Zadarski ginekolozi uputili su dramatičan apel u kojem su upozorili da je 13.000 žena, među kojima je i 600 trudnica, ostalo bez primarne ginekološke skrbi. Ginekolozi su nadležnim institucijama uputili dopis u kojem su opisali uvjete rada na području županije.

Njihov dopis u nastavku prenosimo u cijelosti:

“Nedavni događaji s odlaskom dvoje ginekologa iz sustava Primarne zdravstvene zaštite narušili su ionako krhku i neodrživu Mrežu javne primarne zdravstvene zaštite žena u gradu Zadru i Zadarskoj županiji. Tako je bez primarne ginekološke skrbi ostalo još oko 13.000 upisanih žena, od kojih je oko 600 trudnica.

Negativni trend i nerješavanje uočenih stručnih i organizacijskih problema traje već dvadesetak godina. Posljednjih godina, iako se znalo kada i tko odlazi u mirovinu, ne stvaraju se novi specijalisti. Posljednje dvije specijalistice su došle u Dom zdravlja prije 6 ili 7 godina, no otišle su, jedna ubrzo nakon dolaska, a druga, evo, ovih dana.

Neplansko i neodgovorno postupanje odgovornih osoba u Domu zdravlja (koga? – ravnateljice, upravnog vijeća, županije…?) odražava se i u nepravovremenom raspisivanju novih specijalizacija, nedostatku spremnosti na komunikaciju s nas još nekoliko ‘posljednjih Mohikanaca’ što ostajemo u ovom nepravednom i neuređenom sustavu. Ne odgovara nam se na potrebe zanavljanja opreme – imamo neispravne CTG aparate, sterilizatore…, nameće nam se nova, visoka, cijena zakupa prostora u kojem gotovo sve popravke moramo raditi sami – svjetla, sanitarnu opremu, bojanje zidova, stolarske radove, nabavke kompjutera, pisača, stolica…, a ne bavimo se tržišnom djelatnošću već javnom zdravstvenom zaštitom. Do sada su tijekom 23 godine na ime zakupnina/koncesija liječnici zakupci/koncesionari po ordinaciji uplatili domovima zdravlja i županijama više od 350.000 kn.

Od ranije su poznati podaci HZZO-a, kao i statističkog ljetopisa Zavoda za javno zdravstvo Zadarske županije za 2018. godinu, kako u Zadru ima više od 11.000 žena starijih od 12 godina koje nisu upisane, tj. nemaju svog izabranog ginekologa. Dakle, negdje oko 25.000 žena je trenutno bez svog izabranog ginekologa!

HZZO je problem ‘riješio’ davanjem usmenih uputa zainteresiranim i slanjem pismene okružnice osiguranicama u kojoj ih upućuje da se mogu upisati u gradu u naša četiri postojeća tima ginekologa koncesionara, u Biogradu u jedan te u dvije ginekološke ambulante Doma Zdravlja u Benkovcu i Pagu te da smo ih mi dužni upisati jer nemamo popunjen tim.

Nama je pak HZZO uputio usmeno i pismeno upozorenje (prijetnju) da smo dužni upisivati do maksimalnog broja od 9000 ‘kako se Vaše postupanje ne bi ocijenilo povredom ugovorne obaveze te izbjegla primjena mjera….’ Na taj način nam se uz naše redovite i od prije naručene pacijentice, od kojih je veliki broj i trudnica, stvara dodatna dnevna gužva u čekaonicama. Sada imamo, ne samo otežani rad, već i svakodnevno suočavanje s velikim opravdanim nezadovoljstvom žena praćenog ponekad i otvorenim prijetnjama. Rad u takvim uvjetima je vrlo stresan i rizičan, kako za onaj stručni kada skrbimo o zdravlju trudnice i nerođenog djeteta, ili o životu žena u postupcima ranog otkrivanja i praćenja malignih bolesti, tako i za zdravlje nas ginekologa koji ničim nismo odgovorni za novonastalo stanje, ali smo dostupna meta.

