Iako je namjera Nacionala bila dobiti odgovore na pitanja što se uoči predstojećih parlamentarnih izbora događa u SDP-u, najvećoj opozicijskoj stranci, posebno nakon odbijenice iz Možemo! da idu zajedno u predizbornoj koaliciji na izbore, Arsen Bauk, jedan od četvero potpredsjednika zastupničkog kluba SDP-a, osvrnuo se i na prošlotjedno obraćanje naciji predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića. Ovaj pedesetogodišnji diplomirani matematičar i informatičar ocijenio je da je predsjednik Milanović obraćajući se naciji upozorio časnike HV-a da će biti umirovljen svatko tko bude sudjelovao u pokušaju preuzimanja Vojne sigurnosno obavještajne agencije (VSOA) iz HDZ-a. Na kalkulacije da bi SDP-ov kandidat za premijera mogao biti Boris Lalovac, a ne predsjednik SDP-a Peđa Grbin, koji se najviše zalagao za tu predizbornu koaliciju s Možemo!, odgovorio je da su te špekulacije zapravo „sapunanje daske“ Peđi Grbinu u cilju rušenja njegova autoriteta.

Arsen Bauk rođen je u Supetru na otoku Braču, a završio je Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu i tako postao profesor matematike i informatike. U vladi Zorana Milanovića bio je ministar uprave, a u vladi Ivice Račana pomoćnik ministra obrane za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju. Široj javnosti Bauk je svojedobno postao zanimljiv i zbog pristojne ušteđevine navedene u njegovoj imovinskoj kartici. Kao ministru uprave u Milanovićevoj vladi uspjelo mu je u značajnoj mjeri srediti Registar birača iako se nakon objave popisa stanovništva iz 2021. u tom Registru pokazalo da ima pola milijuna birača više od punoljetnih građana u i Hrvatskoj, što onda dovodi u sumnju i rezultate izbora.

NACIONAL: Kako komentirate prošlotjedno obraćanje naciji predsjednika Zorana Milanovića u kojem je upozorio da se ravnatelja VSOA-e pokušava nametnuti bez suglasnosti predsjednika države?

Predsjednik Republike je vrlo jasno poručio časnicima da ne sudjeluju u pokušaju stranačkog preuzimanja VSOA-e, a kako je vojni poziv po našem Ustavu nespojiv sa stranačkim djelovanjem jasno je poručio da će svatko tko u tome bude sudjelovao biti sankcioniran, dakle umirovljen. Nakon toga je predsjednik Vlade shvatio da će teško naći časnika koji će svoju vojnu karijeru staviti na kocku zbog njegova ega i onda je malo reterirao. Sad čekamo dalje poteze, a šahovskim rječnikom rečeno, sustav nacionalne sigurnosti je postavljen tako da je najbolji ishod remi. Po pravilima šaha, remi može biti i dogovoren, a može biti i pozicija pat, vječiti šah, kad kraljevi ostanu sami na ploči ili kad nema materijala za pobjedu. Svaka od ovih pozicija, metaforička naravno, moguće je rješenje.

NACIONAL: Predsjednik Milanović je rekao i da se Hrvatska već nalazi u ustavnoj krizi. Što na to kažete?

Postoje tendencije izvršne vlasti da se kroz pojedina zakonska rješenja oteža ili umanji mogućnost ostvarivanja ustavnih ovlasti predsjednika Republike. To im je do sada, a uz asistenciju Ustavnog suda, išlo od ruke. Moram reći da ne očekujem da oni sami od sebe učine nešto čime bi išli na ruku predsjedniku, prije bih rekao da će nastaviti po sistemu „ako prođe, prođe“ ili, da upotrijebim popularne inicijale, AP-P.

