Talijanski dirigent Arturo Toscanini rođen je u Parmi 25. ožujka 1867. godine. Glazbenu je karijeru počeo najprije kao čelist. Prvi put je stao za dirigentski pult sasvim slučajno, i tom prilikom samouvjereno i precizno izveo Verdijevu Aidu. Uspjeh, koji je tom prilikom postigao, pratio ga je tokom cijele, sedam desetljeća duge, dirigentske karijere. Kako mu je ugled brzo rastao, sa samo 31 godinom dospio je na čelo milanske Scale, a potom prešao u Metropolitan operu u New Yorku. Pred Prvi svjetski rat je prešao u njujoršku filharmoniju, a zbog Drugog svjetskog rata u NBC simfonijski orkestar, sa kojim će raditi do kraja karijere.

Arturo Toscanini je uvijek dirigirao napamet i bio je poznat po preciznosti i disciplini izvođenja talijanskih opera, naročito Verdija, svog sunarodnjaka i poznanika. Postavljao je težište na najveću moguću preciznost i poštivanje autorskih intencija, razrađivao partituru u tančine i vrlo jednostavnim kretanjima autoritativno vladao orkestrom. Tokom šest desetljeća djelatnosti ostvario je opsežan repertoar, u kojem se izdvajaju interpretacije djela Verdija, Wagnera, Puccinija (svjetske premijere opera “La Boheme“, “Čedo Zapada” i “Turandot“), Mozarta, Beethovena, Brahmsa i Schuberta.

Toscanini je ostvario veliki utjecaj na generacije dirigenata koje su uslijedile poslije njega. Mladi Herbert von Karajan je na biciklu prelazio desetine kilometara, kako bi prisustvovao nastupima ovog majstora. I ono što je bitno, da je zahvaljujući uvelike i Toscaniniju, počeo stvarati mit o dirigentu kao magičnoj ličnosti, koja nadilazi utjecaj suvremenih kompozitora i postaje predvodnik i nositelj cjelokupnog glazbenog života.