Objavljeno u Nacionalu br. 742, 2010-02-02

S POLA MILIJARDE KUNA, koliko je HAC bio prisiljen platiti za arheološka istraživanja, iskopala se tek gomila krhotina posuđa, kosti i otpadaka

Životinjske kosti, otpadne jame, prastari grobovi, keramičko posuđe i brončani privjesak u obliku falusa neka su od najvećih otkrića hrvatske arheologije na trasama kojima su se proteklih godina u Hrvatskoj gradile autoceste, a za što je potrošeno pola milijarde kuna. Osim toga, detaljne analize iskopanih jama potvrdile su intrigantnu pretpostavku da su u srednjovjekovnim naseljima u Slavoniji ljudi jeli žitarice i kupine, dok su u naseobinama pokraj Velike Gorice ljudi iz davnina osim govedine i svinjetine jeli i koze i jelene.

Tako, otprilike, glasi zaključak nakon uvida u Hrvatski arheološki godišnjak, publikaciju koju Ministarstvo kulture izdaje od 2004. i koja barem djelomično otkriva na što su utrošene stotine milijuna kuna koje su Hrvatske autoceste platile tijekom vladavine Ive Sanadera. Svaki godišnjak sastoji se od nekoliko stotina stranica ispunjenih kratkim izvješćima o provedenim arheološkim istraživanjima uz opise i fotografije predmeta od kojih su neki čekali i tisućljeća da marljivošću hrvatskih arheologa ugledaju svjetlo dana.

U godišnjaku su navedena sva istraživanja koja su obavljena u određenoj godini, i većina se bavi važnim i uistinu znanstveno vrijednim arheološkim radovima, no ta su istraživanja u redovnom programu arheoloških radova i financira ih Ministarstvo kulture. Međutim, svoje mjesto u godišnjaku našla su i istraživanja vezana uz trase autocesta koja je morao financirati HAC i u kojima – nije nađeno ništa. Dok je u Hrvatskoj na premijerskoj funkciji bio Ivo Sanader, Hrvatske autoceste su za ta sumnjiva istraživanja platila više od pet stotina milijuna kuna, a konačni rezultat nipošto nije opravdao gomile uloženog novca. Na trasama autocesta nije nađeno ni jedno prastaro naselje, ni jedan vredniji arheološki nalaz, što znači da su stotine milijuna kuna utrošene za nekoliko tisuća bezvrijednih dijelova keramičkih posuda koji se praktički mogu iskopati bilo gdje u Hrvatskoj.

Unatoč nespornoj činjenici da u Hrvatskoj postoje mnogi uistinu važni arheološki lokaliteti, po količini dodijeljenog novca stječe se zaključak da su ministar kulture Božo Biškupić i njegovi arheološki suradnici tek 2004. zaključili da se na trasama autocesta možda kriju otkrića za koja vrijedi istražiti svaki pedalj trase i na to utrošiti stotine milijuna kuna. Prošlog tjedna ministar Biškupić i Sanaderova nekadašnja uzdanica Jasen Mesić stali su u obranu novca izvučenog iz HAC-a tvrdeći da su rezultati istraživanja na trasama autocesta “impresivni, vidljivi i mjerljivi” te spomenuli Hrvatski arheološki godišnjak kao dokaz za svoje tvrdnje. Međutim, upravo ta publikacija otkriva prave razmjere neviđene prijevare: stotine milijuna kuna netransparentno su utrošene na besmislena i beznačajna kopanja koja nemaju nikakvog racionalnog opravdanja.

Sudeći po službenim podacima HAC-a, tijekom premijerskog mandata Ivice Račana hrvatski su arheolozi također vršili istraživanja, ali su financijska sredstva i opsezi istraživanja bili svedeni na realne cijene. Tako je tek 2002., kad su radovi na autocesti Zagreb – Split imali svoj najveći zamah, HAC platio 7 milijuna i 263 tisuće kuna, a 2003. ta je svota iznosila tek milijun kuna. Velika promjena zbila se tek potkraj 2003., kad je na vlast u zemlji došao Ivo Sanader, i otada traje uspon struke njegove supruge Mirjane Sanader. Svota koju je HAC platio 2004. odmah je s milijun kuna porasla dvanaest puta – na 12 milijuna kuna. U Hrvatskom arheološkom godišnjaku za 2004. među prvim projektima navodi se zaštitno iskopavanje na lokalitetima Podlučje – Kološtar, Cripnjača i Kratine koji su smješteni u općini Nijemci, na dijelu trase autoceste D4 Županja – Lipovac. Voditeljica istraživanja Ivana Iskra-Janošić iz Gradskog muzeja Vinkovci iskreno je opisala neuspjeh na prvom lokalitetu: “Postojala je mogućnost otkrivanja templarskog samostana. Nažalost, objekt nije pronađen.”