NACIONAL: U kuloarima SDP-a špekulira se da bi kao kandidat za premijera mogao biti predložen netko drugi, a ne predsjednik stranke Peđa Grbin. Odluku o tome u rujnu bi trebao donijeti Glavni odbor SDP-a. Među potencijalnim kandidatima, osim Borisa Lalovca, spomenuto je i troje potpredsjednika vašeg zastupničkog kluba: Siniša Hajdaš Dončić, Mirela Ahmetović i Sabina Glasovac. Samo ste vi od potpredsjednika zastupničkog kluba izostavljeni. Kako to tumačite?

Kandidat za premijera bit će predsjednik SDP-a ili osoba koju bude on predložio. Tako piše u našem statutu i tome nemam što dodati. Predsjednik stranke ima jednu ozbiljnu komparativnu prednost u odnosu na sve druge eventualne SDP-ove kandidate. To je da se on na stranačkim izborima kandidirao za predsjednika SDP-a, da je na tim izborima pobijedio i da je time dobio pravo predložiti i kandidata za premijera. Špekulacije o kandidatima za premijera i inače smatram suptilnim sapunanjem daske predsjedniku stranke jer ga se time diskvalificira kao lošeg kandidata. A pritom se govori i o kolegama koji tu ambiciju nisu iskazali. Ako imaju tih ambicija, svakako je prva adresa onaj koji predlaže, a to je predsjednik stranke.

NACIONAL: Od četvero potpredsjednika zastupničkog kluba u SDP-u, a u prošlom sazivu Sabora bili ste i predsjednik tog zastupničkog kluba, jedino se s vašim imenom ne kalkulira kao potencijalnim premijerom. U vladi Zorana Milanovića bili ste ministar uprave. Znači li to manjak vaših ambicija?

Iz razloga koje sam naveo u prethodnom odgovoru ne gledam sa simpatijama na takve špekulacije pa mi je drago da sam u tom smislu izostavljen.

NACIONAL: Kakve su onda vaše ambicije na predstojećim izborima? Imate li ambiciju ponovo postati jedan od ministara ako lijeva opcija pobijedi na tim izborima?

Moje su ambicije pomoći SDP-u da postigne što bolji rezultat na tim izborima. Želim da se vlast promijeni, a kako bih ja tome mogao najbolje doprinijeti odlučivat će oni, koji su dobili povjerenje voditi stranku. Ni tu nemam što dodati, svaka riječ više je komuniciranje s vodstvom moje stranke preko medija. Imam brojeve telefona svih relevantnih stranačkih osoba, pa ih mogu u svakom trenutku nazvati i iznijeti svoje mišljenje o unutarstranačkim stvarima. Prema javnosti zastupam onu politiku koju utvrde stranačka tijela, a ako imam problem s nekim stavom stranačkih tijela onda o toj temi javno ne govorim, nego o tome govori netko drugi. Ne vidim kako drugačije stranka može funkcionirati. I to je to.

NACIONAL: Očekujete li barem da ćete se naći na jednoj od izbornih lista? U kojoj izbornoj jedinici? U vašoj dosadašnjoj 10. izbornoj jedinici vodi se navodno bitka i oko toga hoće li izbornu listu voditi Ranko Ostojić ili gradonačelnik Ploča Mišo Krstičević? Ni tu se vaše ime ne spominje.

Odgovor na prvo i drugo pitanje bi također bilo slanje vodstvu stranke poruke preko medija, a to sam već otklonio kao mogućnost u prethodnom odgovoru. Treća rečenica pak ima upitnik na kraju iako je po svome sadržaju izjavna i ne traži odgovor nego potvrdu ili opovrgavanje navodnog vođenja navodne bitke za koju čak ni oni koji je navodno vode nisu rekli da je vode. Četvrta rečenica je pak konstatacija s kojom se mogu složiti – moje ime u navodnim bitkama koje se navodno vode unutar stranke se ne spominje, a moram vam dati časnu pionirsku da ću se truditi da tako i ostane. U tom tekstu sam dobio i kompliment da sam nezainteresiran i gledam sa strane što se događa u stranci. Apsolutno sam nezainteresiran za sudjelovanje u unutarstranačkim raspravama putem medija, ali razumijem da je na vama da me pitate i o tome, a na meni da vam ne odgovorim ili da okrenem na šalu, barem da se čitatelji malo nasmiju kad već ne dajem odgovore. Za ostalo nisam nezainteresiran, ali svoje interese ne otkrivam anonimnim izvorima pa ih onda i ne znaju.

