Arsen Oremović je filmski redatelj i scenarist koji je u ranijim danima pisao filmske kritike, a obnašao je i funkciju ravnatelja filmskog festivala u Puli, bio je na čelu Društva hrvatskih filmskih kritičara te je od 2012. do 2016. godine bio član Programskog vijeća HRT-a. Prvi dokumentarni film “U braku sa švicarcem” predstavio je 2013. godine i već s njim na 19. Sarajevo Film Festivalu osvojio službenu nagradu žirija za najbolji film na temu ljudskih prava i Grand Prix za najbolji dokumentarni film 7. filmskog festivala u Vukovaru. Uslijedili su dokumentarci „Sudar u dvorcu“ (2014.), kratki igrani film „Horvatovi“ (2015.), „Treći“ (2016.) i „Hasan“ (2017.). Za izdavačku kuću VBZ objavio je 2007. godine zbirku kolumni „Ta divna stvorenja“ i zbirku rock priča „Zvučni zid“ koju je uredio s Borivojem Radakovićem, a potom 2011. i nastavak „Zvučni zid 2“. S Ognjenom Sviličićem je 2010. godine napisao satirički leksikon „Kupujmo hrvatsko“. Član je Društva hrvatskih filmskih redatelja.

Godine 2019. snima prvu sezonu dokumentarne TV serije „Nesreće“ koja nailazi na odličan prijem kritike i TV gledatelja, zbog čega trenutno snima već treću sezonu. HAVC mu je odobrio i financijska sredstva za prvi igrani film „Glava mrtve ribe“ po motivima romana Ognjena Sviličića, na kojem također radi, a paralelno priprema snimanje dokumentarnog filma o rock grupi Haustor. O projektima na kojima radi i daljnjim planovima govorio je u razgovoru za Nacional.

NACIONAL: Prilično ste zaposleni posljednjih godinu dana. Snimate novu sezonu dokumentarne TV serije „Nesreće“, dokumentarac o grupi Haustor i svoj prvi igrani film „Glava velike ribe“ koji je nastao prema romanu Ognjena Sviličića. Kako stižete uskladiti rad na tim trima projektima?

Svaki je projekt u određenoj fazi: „Nesreća III.“ je trenutačno u fazi snimanja, koje nije svakodnevno, „Glava velike ribe“ je u fazi montaže i postprodukcije, a „making of“ projekt s Haustorom još uvijek u fazi priprema. Postoje redatelji koji ne mogu ili ne žele raditi više projekata u isto vrijeme.

NACIONAL: Znači li to onda da vam odgovara paralelni rad na više projekata?

Meni to jako odgovara, dapače, gotovo da na tome inzistiram. Tijekom rada na nekom projektu uvijek je potrebna određena distanca da ga hladnije glave promatrate, a za nju treba protok vremena ili da u isto vrijeme radite i nešto drugo što će vam ubrzavati proces. Sa mnom je ovaj drugi slučaj.

NACIONAL: Što vas je toliko privuklo scenariju Ognjena Sviličića da ste se odvažili svoj prvi igrani film snimiti po njegovoj priči?

Osnovni zaplet i sudbine likova preko kojih se mogao prikazati ovaj naš život u posljednjih trideset godina: utjecaj rata na svakodnevicu, poduzetnička nesnalaženja u izrazito koruptivnom društvenom mulju, puko egzistiranje obitelji koje povezuju samo zajednički objedi itd. Film koristi neke od osnovnih motiva knjige, ali je scenarij otišao i nekim svojim putem, posebno po pitanju poetskog tona priče.

NACIONAL: Kako je reagirao Sviličić kada je pročitao scenarij?

Sviličić mi je rekao da je on napisao roman zato što nije vidio tu priču kao film i da mu je zanimljivo koliko je moj pristup priči upravo filmski. Nadam se da će sada vidjeti i dobar film, bez obzira na to koliko u njemu prepoznao ili ne svoj roman.

NACIONAL: Ovo je vaš prvi igrani film. Imate već prilično iskustva u režiranju dokumentarnih filmova, no kako ste se snašli u ovoj novoj ulozi?

Ovo je prva dugometražna igrana režija, ali nije prva igrana uopće tako da nisam baš bez iskustva u radu s glumcima. No vjerujem da je i u ovom filmu dosta izražena dokumentaristička „ruka“. Neke smo situacije doista snimali dokumentaristički, pa čak i improvizirali, a pripremljene igrane dijelove tretirao sam slično kao i dokumentarne, s time da sam sad znao što će likovi govoriti i kuda će se kretati pa su pokreti kamere mogli biti puno promišljeniji.

