Zaključci globalnog istraživanja tvrtke ManpowerGroup Solutions – ‘Tehnologije koje kandidati za posao najčešće koriste u potrazi za zaposlenjem’ – jasno pokazuju: ljudi koji traže posao, najčešće to rade putem prijenosnih uređaja – mobitela i tablet računala.
Uz to, više od polovice (52 posto) kandidata želi imati posebnu aplikaciju na svom pametnom mobitelu putem koje će pretraživati ponude za zaposlenje. Istraživanje je obuhvatilo 14 tisuća trenutno zaposlenih ljudi, u dobi od 18 do 65 godina starosti, u 19 zemalja iz cijeloga svijeta, koje se smatraju poželjnijima za zapošljavanje.
Međutim, istraživanje tvrtke ManpowerGroup Solutions pokazalo je i kako primjena tehnologija u zapošljavanju znatno zaostaje za razinom njene primjene u svakodnevnom životu. Način na koji kandidati za posao koriste aplikacije i kako zamišljaju razgovor za posao ovisi o dobu, spolu i zemlji u kojoj žive.
“Milenijalci imaju aplikaciju za sve. To su njihovi alati za snalaženje u svijetu u kojem žive, a potraga za zaposlenjem samo je jedna stvar u svemu tome. Muškarci su skloniji intervjuu putem video-konferencijskih aplikacija od žena – čak dvije trećine su tome nesklone, a specijalizirane mobilne aplikacije za pretraživanje oglasa za posao traženije su u manje razvijenim zemljama nego u onima razvijenijima“, objašnjava Nebojša Biškup, direktor tvrtke ManpowerGroup Hrvatska.
Jedan od čimbenika koji znatno utječe na porast interesa za aplikacijama kojima se može pretraživati zaposlenja jest to što je aplikacija stalno dostupna, u džepu, na mobitelu. To ljudima omogućuje pretraživanje oglasa za posao doslovno u svakom trenutku s bilo kojeg mjesta.
S druge strane, tvrtke koje se bave objavom oglasa za posao, (primjerice Linkedin, između brojnih ostalih), imaju vlastite aplikacije za pretraživanje oglasa koje kandidatima olakšavaju pretraživanje i javljanje na oglase za posao.
U 19 zemalja u kojima je provedeno istraživanje, zanimanje kandidata za aplikacije kojima mogu pretraživati oglase za posao – bitno varira: Primjerice, najviše ljudi koji žele takve aplikacije nalazi se u Kostariki (76%), Peruu (74%), Meksiku (71%), Panami (71%), Indiji i Kolumbiji (70%). Na drugom kraju spektra, nalaze se zemlje u kojima ima najmanje kandidata koji žele imati aplikaciju za pretraživanje oglasa za posao – Japan (23%) i Njemačka (29%).
Ta razlika donekle se može objasniti činjenicom da internetske stranice koje se bave objavljivanjem oglasa za posao kasne za online trgovinama, video uslugama i drugim tvrtkama na Internetu, u prilagodbi svog softvera, proizvoda i usluga korisnicima pametnih mobitela. Ujedno, to upućuje i na neiskorištene mogućnosti koju ta tehnologija pruža u procesu novačenja darovitih zaposlenika. Ljudi koji koriste ili žele koristiti aplikacije na mobitelu za pretraživanje oglasa za posao i prijavu na natječaje, razlikuju se i prema tome koliko su samostalni i spremni na promjene. Kandidati koji žele aplikacije spremniji su zbog posla preseliti se u drugi grad, skloniji su uporabi tehnologija kao izvora vjerodostojnih informacija o tvrtkama i prijavljuju se na veći broj natječaja za posao, što je posljedica činjenice da je to lakše učiniti s aplikacijom.
“Neke od tih aplikacija dopuštaju korisnicima unos životopisa samo jednom, a onda im omogućavaju prijavu na više oglasa za posao. Takav pristup, popularan u tehnologijama koje se koriste za prijavu na američkim fakultetima, privlačan je milenijalcima koji su navikli imati širi izbor novih mogućnosti. Profesionalci u odjelima za ljudske resurse trebaju sami testirati aplikacije na svojim pametnim mobitelima. Pri njihovu dizajnu trebaju se fokusirati na najvažnije aspekte procesa prijave za posao i prvo ugraditi te funkcionalnosti, a nakon toga treba ciljati specifičnosti pojedinih industrija – recimo posebnosti zaposlenja u maloprodajnim trgovinama ili u turizmu“, kaže Nebojša Biškup.
Lakše je doći do potencijalnog korisnika tamo gdje se on nalazi nego ga tjerati da iskušava nešto novo, nešto na što nije navikao. To je bit strategije iza inicijativa koje koriste aplikacije za trenutno dopisivanje na mobitelima, aplikacija kao što su WhatsApp i Viber, u svrhu oglašavanja radnih mjesta i potrage za darovitim zaposlenicima. Te aplikacije, same po sebi, nisu dizajnirane za pregledavanje oglasa za posao i prijavljivanje na natječaje, no koriste ih milijuni, pretežno mlađih ljudi.
Mnogi među njima još su studenti koji tek trebaju zakoračiti na tržište rada. Zato te aplikacije mogu biti vrlo učinkovito sredstvo dosezanja ljudi iz generacije milenijalaca i dolazeće generacije Z.
“Aplikacije kojima se može pretraživati oglase za posao na mobitelu znatno će povećati broj prijava na natječaje, no prava vrijednost te tehnologije nije u tom broju već u njenoj mogućnosti sortiranja tih informacija prema kriterijima koji su važni poslodavcu. Kad dizajnirate svoju aplikaciju, promislite o tome kako ćete dobiti najbolju kvantitetu (najviše prijava za posao) i kvalitetu (najbolje kandidate za posao koji nudite)“, savjetuje Nebojša Biškup.
U novije vrijeme, tehnologija koja je posebno privlačna ljudskim resursima koji traže pristupačan, brz i učinkovit način postavljanja pitanja kandidatima za posao su tzv. chatbot aplikacije – male aplikacije iz kategorije umjetne inteligencije oblikovane tako da simuliraju razgovor s ljudima. Primjerice, bot program u mobitelu može svakog kandidata za posao pitati je li spreman na selidbu zbog posla ili mu može postaviti bilo koje drugo pitanje kojim se može izvesti prva faza selekcije. Chatbot programi su se do sada pokazali kao tehnologija koja rezultira većim brojem prijava na natječaje, odabirom većeg broja kvalitetnijih kandidata te općenito, stvaraju bolji doživljaj komunikacije kandidata s poslodavcem.
“U razvoju vlastite aplikacije za pretraživanje oglasa za posao i prijavu na natječaj, bolje je ići metodom malih, brzih i ne previše skupih koraka. Inovacijski laboratorij tvrtke ManpowerGroup Solutions primjer je partnera koji će vam najbolje pomoći u procjeni i prilagodbi novih tehnologija koje se primjenjuju u procesima privlačenja najdarovitijih zaposlenika“, rekao je Nebojša Biškup.
Komentari