Takvi jednostrani postupci od strane HZZO su nedopustiv (i nažalost uobičajen) način funkcioniranja sistema. Odnos osiguravajuće kuće i liječnika bi trebao biti partnerski, a ne izrabljujući – ‘Mi vas plaćamo i vi morate slušati… inače ćemo vas kazniti’… Imate u sistemu visokoobrazovane ljude koji savjesno obavljaju veliki posao, cijene njihovih postupaka su preniske i unatoč tim preniskim cijenama rada liječnika, svaki mjesec ostajete im dužni tisuće kuna neplaćenih DTPa (i do 400.000 kuna godišnje po ambulanti).

Unatoč tome što već godinama ukazujemo da je nemoguće raditi s ovako velikim brojem pacijentica, problem se ne rješava, već nas se još i prisiljava da upisujemo do ‘maksimalnog broja’!? Ginekološka bi ordinacija trebala imati najviše 4200 upisanih žena što je i preporuka Povjerenstva za PZZ HLZ. Da bi neupućeni znali – broj od 4200 upisanih znači da bi svaka žena mogla doći na pregled jedan puta godišnje jer prema vremenskim normativima ginekolog može obaviti oko 4200 pregleda godišnje – no tu jednostavnu računicu narušava podatak da se u svakoj našoj ambulanti kontrolira godišnje po 200-300 trudnica, svaka je trudnica oko 10 puta u trudnoći na kontroli, što znači oko 2000 do 3000 pregleda u trudnoći što smanjuje broj slobodnih termina za pregled žena koje nisu trudne. Sad je taj maksimalni broj 9000, do pred desetak godina je bio 7000 pa kad smo ga popunili problem je HZZO jednostavno ‘riješio’ jednostrano ga podigavši na 9000. Kako nam još kolega uskoro odlazi u mirovinu sada se već nazire da bi taj broj mogao ponovo biti 12.000… Odlično riješeno!

Neki od nas su već u nedostatku primarnih ginekologa od 1997. do 2002. radili s 12.000 upisanih žena koje smo mi osobno (a ne djelatnici HZZO-a) upisivali jednu po jednu u računala tijekom brojnih vikenda. Nakon tog ogromnog administrativnog posla je HZZO također jednostranom odlukom od nas dvoje ginekologa ‘uzeo’ po 3000 osiguranica i napravio tim od 6000. I u ovom postupku se jasno vidi kako sustav žene, kao i nas ginekologe, tretira kao objekte, stvari. Tako ‘upisane’ žene su se ponovo ljutile samo na nas, jer su prebačene bez njihovog znanja i privole iz naših timova pa smo ponovo imali puno problema. Danas svaki od nas četvero ginekologa imamo upisanih od 6500 – 8900 žena. Istovremeno, slovenski primarni ginekolozi rade s dva puta većim brojem suradnika u timu i s upola manjim brojem pacijentica.

Za područje Zadarske županije sukladno mreži javnozdravstvene službe predviđeno je zakonom 13 timova PZZ žena, a trenutno postoje četiri tima koncesionara u gradu i tri tima na području županije (u Biogradu, Benkovcu i Pagu) – dakle dvostruko manje.

Ovako veliki broj pacijentica donosi višestruke rizike. U slučaju medicinske pogreške na sudu se ne uvažava dnevno preveliki broj pregledanih i preveliko radno opterećenje liječnika, administrativno opterećenje, niti neodgovarajući radni uvjeti. Naš osnovni pokretač u radu jest sigurnost naših pacijenata koja se ovim ogromnim brojem dovodi u pitanje! Za razna atipična, iznenadna, žurna i neočekivana stanja koje dnevno susrećemo u našim ordinacijama moramo biti spremni, a ne iscrpljeni svakodnevnim objašnjavanjima i konfliktima s pacijenticama koje su nezadovoljne zbog našeg nedostatka slobodnih termina.