NACIONAL: Dugo ste radili i kao filmski kritičar. Koliko vam je to iskustvo pomoglo i pomaže pri radu na igranom filmu?

Možda dijelom u tome što sam se nagledao raznih vrsta filmova, kinematografija i što sam kao kritičar dosta izbrusio svoj filmski ukus koji ide više poetskom i realističnom, nego naglašeno narativnom. Što se samih postupaka tiče, kritika i praktični rad potpuno su različite discipline. Postoji ona glupa teza da su kritičari neuspješni filmaši, glazbenici, kazalištarci, likovnjaci itd. To je potpuno promašeno. Biti dobar praktičar ne znači biti dobar teoretičar, i obrnuto.

NACIONAL: HAVC je u obrazloženju prilikom dodjele sredstava za film naglasio da je priča jednostavna i svakodnevna, ali atmosfera je ta koja film diže na višu razinu. Koliko vam je teško bilo prikazati tu specifičnu atmosferu i odnose unutar obitelji?

To je točan opis. U filmu nema nekih velikih događaja ako pod velikim događajima smatramo akciju, pucnjave, velike zaokrete ili razbarušenost bilo koje vrste, ali mislim da se zapravo jako puno događa u skiciranom, blago ironičnom i anegdotalnom pristupu svakodnevnom životu. I doista mi je rad na atmosferi dokumentarnih scena koje okružuju igrane, dijaloške scene bio jednako važan kao scene s glumcima.

Arsen Oremović i glumci iz njegova prvog igranog filma ‘Glava velike ribe’ – Neven Aljinović Tot i Nikša Butijer (lijevo). Treća sezona dokumentarne TV serije ‘Nesreće’ bavit će se potresima, tragedijom na Kornatima i padom aviona u Dubrovniku 1996. godine (desno). FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Tko sve glumi u filmu i kada i gdje planirate premijeru?

U filmu je troje glavnih likova: ratnog PTSP-jevca i osobenjaka Traktora koji živi na selu tumači Neven Aljinović Tot, Nikša Butijer je brat koji prodaje obiteljsku kuću da bi tako vratio dugove i pokrenuo biznis, a Lana Barić je njegova supruga koja preuzima brigu o bratu i zapravo je jedini normalan lik u filmu. Glumci su mi značajno pomogli u tome da film izgleda točno kako sam želio: Neven po tome da Traktor bude autentično rubno funkcionalan, a Nikša i Lana kao izvrsni profesionalci i njegova suprotnost, a opet i oboje međusobno potpuno različiti kao likovi iako su bračni partneri. U ostalim ulogama nastupaju Vinko Kraljević, Nenad Cvetko, Ivica Pucar, Sven Šestak, Marica Vidušić i nekoliko naturščika. Najranije prikazivanje u Hrvatskoj može se očekivati na festivalu u Puli, a „prava“ premijera s distribucijom, vjerujem, do kraja godine.

NACIONAL: Hoće li vaš dokumentarni film o grupi Haustor biti biografska priča koja prati karijeru grupe ili više neki vaš autorski pristup o značaju grupe Haustor za povijest hrvatske i regionalne rock scene?

Neće biti biografski dokumentarac ni ikakva vrsta bavljenja njihovim značajem jer takva vrsta filma nikoga od nas ne zanima.

NACIONAL: Kako to?

Kao čovjeku koji se i sam bavi autorskim radom, najzanimljiviji mi je uvid u njihove osobne autorske procese i međusobno funkcioniranje, a sve to kroz dokumentarno bilježenje nekog aktualnog procesa. Prva je ideja bila da pratimo proces izdavanja njihove trideset godina stare snimke koncerta na Šalati na festivalu „Zagreb gori“ 1996. godine. To je sigurno najbolji zapis njihove svirke uživo i šteta je da do danas nije objavljena zbog dvojbi oko vlasništva nad tom snimkom. U posljednjih godinu-dvije postoje određeni napori da se ta zavrzlama konačno razriješi pa bi bilo predivno da se kroz nekoliko pjesama s tog albuma, prateći kamerom proces miksanja i masteringa, ispričaju određene epizode iz povijesti benda.

NACIONAL: Od te ideje ste onda odustali ili ne?