NACIONAL: A što mislite o Borisu Lalovcu kao jednom od tih potencijalnih kandidata za premijera?

Što se tiče dijela pitanja do zareza, odgovor je „sve najbolje“. Dodao bih da u osobnom razgovoru ostavlja još bolji dojam nego u javnim nastupima, a i tamo ostavlja odličan dojam. Što se tiče odgovora na drugi dio pitanja njega mogu dati samo ako me za savjet pitaju oni koji o tome odlučuju. A za sve članove SDP-a koji su spomenuti, za dobar dio onih koji nisu spomenuti i za one koji o tome niti ne razmišljaju siguran sam da bi bili bolji od Andreja Plenkovića. To i nije naročito teško, ali neka ostane zapisano kao moje razmišljanje.

NACIONAL: Mogućnost da SDP-ov kandidat za premijera ne bude predsjednik stranke spominjala se i uoči izbora 2007. Predsjednik SDP-a bio je Zoran Milanović, a kao kandidat za premijera figurirao je Ljubo Jurčić.

To nije bila samo mogućnost nego i formalna odluka. I to kao posljedica unutarstranačkog pritiska prije samih izbora za predsjednika stranke 2007. Tad su svi kandidati za predsjednika morali „prisegnuti“ da će im Ljubo Jurčić biti kandidat za premijera jer inače su mislili da ne bi pobijedili na toj konvenciji. Time smo odmah u startu diskvalificirali predsjednika kojeg smo izabrali. Nas par mlađih smo pokušali tada tu odluku odgoditi sa srpnja na rujan u nadi da će ta euforija malo splasnuti, ali nismo uspjeli. Na kraju, premijer je postao Ivo Sanader koji nas je u toj kampanji još i zezao zbog dvoje kandidata na plakatima. Na parlamentarnim izborima se biraju zastupnici, a ne kandidati za premijera. Poslije se sa 76 potpisa zastupnika ide predsjedniku države i on ga proglašava mandatarom. Špekulacije o kandidatima za premijera mimo predsjednika stranke su pokušaj rušenja njegova autoriteta i ja ne mogu na to drugačije gledati, tim više što je on i javno rekao da će biti kandidat za premijera.

‘Ja bih doista volio da mi netko objasni kako zbog odluke koju je donio Možemo!, a koja navodno pogoduje HDZ-u, može biti kriv SDP? Koja je to genijalna logična akrobacija?’ pita se Arsen Bauk. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: No predsjednika SDP-a Peđu Grbina prati krimen da je primao naknadu od 1000 kuna za odvojeni život predviđenu za zastupnike koji žive izvan Zagreba unatoč činjenici što je sa suprugom živio u Zagrebu.

Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa nedavno je, nakon što je od Sabora dobilo niz dokumenata i očitovanja utvrdilo da „vezano uz primanje obveznika Pedje Grbina nije utvrdilo da iz postupanja obveznika proizlazi primanje nedopuštenih naknada“. To je meni bilo jasno odmah, a jasno je bilo i članovima HDZ-a koji su potpisali rješenja kojima su mu priznali pravo, ali su „mudro šutjeli“, a sad je to eto postalo i službeno očitovanje jednog državnog tijela. Po meni, taj slučaj bila je prava kanonada svjesnog obmanjivanja, lažnog optuživanja i besprizornog moraliziranja. Svjesnog obmanjivanja jer se otpočetka znalo da je na tu naknadu imao pravo. Lažnog optuživanja jer su se iznosile stvari koje nisu imale nikakve veze s ovom temom, ali dobro dođu da se „pojača“ dojam i na kraju besprizorno moraliziranje koje se svodi na to – možete vi živjeti i raditi po pravilima i poštivati ih, lako mi izmislimo da je nešto u vašem ponašanju problematično iako nije protiv pravila ako nam se zamjerite.

