Strah od populista i ekstremnih stranaka natjerat će šefove pučana i socijalista u Europskom parlamentu na stvaranje šire koalicije i dogovor oko alternativnog predsjednika Europske komisije pa su se nekim ‘spitzenkandidatima’ povećale šanse

Nakon završenih izbora za EU parlament na kojima je izlaznost bila rekordnih 51%, prošloga tjedna na neformalnom sastanku Europskog vijeća sastali su se šefovi država i vlada 28 zemalja članica, a među njima i hrvatski premijer Andrej Plenković.

U Bruxellesu nisu mogli sakriti euforiju da je na izbore izašao najveći broj birača u posljednjih 20 godina, što treba zahvaliti strahu od dominacije populista i ekstremnih stranaka koje su odnijele pobjedu u Francuskoj, Italiji i Velikoj Britaniji. Taj strah očito nije imao prevelikog utjecaja na Hrvatsku, Slovačku, Sloveniju i Češku, u kojima je izlaznost bila niža od 30%, a Slovačka je ponovo bila na začelju sa samo 22,7%.

Budući da, prema predviđanjima, dvije najveće stranke, Europski pučani i europski socijalisti više nemaju većinu u Europskom parlamentu, morat će se stvarati šire koalicije proeuropskih stranaka. Europska pučka stranka (EPP) ima 180 mjesta, Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D) 145, Savez liberala i demokrata za Europu (ALDE)109 i Europska stranka zelenih (EGP) 69, dok desni nacionalisti (ENF) imaju 58, a populisti (EFD) 54 mjesta, što znači i da će dogovori oko ključnih pozicija u europskim institucijama – predsjednika Europske komisije, Europskog parlamenta, Europskog vijeća, Europske središnje banke i šefa europske diplomacije, odnosno visokog predstavnika EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku – biti dugi i komplicirani. Nova Europska komisija trebala bi stupiti na dužnost 1 studenoga, a prije toga u Europskom parlamentu treba biti odrađeno i saslušavanje kandidata za povjerenike jer njihov odabir mora potvrditi parlamentarna većina. Nominacije za predsjednika Europskog vijeća, Europske središnje banke i europskog šefa diplomacije u rukama su šefova vlada i država. Iako su tvrdili da se nije raspravljalo o imenima, već se formalno čeka konstituiranje novog saziva Europskog parlamenta početkom srpnja, pregovori su počeli. Kao što je poznato, Andrej Plenković, kao bivši zastupnik u EU parlamentu, s latvijskim kolegom Krisjanisom Karinsom koji ima isto iskustvo, izabran je za pregovarača u ime Europskih pučana. Za liberale će pregovarati premijeri Nizozemske i Belgije, Mark Rutte i Charles Michel, dok će socijaldemokrate predstavljati španjolski Pedro Sanchez i portugalski Antonio Costa.

EUROPSKI PUČANI su najveći gubitnici ovih izbora i njihov Spitzenkandidat Manfred Weber zbog svoje donedavne bliskosti s Viktorom Orbánom i toga da nema državničkog iskustva nije prihvatljiv liberalima i socijalistima kao predsjednik EU komisije. Kako je stranka Emmanuela Macrona La République En Marche (LREM) ušla u EU parlament i stvorila novu grupaciju s liberalima, sve više se spekulira o tome da upravo kandidatkinja grupe ALDE, Dankinja Margarethe Vestager ima najveće šanse. Nju i Fransa Timmermansa Macron je spomenuo kao kandidate koji bi svojim iskustvom i vrijednostima koje zastupaju bili prihvatljivi većini. Ne skriva svoju podršku ni dosadašnjem glavnom pregovaraču EU-a za Brexit Michaelu Barnieru. Iako je član europskih pučana, on je Francuz, što Macronu nije nevažno. S druge strane, Angela Merkel, kao i većina parlamentarnih stranaka osim liberala, podržava izbor po sistemu Spitzenkandidata, odnosno kandidata koje su istaknule političke grupacije u EU parlamentu, a koji su se tijekom predizborne kampanje predstavili europskoj javnosti.