Ipak, na spomenutom lokalitetu nađeno je “obilje rimske keramike”, što se u najvećem broju odnosi na komadiće tanjura, vrčeva, cjediljki, zdjela, lončića i nešto nakita. Sljedeći lokalitet bio je Popernjak u općini Bošnjaci. Ondje su u dva mjeseca istraživanja arheolozi pronašli nalaze brončanih predmeta, kosti domaćih i divljih životinja te ugljenizirano drvo. Na istočnom dijelu lokaliteta otkriveno je petnaestak grobova, u kojima, “kako je uobičajeno za to vrijeme na posavskome području Hrvatske, nije bilo mnogo priloga, premda je u nekima bilo vrlo zanimljivih predmeta”. Veći zamah arheologija je dobila u 2005., pa godišnjak za tu godinu počinje upravo probnim istraživanjima i rekognosciranjem terena na trasi autoceste Vc, odnosno na dionici Đakovo – Sredanci. Na trasi dugoj 23 kilometra organizatori radova Zoran Wiewegh i Vesna Kezunović pozicionirali su čak 13 lokaliteta, od kojih se izdvaja lokalitet Ivandvor, za koji je navedeno da će “buduća istraživanja vjerojatno rezultirati nalazom ostataka znatnijeg rimskog ruralnog naselja”, ali do sada nije nađeno ništa. Nastavljeno je i istraživanje na dionici Đakovo – Sredanci, no u probnim arheološkim radovima nađene su samo različite koncentracije komadića razbijene keramike.

Od 1. lipnja do 30. rujna 2005. kod Klisa je istražen i lokalitet Vučevica na priključku autoceste Zagreb – Split. Ondje je, nedaleko od Dugobaba, rodnog sela bivšeg premijera Ive Sanadera, detaljno istražen sadržaj dviju vrtača: pronađeno je desetak sitnih ulomaka keramičkih posuda iz kasnog eneolitika. Na trasi autoceste Split – Dubrovnik istražen je i lokalitet Vučipolje – Crkvine. Ondje je dvadesetak ljudi tijekom 90 radnih dana istraživalo kasnosrednjovjekovno groblje sa 170 grobova. Nalaza je bilo u 46 grobova, a u njima je nađen impresivan arheološki materijal: “15 srebrnih puceta, više od dvadeset novčića, igle, dva noža, prstenje, ostaci tkanine s upletenim zlatnim nitima, par trojagodnih naušnica s dvjema kuglama te pređice za pojas”. U 2006. HAC je za arheološka istraživanja morao izdvojiti čak 89 milijuna kuna, što je vidljivo i u arheološkom godišnjaku. Nastavljena su istraživanja na trasi autoceste Vc, na dionici Osijek – Đakovo. Na lokalitetu AN14 Josipovac – Selište nađena je veća količina keramike, opeke, fragmenti metala, te nekoliko željeznih “pogača”, “tj. komada šljake što upućuje na metaluršku djelatnost”. Na drugim lokalitetima nađene su razne jame, ulomci keramike, tragovi ognjišta, opsidijanski nožići i uzorci ugljeniziranog drva.