NACIONAL: I vi ste u svojoj zastupničkoj karijeri također imali problema s korištenjem te naknade od 1000 kuna za odvojeni život. O čemu je bila riječ o vašem slučaju?

Kako sam ja u svojoj zastupničkoj karijeri uvijek, osim točno jednog i po dana, bio oporbeni zastupnik, o svim mojim zastupničkim pravima odlučivali su članovi HDZ-a tako da se ja nikad nisam bojao da će mi oni odobriti nešto na što nisam imao pravo, jer bi ionako te novce morali vraćati oni, a ne ja. Ipak, opreza radi, uvijek sam se dodatno informirao o svojim pravima i obvezama. Obveze sam sve ispunio, a neka prava nisam koristio. Jedno od njih je i ta naknada i to već duže od deset godina. Tako da sam jedino mogao imati problem s nekorištenjem, a ne s korištenjem te naknade.

NACIONAL: Izbjegavate se izjasniti o unutarstranačkoj bitki koja se vodi u svakoj stranci, pa tako i u SDP-u, a predizborna kampanja je već krenula.

Ne izbjegavam se izjasniti o unutarstranačkoj bitki koja se vodi u svakoj stranci, samo o onoj u SDP-u. Recimo, unutarstranačke bitke u HDZ-u rezultirale su ulaskom Koprivnice u četvrtu izbornu jedinicu. Ono što mogu u kontekstu predizborne kampanje reći to je da potrebne promjene najefikasnije može donijeti SDP. Imamo ljude koji su već bili u izvršnoj vlasti, iza kojih postoje rezultati, iza kojih se ne vuku repovi afera. Imamo i čelnike lokalne samouprave koji su u 90 posto slučajeva potvrdili svoje mandate. Mi se svakako nećemo morati učiti na upravljanju državom kao što se neki uče na upravljanju gradovima.

NACIONAL: Kako komentirate odluku Možemo! da samostalno izađe na izbore, a ne u predizbornoj koaliciji sa SDP-om? Za to se najviše zalagao baš predsjednik SDP-a Peđa Grbin da bi sada SDP od koalicijskog partnera u Zagrebu dobio odbijenicu.

SDP sebi nije mogao dopustiti luksuz da bude kriv što nema predizbornog saveza ljevice na nacionalnoj razini. Zato se mogao steći dojam da nismo imali inicijativu. Čekali smo razumno vrijeme, jer su izbori dovoljno daleko da se za njih organiziramo na najbolji način. Neke smo poteze možda i napravili kako ne bismo stvorili dojam da smo mi iz SDP-a krivi što nema koalicije. Svi oni, koji nas sada omalovažavaju, bili bi u prvim redovima kritika da nismo dovoljno učinili da se lijeva predizborna koalicija dogodi, da smo se mi drugačije ponašali. A posebno me oduševljavaju oni koji zbog ove odluke lupaju po SDP-u jer će „sad HDZ-u biti lakše da ostane na vlasti“. Ja bih doista volio da mi netko objasni kako zbog odluke koju je donio Možemo!, a koja navodno pogoduje HDZ-u, može biti kriv SDP? Koja je to genijalna logična akrobacija? Možemo! je imalo pravo donijeti odluku o načinu kako će nastupiti na izborima. Ali što su oni zapravo odlučili? Izlaze na izbore samostalno, ali negdje je moguće i s još nekim uključujući i SDP. Da je SDP izašao s takvim prijedlogom vjerojatno bi nas vaše kolege ismijale i rekli da nismo normalni uz još par epiteta koje nam ionako desetljećima prišivaju, još od Račanova doba. A postoji i jedan paradoks u izbornoj utakmici na nacionalnoj razini.

NACIONAL: Koji je to paradoks?