Iako su se Angela Merkel i Macron složili oko toga da bi bilo idealno postići suglasje oko imena do kraja sljedećeg mjeseca, pitanje je hoće li se to dogoditi.

Donosimo manje poznate detalje iz biografija izglednih kandidata za šefa Europske komisije

MANFRED WEBER: ŽELI VRATITI EUROPU KRŠĆANSKIM KORIJENIMA

Rođen je 1972. u Bavarskoj, u Saveznoj Republici Njemačkoj. 2014. godine postao je najmlađi vođa jedne političke grupacije u Europskom parlamentu. Potpredsjednik je CSU-a, demokršćanske bavarske stranke koja je politički pozicionirana desnije od CDU-a Angele Merkel i ideološki, osobito oko pitanja migracija, bliža Orbánovu Fideszu. Po struci inženjer građevine, danas živi u malom bavarskom selu Wildenberg, 90 km udaljenom od Münchena. Od 2002. do 2004. bio je zastupnik u gradskom vijeću Kelheima i u bavarskom saveznom parlamentu. Kao jedan od najmlađih zastupnika 2004. godine izabran je u Europski parlament, gdje 2014. postaje vođa grupacije Europskih pučana. Iako izuzetno dobro poznaje europske institucije i procedure, i premda sebe vidi kao predstavnika naroda i običnih ljudi, njemačkoj javnosti jednako je nepoznat kao i onoj u Hrvatskoj ili u nekoj drugoj zemlji članici. Njegov je najveći problem to što nema državničko iskustvo na nekoj političkoj funkciji u vlastitoj zemlji. U svojoj političkoj karijeri, pa i u ovoj predsjedničkoj kampanji, ističe svoju vjeru i dobre veze s Katoličkom Crkvom u Njemačkoj, gdje je i član Nacionalnog odbora katolika u Bavarskoj i Centralnog odbora njemačkih katolika. Iako se smatra umjerenim političarom i mostom između krajnje desnice i desnog centra, ističe da će svojim djelovanjem nastojati vratiti Europu njenim kršćanskim korijenima. U izboru za Spitzenkandidata Europskih pučana pobijedio je protukandidata, bivšeg finskog premijera Alexandera Stubba, uz snažnu podršku Njemačke. Budući da se očekuje kako će EPP opet biti najjača politička opcija u Europskom parlamentu, sve dosad bio je favorit među kandidatima za predsjednika Europske komisije. No iako je glasao za pokretanje članka 7 protiv Mađarske i suspendirao Orbánovo članstvo u EPP-u, čini se da su se upravo zbog njegove nedovoljno oštre i zakašnjele reakcije šanse za postizanje dogovora oko njegove pozicije predsjednika Komisije sa socijalistima i liberalima znatno smanjile. I on ima glazbene afinitete – u mladosti je svirao i pjevao u bendu koji se zvao The Peanuts, a gitaru voli u društvu zasvirati i danas.

FRANS TIMMERMANS: OPONENTI GA VIDE KAO AROGANTNOG ELITISTA

Posljednjih pet godina obnaša dužnost prvog potpredsjednika Europske komisije i europskog povjerenika za bolju regulaciju, međuinstitucionalne odnose, vladavinu prava i Povelju o temeljnim pravima. Rođen je 1961. u nizozemskom Maastrichtu – simboličnom gradu u kojem je rođen euro, a Ugovorom iz Maastrichta Europska zajednica preimenovana je u Europsku uniju. Kao diplomatsko dijete proveo je djetinjstvo živeći i školujući se po cijeloj Europi, zbog čega je i multilingualan. Zbog njegova obrazovanja i kozmopolitizma politički oponenti često ga doživljavaju kao arogantnog elitista.