Zanimljivo je da ni jedan od tih nalaza u godišnjaku nije dokumentiran fotografijom, što upućuje na mogući zaključak da ništa od iskopanog nije bilo značajnije arheološko otkriće. Veći prostor dan je lokalitetu Ivandvor, na trasi autoceste Beli Manastir – Osijek – Svilaj. Ondje je 25 radnika uz stručno arheološko vodstvo 35 radnih dana prikupljalo 717 vrećica s nalazima keramike, uzorcima zemlje, kostiju i ugljena. Arheološke radove vodila je Jacqueline Balen iz Arheološkog muzeja u Zagrebu, koja se u izvješću za godišnjak pohvalila činjenicom da je “tijekom iskopavanja napravljeno 1476 fotografija digitalnim fotoaparatom”. Ipak, u godišnjaku je predstavljena samo jedna, na kojoj se nalazi dio posude. Nešto više uspjeha arheolozi su imali na lokalitetu Krčavina kod Đakova, gdje je nađena figurica sa ženskim spolnim oznakama, stubasta figurica s “nožicama i grudima”, idol s “otvorenim ustima i grudima”, te životinjska figurica s četirima nogama, za koju su autori izvješća zaključili da je možda bila dječja igračka. Na lokalitetu Pajtenica kod Đakova uglavnom su otkopane otpadne jame i zemunice te “velika količina keramičkih žlica”. Kako piše u izvješću, tijekom tog istraživanja napravljeno je čak 915 fotografija digitalnim fotoaparatom, ali čitatelji godišnjaka ostali su uskraćeni čak i za barem jednu fotografiju keramičke žlice.

Na lokalitetu Sela u naselju Stari Perkovci kraj Vrpolja dvanaest arheologa i 43 fizička radnika više od tri mjeseca istraživali su 44 sektora. Naporni rad nije bio bez uspjeha: nađene su mnoge posude od keramike, nekoliko brončanih igli, oštrica brončanog noža, perle te – mali brončani falusni privjesak. Iste godine nastavljena su i intenzivna istraživanja na trasi autoceste Zagreb – Sisak: od travnja do srpnja 2006. trajalo je istraživanje na poljoprivrednim površinama u naselju Kurilovec, a nađena su “tri osnovna tipa posuda: lonci, zdjele i šalice”. To istraživanje dovelo je i do zanimljivog zaključka: “S obzirom na nalaze životinjskih kostiju, stanovnici tog naselja hranili su se i mesom jelena, goveda, svinje i ovce ili koze”. Tijekom 2006. nastavljena su i istraživanja na trasi autoceste Split – Dubrovnik: u Nejasmićima se tražila antička cesta koja je povezivala srednjovjekovne mlinove na Cetini, a na lokalitetu AN3 nađen je jedan prapovijesni spaljeni grob te gomila od zemlje i kamena s kamenim obrubom. U Maloj pećini nađeni su ulomci ljudskih kostiju, a u vrtači kod Zagvozda – dva kasnosrednjovjekovna bunara.

Godina 2007. bila je rekordna za hrvatsku arheologiju: samo od HAC-a na račun Ministarstva kulture “sjeo” je 121 milijun kuna, pa je tu vrtoglavu svotu ipak trebalo opravdati brojnim iskopavanjima. Tako je od 26. veljače do 26. srpnja 2007. godine 39 radnika radilo na lokalitetu Franjevac kraj Đakova. Rezultat je u konačnici bio slabašan – nađene su otpadne jame i zemunice, jedna kalota djeteta, jedna lubanja, tri tisuće ulomaka keramike i glačane kamene alatke. Arheobotanička analiza jedne jame otkrila je gastronomske navike pradavnih žitelja Panonije: nađeni su uzorci žitarica, boba, grahorike, pšenice, prosa, kupina, dvornika i karanfila. Nastavljeno je i sustavno istraživanje lokaliteta Ivandvor, na kojem je, kako piše u godišnjaku, stalno radilo između 60 i 100 fizičkih radnika. Ondje su pronađene velike količine grube kuhinjske keramike, litičkog materijala i životinjskih kostiju. Na lokalitetu Josipovac nađene su kosti, kamen, školjke i rogovi. Na lokalitetu Palanka 36 radnika je sudjelovalo u iskapanju otpadnih jama u kojima je nađeno nešto keramike.