U protekle 23 godine zdravstvena administracija i upravljačka elita nije uvažila niti jedan cjeloviti stručni i znanstveni prijedlog u svezi preuređenja ustrojbenih oblika primarne zdravstvene zaštite pa se time izravno utječe i na medicinsku neučinkovitost sustava.

Od početka ‘reforme’ primarne zaštite prije 24 godine, liječnici zakupci/koncesionari ne mogu dobiti zamjenu za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora ili stručnog usavršavanja, poput svih drugih djelatnika u sustavu ili državi. Kod zakupaca/koncesionara nema prijenosa stečenog znanja u ordinacijama na sljedeću generaciju liječnika koja će skrbiti o tim istim pacijentima. Odlaskom liječnika u mirovinu zatvaraju se ordinacije i smanjuje im se broj u Mreži, a osiguranicima se smanjuje kvaliteta i dostupnost zdravstvene zaštite. Skupa oprema i uređaji se smještaju u razna skladišta i propadaju.

Stalno se povećava broj ugovorenih timova bez nositelja pa HZZO i Županije na taj način prikrivaju stvarni manjak liječnika u Mreži koji se povećava. Takve timove bez nositelja domovi zdravlja (Županije) naplaćuju od HZZO kao puni tim iako u stvarnosti u njima nema liječnika u punom radnom vremenu.

Usprkos jasnim i preciznim ustavnim i zakonskim odredbama koje obvezuju prvenstveno jedinice lokalne i područne uprave na čuvanje, organizaciju, unaprjeđenje i sudjelovanje u osiguravanju sredstava za provođenje zdravstvene zaštite na svom području Dom zdravlja i županija su zakazali.

Zato tražimo: – da se maksimalni broj upisanih smanji na 4200 sukladno odluci Povjerenstva PZZ HLZ-a,
– da nam se plate svi odrađeni DTP-i da bi svatko od nas mogao platiti specijalizanta (specijalizacija traje pet godina, ima nas koji se približavamo mirovini) koji će nastaviti rad u našoj ambulanti da se održi kontinuitet zdravstvene skrbi, a ne da žene nakon odlaska liječnika u mirovinu ostaju bez svog ginekologa i moraju moliti okolo tko će ih primiti u svoju već prepunu ambulantu (tako su prošle pacijentice dr. Medića, dr. Čubelića, sad i dr. Perovića koji je godinama održavao u životu ambulantu Doma zdravlja do svojih 77 godina) – je li to ‘model planiranja’?,
– zakonsko reguliranje modela zapošljavanja primalja više stručne spreme koje po zakonu o primaljstvu imaju kompetencije samostalno pratiti uredne trudnoće, obavljati dio posla koji sad radi ginekolog te time olakšati rad nama i obogatiti sustav zdravstvene zaštite žena,
– stručno definiranje košarica usluga (što također tražimo već godinama),
– i ono što je jako važno ali mnogima očito nejasno – potreban je partnerski odnos – respekt i dogovaranje, a ne sila. Liječnik u ordinaciji je najviše izložen i jedini bude osuđivan ako nešto ‘pođe po krivu’, a osiguravajuća kuća i upravljačka elita su zakonom dobro zaštićeni i nedostupni, iako su oni glavni kreatori ovog neodrživog stanja. Upravo je taj loš odnos upravljačkih struktura, nedostatak poštovanja, uvažavanja i partnerskog odnosa vjerojatno glavni razlog odlaska naših liječnika u inozemstvo. Odlaze jer se ovdje ne osjećaju vrednovani, a ne zbog novca”, napisali su zadarski ginekolozi u dopisu koji su uputili Upravnom vijeću Doma zdravlja Zadarske županije, HZZO-u – regionalnom uredu i direkciji, Zadarskoj županiji, Ministarstvu zdravstva RH, Sekciji ginekologa koncesionara HUUGO Zagreb, Hrvatskoj liječničkoj komori i Hrvatskom liječničkom zboru.