U međuvremenu se pojavila i druga odlična prilika jer je Croatia Records počela s objavljivanjem reizdanja velikih LP-ja novog vala. Prvi album Haustora objavljen je lani, a drugi, „Treći svijet“, trebao bi se pojaviti na proljeće. Posebna je zanimljivost da će se usporedo s tim izdanjem pojaviti i nikada objavljena dub verzija „Treći svijet“ koja je složena u vrijeme snimanja albuma, a sada će članovi Haustora dosnimiti i neke nove dionice. Kako se radi o instrumentalnoj verziji, Rundek će svirati usnu harmoniku. Mislim da je to značajan trenutak pa planiramo njihov ulazak u studio zabilježiti kamerama za neku vrstu „making of“ projekta unutar kojeg bismo trebali krenuti i prema nekim starim fazama Haustora. Utoliko više što sam u fazi priprema našao u arhivama i neiskorištene video „kanale“ upravo za pjesmu „Treći svijet“ iz vremena njezina nastanka, što je pravo čudo s obzirom na to da se kod nas takve stvari rijeko čuvaju i nalaze. Nama to danas omogućava montažu filma ili spota kakvi se rade u inozemstvu. Ali o krajnjem obliku svega morat ćemo razgovarati nekom drugom prilikom. Nadam se da će se do tada naći i razumno rješenje za izdavanje snimke koncerta Zagreb gori, što bi itekako upotpunilo cijelu priču i napravilo je dostojnom benda.

NACIONAL: Tko god prati grupu Haustor od njenih početaka, zna da su dva najvažnija čovjeka u toj grupi Darko Rundek i Srđan Sacher, koji su ujedno i dugogodišnji „suparnici“. Jeste li razgovarali s obojicom snimajući film?

Jesam. Jedan smo razgovor tonski snimili svi zajedno, a nakon toga sam neko vrijeme s obojicom vrlo intenzivno i dubinski komunicirao odvojeno, gdje su mi objašnjavali što ih je formiralo kao djecu, mlade ljude i što stoji iza glazbe Haustora.

NACIONAL: Kako su izgledali vaši razgovori, jesu li se oni potpuno „otvorili“?

Vrlo sam zadovoljan njihovim doprinosima, štoviše, i meni su otvorili neke svjetove. Oni obojica i danas itekako imaju što ponuditi i u tom smislu njima nije do nekakvog prežvakavanja povijesti ili značaja benda. Nemaju oni općenito taj odnos prema sebi kakav možemo imati mi kao fanovi, posebno ja koji sam kao klinac od četrnaest godina, još prije izdavanja prvog albuma, išao na njihov koncert u SKUC na Savi i tu doživljavao sudbonosne trenutke. Ali ako je to sve povezano s nekom novom pričom i stvaranjem novog autorski relevantnog sadržaja – glazbenog, filmskog, scenskog… – to im je već puno bliže.

NACIONAL: Koliko je, po vašem mišljenju, Sacher postavio temelje Haustora, a koliko Rundek?

O tome mogu govoriti samo na razini svojih dojmova. U gruboj podjeli postoje dva Haustora: prva dva albuma iz Sacherove faze i druga dva iz Rundekove. Prvu fazu je obilježila „Moja prva ljubav“, a drugu „Ena“. U prvoj fazi Rundek je svakako bio glas i scenska slika Haustora, što ne znači da i on nije imao autorskih uloga, a Sacher je „upumpavao“ glazbeni karakter.

NACIONAL: Što znači da je „upumpavao“?

Namjerno koristim riječ „upumpati“ jer njegov doprinos nije samo skladateljski. Naime, upravo je to njegovo „pumpanje“ basa, kao vrlo specifičan pristup sviranju instrumenta kako ga tretiraju basisti od McCartneyja naniže, oblikovalo glazbenu sliku benda do te mjere da malo bolje naštimano uho odmah može prepoznati da je riječ o Haustoru i bez da čuje Rundekov glas. A taj se štih sviranja basa donekle nastavio i nakon Sacherova odlaska, jer kako je i sam Rundek rekao, on nije ni znao za neki drugi način sviranja basa. No nije to samo pitanje bas gitare, nego i toga kako je Sacher postavljao ritam sekciju s bubnjarom Srđanom Gulićem. Briljantnost tog dvojca bila je samo djelomično prisutna na prvom albumu, na primjer u pjesmi „‘60-’65“, ali je postala osnova „Trećeg svijeta“ i zato taj album djeluje kao puno čvršća cjelina.

‘Našao sam neiskorištene kanale za pjesmu ‘Treći svijet’ iz vremena njezina nastanka, što je pravo čudo’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Haustor je u početku karijere bio dosta vezan uz kazalište i tadašnji umjetnički milje. Koliko je taj isti milje zapravo utjecao na Haustor – na njihovu glazbu i na koncu njihov uspjeh?