U vrtači Konopljište kod Dicma na dijelu podnice nađeno je mnoštvo životinjskih kostiju, što je istraživače navelo na zaključak da “nije isključena mogućnost da su upravo na tome mjestu odbacivani ostaci hrane”. Nakon letimičnog pogleda na kolekciju hrvatskih arheoloških godišnjaka, stječe se zaključak da su vrtoglave svote iz HAC-a utrošene za nekoliko tisuća keramičkih ulomaka, desetak prastarih kamenih noževa, hrpe životinjskih kostiju i nekoliko predmeta koji nemaju nikakvu arheološku vrijednost – moguće ih je iskopati iz zemlje u bilo kojem dijelu Hrvatske. Nije nađeno ništa što bi i u najmanjoj mjeri pridonijelo novim saznanjima o životu na ovim prostorima u prošlim stoljećima, nešto što bi bilo od povijesnog značaja ili bilo imalo vrednije za izlaganje u nekom muzeju. Uostalom, da je na bilo kojem kilometru bilo koje autoceste uistinu nađeno neko važno arheološko otkriće, arhitekti bi bili prisiljeni pomaknuti trasu, a hrvatska javnost zasigurno bi bila obaviještena o važnosti nalaza.

Ovako sve upućuje na zaključak da je golem novac ulupan samo zato što su neki, samoinicijativno ili promišljeno, u vrijeme vladavine Ive Sanadera hrvatskoj arheologiji dodjeljivali financijska sredstva bez puno pitanja i s vrlo upitnim motivima. Od 2003. pa do danas arheološka istraživanja na trasama autocesta ukupno su iz HAC-a izvukla više od četiri stotine milijuna kuna. Najveći dio novca, 176 milijuna kuna, bio je namijenjen za trasu autoceste Zagreb – Sisak, pravac od Belog Manastira do granice s BiH stajao je 157 milijuna kuna, a treći rekorder je autocesta Dugopolje – Ploče, kojoj je bilo namijenjeno 57 milijuna kuna. Mnogima koji su se proteklih dana zainteresirali za arheološka istraživanja potpuno je nejasno kako je i na što mogao biti potrošen tako golem novac, pa se postavlja pitanje je li sav novac namjenski trošen ili je bilo kriminalnog prelijevanja u druge svrhe, što bi svakako trebali utvrditi Državno odvjetništvo i Državni ured za reviziju. Prema troškovnicima do kojih je Nacional došao proteklih dana, jedan od najvećih stavaka u arheološkim istraživanjima odnosio se na naknade arheolozima.

Za svaki dan rada na terenu svaki arheolog dobivao bi po 700 kuna naknade i, ako je radio izvan mjesta stanovanja, još 400 kuna za troškove smještaja. Tako je samo jedan neimenovani hrvatski arheolog od ožujka 2009. bio angažiran na “arheološkom nadzoru izgradnje cestovnog čvora Novigrad i pristupne ceste od čvora Novigrad do Netretića”. Prema troškovniku koji je izradio Zoran Wiewegh, glavni konzervator za arheologiju, na dužini dionice od 5,34 kilometra bilo je predviđeno da arheolog radi ukupno 50 radnih dana, što u konačnici znači da je za manje od dva mjeseca posla neimenovani arheolog zaradio 35.000 kuna. Da bi mogao izvršiti svoj arheološki nadzor, navedeni arheolog morao je unajmiti rent-a-carovo vozilo koje je plaćano 600 kuna po danu, što ukupno iznosi dodatnih 30.000 kuna. Za gorivo je utrošeno samo osam tisuća kuna, odnosno 160 kuna na dan, iz čega proizlazi da je arheolog dnevno trošio dvadesetak litara benzina, odnosno “odvozio” dvjestotinjak kilometara uzduž i oko dionice duge pet kilometara.

