Hrvatski arhitekt Viktor Kovačić rođen je u Ločkoj Vasi kraj Huma na Sutli 28. srpnja 1874. godine. Borio se protiv historicizma i tražio da moderna arhitektura odgovara suvremenim potrebama i udobnosti. Na prijelazu u 20. stoljeće Kovačić je zbog svojih izravnih istupa i dotad neviđenog pristupa gradnji često bio neshvaćen i imao više neprijatelja nego prijatelja. Ideje na papiru, kad nije bio u svojem ateljeu u Dugoj ulici 32, današnjoj Radićevoj, skicirao je u svojoj mansardi u Masarykovoj, tada Marovskoj ulici.

Njegov poznanik, slikar Ljubo Babić, ostavio nam je zanimljivo zapažanje o Kovačiću: “Crtka na svoje papire zanose i sanje o izlazu iz svega ružnoga, kaotičnog i prljavog. On je vrlo slikovito opisao tada iznimno traženog arhitekta: “Rijetki su ga voljeli. Dosta je bilo onih koji su ga tolerirali, a najviše je bilo onih koji su ga antipatijom susretali. A s njime je bilo doista teško: osjetljiv, tvrdoglav, prepotentan; prema slabijima grub i osoran, a prema jačima laskav, umiljat, indolentan, nelagodan. Kretao se među ljudima kao kakav veliki gospodin… Izoliran, postao je čudak; boem, koji je predstavljao aristokrata. Takav je ostao u uspomeni većine. Oni pak koji su ga voljeli upamtili su ga kao dosjetljivog i duhovitog šaljivdžiju, čiji je sarkazam pogađao duboko i točno… Oni malobrojni koji su ga uistinu voljeli znali su da se u njemu krije čovjek umjetnik, čovjek od vrijednosti, skeptik spram svega, a najviše spram sebe, čovjek patnik, izranjan i izmrcvaren okolinom. Znali su da je u njemu negdje duboko skrita težnja za drugim, ljepšim skladnijim svijetom…”