19.05.2019., Rijeka – Predsjednik SDP-a Davor Bernardic, kandidati stranke za Europski parlament i kandidat Stranke europskih socijalista Frans Timmermans, gradonacelnik Rijeke Vojko Obersnel, zupan Zlatko Komadina, kandidati stranke za europarlament Tonino Picula, Biljana Borzan, Romana Jerkovic te saborski zastupnik Zeljko Jovanovic u obilasku grada i kompleksa Bencic.
Photo:Goran Kovacic/PIXSELL

Nakon studija francuske književnosti u Nizozemskoj i europskog prava i povijesti u Francuskoj, započeo je karijeru u nizozemskom Ministarstvu vanjskih poslova. Nakon veleposlaničkog mandata u Rusiji postao je pomoćnik tadašnjeg europskog povjerenika za vanjske poslove Hansa van den Broeka. Kao član Laburističke stranke 1998. je izabran u nizozemski parlament. U koalicijskoj vladi 2007. godine postao je zamjenik ministra vanjskih poslova, da bi 2012. postao ministar vanjskih poslova u drugoj vladi premijera Marka Ruttea. U svojoj kampanji upotrebljava slogan „poštena, slobodna, održiva, progresivna Europa kakvu želimo“. Činjenica da je istinski europejac koji se u gotovo svakoj državi osjeća kao kod kuće, kao i da se odlično snalazi u Bruxellesu, njegove su vrline, no čini se i najveće mane, jer ga njegovi oponenti predstavljaju kao utjelovljenje bezosjećajnog eurobirokrata koji promiče ideju „više Europe“ – dakle veću i tješnju integraciju i na političkom i na svim ostalim planovima nego do sada. Po mišljenju mnogih, on je svoju kampanju i pretvorio u određeni referendum o tome žele li građani „više ili manje Europe“, iako je nastojao što više biti među aktivistima svoje Laburističke stranke u Nizozemskoj kako bi pokazao da zna gdje mu je domovina i gdje pripada. Osim toga, posebno želi da njegovi birači znaju kako je vatreni navijač lokalnog nogometnog kluba Roda JC.

MARGRETHE VESTAGER: ‘SUPERŽENA’ KOJA JE IZBORILA OPOREZIVANJE GOOGLEA I FACEBOOKA

Dosadašnja povjerenica Europske komisije za tržišno natjecanje proslavila se kao „superžena“, poznata po borbi za oporezivanje američkih digitalnih divova poput Googlea i Facebooka. Ekonomistica po obrazovanju, počela se baviti politikom s 21 godinom, kada se pridružila Danskoj socijalno-liberalnoj stranci. Od 2007. do 2014. godine bila je predsjednica stranke, a od 2011. do 2014. obnašala je dužnost ministrice gospodarstva i unutarnjih poslova i bila potpredsjednica danske vlade, da bi 2014. postala članicom Junckerova tima. Njoj je, kao kompromisnoj predsjednici Europske komisije, navodno sklon i Emmanuel Macron. U privatnom životu voli kuhati za prijatelje i plesti. Kaže kako je ta tradicionalna danska vještina opušta i zato koristi svaki slobodni trenutak kako bi plela šalove, kape, veste ili izrađivala ručne radove.

Plenković primio povjerenicu EK za tržišno natjecanje Margrethe Vestager 07.06.2018., Zagreb- Predsjednik Vlade Andrej Plenkovic primio je u Banskim dvorima povjerenicu Europske komisije za trzisno natjecanje Margrethe Vestager. Uz predsjednika Vlade sastanku su nazocili ministar gospodarstva, poduzetnistva i obrta Darko Horvat i ministrica regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Gabrijela Zalac.
Photo: Patrik Macek/PIXSELL