Ukupno je za cijeli taj projekt utrošeno 95.000 kuna. Taj projekt zapravo je jedan od najmanjih i najjeftinijih. U većini drugih slučajeva na jednom arheološkom lokalitetu, ovisno o veličini, bilo je angažirano više arheologa, od dva do dvadeset, a za svakog je vrijedila ista tarifa: 700 kuna na dan plus troškovi smještaja od 400 kuna. Osim arheologa, na nekim lokalitetima bili su angažirani i drugi znanstvenici, uglavnom povjesničari umjetnosti, arhitekti ili etnolozi, čiji je rad u jednom troškovniku bez ikakve razrade procijenjen na 200.000 kuna. U istom troškovniku bez detaljnijeg obrazloženja naveden je i “kabinetski rad” vrijedan 177.083 kune. Troškovima istraživanja svakako valja pridodati i rad građevinskih tvrtki koje su bile angažirane na potpuno netransparentne načine, kao i upošljavanje pomoćnih radnika koji su bili zaduženi za fizičke poslove. U opisima projekata u arheološkim godišnjacima može se naći podatak da je na pojedinim lokalitetima bilo angažirano čak do stotinjak ljudi. Iako nisu baš svi imali od toga neposredne koristi, većina arheologa proteklih je godina itekako profitirala od činjenice da je na premijerskoj funkciji bio čovjek čija je supruga arheologinja. Toga je vjerojatno itekako bio svjestan i Božo Biškupić.

On je s bračnim parom Sanader godinama održavao bliske prijateljske odnose, a rezultat druženja i zajedničkih odlazaka u kino bio je, financijski mjereno, višestruko povećan Biškupićev senzibilitet za arheologiju. Tek bi ozbiljna, neovisna i objektivna analiza provedenih arheoloških istraživanja na trasama autocesta pokazala jesu li deseci znanstveno irelevantnih keramičkih krhotina doista bili toliko vrijedni da je za njihovo otkopavanje trebalo potrošiti pola milijarde kuna. U slučaju arheoloških istraživanja na trasama autocesta poseban dio tiče se izvođača radova. Osim državnih institucija, za te poslove angažirane su i neke privatne, potpuno anonimne tvrtke. A vlasnici tih tvrtki praktički su preko noći postali milijunaši: dobar dio njih osnovan je 2005. ili 2006., a ubrzo nakon osnivanja odmah su se našle na listi Ministarstva kulture koje ih je potom zvalo na pozivne natječaje. Zanimljivo je, međutim, da neke tvrtke s mnogo duljom tradicijom koje posjeduju skupocjenu opremu za arheološka istraživanja i stalno zaposleno stručno osoblje nisu bile pozvane. Ivo Miloš, vlasnik tvrtke Neir koja posluje gotovo 20 godina i među ostalim radi na obnovi trogirske i splitske katedrale te Peristila, rekao je da se na poslove s autocestama jednostavno nije htio gurati.

Iako zapošljava 22 stručnjaka većinom arheologa, a radi od 1993., prihod i dobit njegove tvrtke ne mogu se usporediti s nekim tek osnovanim tvrtkama. Na oko šest milijuna kuna prihoda ta je tvrtka uspjela ostvariti dobit od oko 400 tisuća kuna. S druge strane, tvrtka Kaducej iz Splita u 2008. ostvarila je prihod od 8,7 milijuna kuna i dobit od 3,6 milijuna kuna, dok je tvrtka Palisada iz Trilja u 2007. na 4,5 milijuna kuna prihoda ostvarila čak 3,4 milijuna kuna dobiti. Ako su u poslu s državom ostvarile tako veliku dobit, jasno je da su njihovi radovi bili preplaćeni. Te su dvije tvrtke, kad je o privatnim tvrtkama riječ, nositelji najvećeg broja poslova na arheološkim istraživanjima autocesta. Srednje velike i manje poslove sklapale su i tvrtke Kaukal, Geographica, Omega inženjering i XIA inženjering iz Splita te Arheo plan iz Dubrovnika. Arheolog Ante Ivišić iz Trilja, igrom slučajnosti mjesta gdje je svoja istraživanja vršila i Mirjana Sanader, rekao je da je njegova tvrtka Palisada osnovana upravo 2007. Iste godine sklopio prvi posao na autocestama ostvario astronomsku dobit.

Na Nacionalovo pitanje kada i kako dobio prvi posao na autocestama, Ivišić je u telefonskom razgovoru rekao da to ne želi komentirati, budući da je taj dio odrađivalo Ministarstvo kulture. No istaknuo je i da za dobivanje poslova nije trebao nikoga poznavati, da im je dovoljna referenca bila količina odrađenog terena te da investitori imaju popis tvrtki koje se bave arheologijom. Ali nije dao recept na koji način tek osnovana tvrtka može dobiti milijunske poslove.