Kad slušate Haustor, teško možete reći što su oni slušali u vrijeme osnivanja benda. Naravno da smo stoga razgovarali i o toj temi, da bismo došli do nekih uobičajenih bendova poput Beatlesa ili za kantautore logičnog napajanja Leonardom Cohenom, ali iznenadilo me da su tu bili Tangerine Dream i Pink Floyd, što stvarno ne možete nigdje naslutiti po onome što čujete u glazbi Haustora. Međutim, očito je da se ludizam i filozofski pristup svijetu u njihovim radovima manje može objašnjavati glazbenim utjecajem, a više izlaganjem Kugla glumištu i raznim drugim kazališnim „školama“, literaturi, stripovima itd. Oni su postali izvrsna legura svih tih estetika i svjetova, uz vlastite autorske upaljače, i zato mislim da je ući u svijet Haustora tim putem daleko zanimljivije nego baviti se klasično poviješću benda i njegovom veličinom. U svakom slučaju, kako god to završilo, meni je bila privilegija s njima bistriti i od njih izravno usvajati krajolike kojima su se hranili.

NACIONAL: U kojoj ste fazi trenutno s tim dokumentarcem?

Dogovoren je i studio gdje će se dosnimavati dub verzija „Trećeg svijeta“, odnosno gdje ćemo kamerom pratiti proces snimanja. Sad je potrebno uskladiti njihove termine, pri čemu i korona već neko vrijeme komplicira stvari. Prema sadašnjem planu, LP reizdanje trebalo bi se pojaviti na proljeće, a „making of“ materijali trebali bi to pratiti.

NACIONAL: Uz igrani i dokumentarni film radite i na novoj sezoni dokumentarne TV serije „Nesreće“. Nažalost, primjera je više nego dovoljno za nastavak serijala, no na koje ste nesreće u novoj sezoni stavili naglasak?

Treća sezona „Nesreća“ ima četiri epizode. Dvije su posvećene potresima, aktualnima i onima koji su se događali u povijesti sve do slavnog i izrazito razornog dubrovačkog u 17. stoljeću. Postoji potreba da se objasni na kakvom geološkom području živimo kako bismo se znali s time nositi. Preostale dvije epizode bave se vatrogasnom tragedijom na Kornatima i padom aviona s američkim ministrom Ronom Brownom u Dubrovniku 1996. godine.

NACIONAL: Koja vas je priča najviše potresla?

Ne znam je li me najviše potresla, potresaju me na različite načine sve, ali mi je osobito drago da su se početkom prošle godine i pravomoćnom presudom konačno ostvarili uvjeti da se možemo pozabaviti tragedijom na Kornatima. Jer bez nje serijal sigurno ne bi bio potpun.

NACIONAL: Što to konkretno znači?

Tragedija je imala sudski proces dug četrnaest godina i tijekom tog razdoblja ne možete relevantno i „otvorenih ruku“ snimati dokumentarac koji se neće baviti samo izdvojenim dijelovima priče nego slučajem u cijelosti, a što uključuje i pristup sudskim spisima. Na Županijskom sudu u Zadru predočeno mi je preko 12.000 stranica, dokumenata i fotografija, što nam je omogućilo doista sveobuhvatan pogled u taj slučaj, koliko već jedan dokumentarac može sveobuhvatno pokriti tako veliku, neuobičajenu tragediju i četrnaest godina suđenja i muka koje su ga pratile.

NACIONAL: Jeste li, kao i u prvim dvjema sezonama, došli do nekih novih saznanja vezanih uz nesreće koje ćete prikazati?

Put koji idem nije dolaženje do novih saznanja, što je obično eufemizam za senzacionalističke pristupe temama. Meni je cilj predstaviti slučajeve u njihovim službenim verzijama, ali to napraviti sveobuhvatno i pošteno prema žrtvama i njihovim obiteljima. To, naravno, ne znači da u pojedinim epizodama ne prikažem da postoje i neka drukčija razmišljanja o tome što se, zašto i kako dogodilo, ako su ona relevantna ili primjetno postoje kao repovi nekog slučaja. Mislim da je to jedini pristup koji dolikuje javnoj televiziji pa mi je drago da je upravo to često bilo i isticano u komentarima ili TV kritikama prethodnih serijala. I da, koliko god to škakljive teme bile, dosad se nije pojavila nijedna jedina polemika ili kontroverza oko serije.

NACIONAL: Jeste li ponovo angažirali Tonija Starešinića da sklada glazbu za serijal?

Naravno. Tonijeva glazba značajno je pomogla imidžu serije, a i njegovi albumi s glazbom iz serije ili nadahnuti serijom redovito su na kritičarskim listama najboljih albuma godine. Surađujemo brzo i lako, mislim da mu dajem dovoljno prostora za istraživanje nekih novih stilova, zvukova i efekata, što nije uvijek slučaj kada ga zovu. A meni je njegova nepresušnost i zaigranost upravo ono zašto ga zovem, sigurno ne zato da bih mu ja govorio što da radi. Tako da vjerujem da će se ta suradnja prošiti i na druge projekte.