SKA KELLER: FOKUS – RAVNOPRAVNOST SPOLOVA I ŽENSKA PRAVA

Jedna od dvoje Spitzenkandidata Europske stranke zelenih, koji okupljaju nacionalne zelene stranke zemalja članica, kojima utjecaj raste. Rođena 1981. u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj, Franziska „Ska“ Keller članica je njemačke stranke Bündnis 90/Die Grünen. Postala je članica Europskog parlamenta 2009., sa samo 27 godina, a od 2016. predsjednica je grupacije zelenih Greens/EFA u Europskom parlamentu. Po obrazovanju magistrica znanosti na području islamskih studija, turkologije i židovske religije i kulture, diplome je stekla na sveučilištima u Berlinu i Istanbulu. Njen politički fokus, osim klimatskih promjena, su i migracije i prava izbjeglica, međunarodna trgovina i odnosi Europske unije prema Turskoj. Ovo joj je drugi put da sudjeluje u kampanji za predsjednicu Europske komisije, budući da je istaknuta kao Spitzenkandidat svoje grupacije i na prethodnim europskim izborima 2014. Iako je otada, prema mišljenju analitičara, znatno sazrela kao političarka i premda zeleni rastu na europskoj razini, njene šanse da postane predsjednica Europske komisije prilično su tanke. Snažno se zalaže za ravnopravnost spolova i ženska prava na svim razinama.

Ska Keller of the European Green Party (EGP) reacts after a debate which is broadcast live across Europe from the European Parliament in Brussels Ska Keller of the European Green Party (EGP) reacts after a debate which is broadcast live across Europe from the European Parliament in Brussels, ahead of the May 23-26 elections for EU lawmakers, in Brussels, Belgium May 15, 2019. REUTERS/Francois Walschaerts FRANCOIS WALSCHAERTS

MICHAEL BARNIER: BOGATO DRŽAVNIČKO I EUROPSKO ISKUSTVO

Od 1. 10. 2016. glavni pregovarač Europske unije za Brexit, Francuz rođen 1951. u La Troncheu. Diplomirao je na ESCP-u (European Business School in Paris), političku karijeru je počeo kao regionalni vijećnik u Savoiu, da bi od 1982. do 1999. bio predsjednik regionalnog vijeća Savoie. Služio je u vladama nekoliko francuskih predsjednika, na različitim ministarskim funkcijama. Već 1993. u mandatu Françoisa Mitterranda imenovan je za francuskog ministra okoliša. Za vrijeme predsjednika Jacquesa Chiraca, od 1995. do 1997. obnašao je dužnost ministra vanjskih poslova. Nakon toga, 1999. prvi put postao je povjerenik Europske komisije zadužen za regionalnu politiku i reformu europskih institucija, da bi se od 2004. do 2005. vratio na funkciju francuskog ministra vanjskih poslova. Za vrijeme mandata Nicholasa Sarkozyja bio je ministar poljoprivrede i ribarstva, a onda 2009. prešao u Europski parlament, kao predsjednik francuskog izaslanstva Europskih pučana. Od 2010. do 2014. obnašao je dužnost povjerenika i potpredsjednika Europske komisije, zaduženog za međunarodno tržište i usluge. Godine 2015. postao je predsjednik grupe za europsku obranu i sigurnost unutar europskih pučana i posebni savjetnik predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera za europsku obranu i sigurnost. S takvim životopisom i bogatim državničkim i europskim iskustvom, premda nije bio Spitzenkandidat, ima sve kvalifikacije da postane novi predsjednik Europske komisije, za što se zalaže i Emmanuel Macron. Ali to što je Francuz ne sviđa se još uvijek najjačoj državnici EU-a Angeli Merkel koja bi na tom mjestu radije vidjela Nijemca.

08.05.2019., Zagreb – Glavni pregovarac Europske unije za Brexit Michel Barnier na na sastanku s predsjednikom Vlade RH Andrejom Plenkovicem u Banskim dvorima. Photo: Patrik Macek/PIXSELL