Paradoks je da se izbori koji po definiciji nisu personalizirani, jer se ne bira niti izravno, a niti svi glasači mogu glasati za sve kandidate, sve se više prikazuju kao personalizirani izbori. No istodobno sam i realist pa znam da se i o toj dimenziji mora voditi računa. Tako nam HDZ pokušava reći da ima uspješnu osobu u Andreju Plenkoviću. A onda on dovede ekipu koja mu sprži milijardu kuna u Ini, a sada u ovoj najnovijoj plinskoj aferi nekoliko desetaka milijuna eura u HEP-u. Ove koji su smijenjeni na višim i srednjim razinama ne treba ni spominjati. Dok tako HDZ spaljuje milijune eura službenicima koji traže povećanje svojih mizernih plaća za nekoliko stotina eura govore da nema novca. To je o HDZ-u. A što se tiče hipotetske točkaste koalicije i personaliziranih izbora, za kojeg bi onda valjda točno određenog kandidata za premijera glasao građanin u izbornoj jedinici u kojoj bi izašla ta zajednička lista – za SDP-ova ili od Možemo!.

NACIONAL: Spomenuli ste službenike za koje nema nekoliko stotina eura da im se povećaju plaće, a riječ je o službenicima u pravosuđu, koji i dalje štrajkaju. Premijer Plenković je povodom tog štrajka u pravosuđu predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića nazvao „sindikalnim povjerenikom“.

Ako ocijeni da od nečega neće imati političke štete, onda je njegov vokabular takav, a može biti još i gori. Rekao je i da može što hoće, a predsjedniku Republike da oni mogu i bez njega. Ali kad vidi da ne može, onda se zaustavi. Kao u slučaju VSOA-e. Onda ove njegove diplomatske frazetine ne pomažu, pa je imao potrebu desetak puta spomenuti da je predsjednik Republike čitao s blesimetra. A predsjednik Milanović je u tih pet minuta rekao više nego premijer u sat vremena.

NACIONAL: Može li se sada očekivati i razvrgavanje koalicije između SDP-a i Možemo! u Gradu Zagrebu?

O tome odlučuju tijela gradske organizacije u Zagrebu. Kao što ne šaljem poruke preko medija središnjici, tako neću ni lokalnim organizacijama. Doduše, dosad se koristila i odredba koja govori o provođenju politike i odluka viših tijela, ali imam dojam da će se intenzitet uputa središnjice kad je u pitanju Zagreb smanjiti. Ne vjerujem da će one u potpunosti izostati, jer se ponekad i potezi na lokalnoj razini reflektiraju na cijelu stranku, ali to nije slučaj samo u Zagrebu.

NACIONAL: Koji su programi SDP-a, odnosno vaša ponuda građanima, s kojima izlazite na izbore pozivajući ih da glasaju za SDP? Što nudite umirovljenicima kao najbrojnijoj populaciji koja izlazi na izbore? Premijer Plenković im stalno nešto obećava.

Umirovljenici su najbrojniji, ali to je nažalost posljedica negativnih demografskih trendova. Nažalost kažem ne zbog toga što ima puno umirovljenika, nego zato što ima malo mladih koji onda iseljavaju iz Hrvatske. Prezentirali smo nekoliko naših politika u zadnjim mjesecima. Komunikatori su bili i iskusniji i mlađi članovi naše stranke. Zadnja u fokusu bila je stambena politika. Ta stambena politika nije bila namijenjena samo za mlade, nego za sve one ljude kojima treba stan.

To nisu više ni tako mlade osobe, jer kasno odlaze od roditelja. Govorili smo i o poljoprivrednoj i obrazovnoj politici. Naravno, ono preko čega se prelazi olako, a postalo je jako bitno, to je borba protiv korupcije, odnosno transparentno djelovanje vlasti. Dobra je okolnost što mi koji imamo iskustva u izvršnoj vlasti na nacionalnoj razini nismo još previše stari, a oni koji su mlađi od nas su dovoljno iskusni u vođenju svojih lokalnih sredina. Rekao bih savršen spoj za vlast koja bi bila daleko bolja od ove.