osovine otpora. Bez Asada i prijateljskog režima u Siriji, Iran neće imati kopnene rute za opskrbu svog partnera Hezbolaha kako bi pomogao skupini u ratu s Izraelom, čineći militantni libanonski šijitski pokret još jednim jasnim gubitnikom Asadovog pada. To bi Libanon također moglo učiniti pobjednikom, ako zemlja uspije izbjeći ruke Hezbolaha i postati normalnija zemlja.

NESTAO S RADARA Ne zna se gdje je Asad. Postoji vjerojatnost da je već ubijen

Gubitnici

Sirijski Kurdi

Bašar al Asad uglavnom je prepustio sirijske Kurde samima sebi u sjeveroistočnoj Siriji, gdje su uživali poluautonomiju. Dvojbeno je hoće li novi režim u Damasku, ako njime dominiraju islamisti, dati Kurdima isti manevarski prostor – pogotovo jer će dugovati Erdoganu. To uvelike ovisi, naravno, o tome kako će se Sirija politički razvijati. No, ofenziva sirijskih pobunjenika također je dovela do teritorijalnih dobitaka islamista koje podupire Turska protiv kurdske militantne skupine YPG koju podupiru SAD, a koja je izgubila kontrolu nad nekim gradovima i selima u istočnom Alepu.

Teško da će sirijske Kurde razuvjeriti objava Donalda Trumpa na društvenim mrežama u nedjelju da je Sirija u neredu. “SJEDINJENE DRŽAVE NE BI TREBALE IMATI NIŠTA S TIM. OVO NIJE NAŠA BORBA. NEKA SE IGRA. NEMOJTE SE UKLJUČIVATI!”, pisalo je u objavi. Tijekom svog prvog mandata predsjednika SAD-a, Trump je želio povući sve američke specijalne postrojbe u sjeveroistočnoj Siriji, gdje su se zajedno s Kurdima borili protiv džihadista Islamske države. Pentagon ga je uvjerio da neke zadrži na tom području; procjenjuje se da ih je još oko 900 u zemlji.

Ranije ovog mjeseca, Trumpov saveznik i izabranik u kabinetu Robert F. Kennedy Jr. otkrio je da je Trump želio izvući sve američke vojnike zbog straha da bi mogli postati “topovsko meso” u bilo kakvim sukobima između Turske i kurdskih boraca.

Sirijski alaviti

Alaviti čine oko 12 posto stanovništva Sirije i dugo su strahovali da će patiti ako njihov suvjernik Bašar al Asad bude svrgnut. Oni su izdanak šiitskog islama, bili su okosnica Asadovog režima i zauzimali su najviše položaje u vladi, vojsci i obavještajnim službama. Tijekom prvih godina pobune formirali su Shabiha, labavo organiziranu pro-Asadovu miliciju koja je smatrana odgovorna za masakre i sustavna silovanja. Čak i ako HTS pokuša izbjeći njihovu metu, postojat će žeđ za osvetom.

NOVA NADA Dok većina Sirijaca slavi svrgavanje režima, snimke prikazuju pljačku središnje banke

Rusija, Iran i Hezbolah

Pad Bašara al Asada dramatično je oslabio poziciju Rusije na Bliskom istoku, kao i poziciju Irana. Moskva i Teheran zajedno su spasili sirijski režim od kolapsa 2015. kada se činilo da će Assad biti svrgnut. Šijitske milicije kojima je zapovijedao Iran — potpomognute kampanjom bombardiranja spaljene zemlje od strane Rusije — pomogle su sirijskom autokratu da povrati Alep od pobunjenika koji su četiri godine kontrolirali oko pola grada.

Moskva je tjerala Asada da se pomiri s turskim Erdoganom i istraži politička rješenja za okončanje građanskog rata, što bi, da je postignuto, bez sumnje otvorilo Siriju za unosnu trgovinu za ruske tvrtke, i vjerojatno osiguralo da nema rizika za njezine strateške ciljeve. zračne i pomorske baze u Siriji. Tijekom ljeta, Kremlj je opetovano pokušavao dogovoriti sastanke licem u lice između sirijskih i turskih čelnika, ali bezuspješno.

Na međunarodnoj konferenciji u Dohi tijekom vikenda, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov razbjesnio se: “Nedopustivo je dopustiti terorističkoj skupini da preuzme kontrolu nad [Sirijom].” Unatoč tome, Moskva je malo učinila da spriječi Asadov kolaps i činilo se da pere ruke od režima. Ruski zračni napadi u znak potpore Assadu od početka ofenzive pobunjenika 27. studenog bili su minimalni, bez sumnje uglavnom zato što se Vladimir Putin morao usredotočiti na Ukrajinu.

“Hezbolah je desetkovan ratom s Izraelom, Iran je također mnogo slabiji kao rezultat toga, dok je Rusija povukla mnoge svoje snage u Ukrajinu. Nijedan saveznik nije bio u mogućnosti poslati ni blizu razine potpore koju je Asad primao u prošlosti, slabeći njegove snage”, rekao je Christopher Phillips iz britanskog Chatham Housea.

Trump je također istaknuo slabost Rusije. “Rusija, budući da su toliko vezani u Ukrajini, i s tamošnjim gubicima od preko 600.000 vojnika, čini se nesposobnom zaustaviti ovaj doslovni marš kroz Siriju, zemlju koju su štitili godinama”, napisao je na svojoj platformi Truth Social.