Unutar HDZ-a definitivno je započeo proces dugoročne političke demontaže aktualnog predsjednika stranke i premijera Andreja Plenkovića. Ključna osoba koja kroji Plenkovićevu političku sudbinu je Ivan Anušić, potpredsjednik HDZ-a i župan Osječko-baranjske županije. Anušić je u HDZ-u trenutno nedodirljiv – zbog uspjeha stranke na lokalnoj slavonskoj razini prometnuo se u jednog od jačih ljudi unutar HDZ-a uopće, Plenković ga zbog toga ne može degradirati u stranci, a ni smijeniti s funkcije župana. To su objektivne političke činjenice koje određuju kontekst u kojemu se u vrhu HDZ-a trenutno odvijaju dramatične turbulencije koje će odrediti smjer politike te stranke ne samo u sljedeće dvije, tri godine, već i u periodu nakon aktualnog predsjednika Andreja Plenkovića.

Iako javno šalje pomirljive i balansirane političke izjave, Ivan Anušić i njegov krug suštinski su u središtu tih turbulencija. A njihov smisao je da otvore put transformaciji HDZ-a i smjeni generacija, ali ne nužno onakvoj iz vrha kontroliranoj smjeni na kakvu možda računaju Plenković i oni stranački ‘’oligarsi’’ koji ga podržavaju.

Zapravo se radi o nijansiranoj političkoj operaciji koja se banalnije govoreći promeće u pobunu dvaju HDZ-ovih značajnih pobjednika lokalnih izbora, Ivana Anušića u Osječko-baranjskoj županiji i Mate Frankovića u Dubrovniku i zapravo otvoreni unutarstranački rat za nasljednika Andreja Plenkovića. Ali ne samo to, nego i za promjenu načina vođenja stranke i Vlade i to već sada.

Da se radi o ozbiljnom političkom projektu najbolje pokazuju i navodi koji se također plasiraju iz istog političkog miljea, prema kojima ambicije za rušenje Plenkovića nemaju niti Anušić, niti Franković, nego – predsjednik Sabora i donedavni glavni tajnik stranke Gordan Jandroković.

Upravo Jandrokoviću pripisuju ambiciju da bude Plenkovićev nasljednik – i to onaj koji bi garantirao ono što opisuju kao mirnu tranziciju vlasti i nastavak utjecaja glavnih HDZ-ovih linija moći. Zasad se te navodne Jandrokovićeve ambicije dodatno ne elaboriraju, ali njihovo plasiranje u javnost zasigurno ne pridonosi stabilnosti aktualne stranačke ‘’oligarhije’’ koja nominalno čvrsto podupire Andreja Plenkovića. A realizacija tako opisanih navodnih Jandrokovićevih ambicija i spomenuta mirna tranzicija utjecaja starih nositelja moći unutar HDZ-a također ne bi bile ono što nove snage priželjkuju.

Predsjednik Sabora Gordan Jandroković bio je nedostupan za izjavu, ali Nacional je razgovarao s nekim ljudima unutar HDZ-a koji doživljavaju Jandrokovića kao pozitivnog, umjerenog i prije svega ozbiljnog i razumnog političara. Iz njihovih reakcija može se naslutiti kako je Jandroković oko sebe također počeo okupljati neke snage u HDZ-u, prvenstveno među saborskim zastupnicima koji ga doživljaju kao autoritet u Saboru.

Jedan od tih političara sklonih Jandrokoviću za Nacional je rekao:

“Jandroković nije čovjek koji će na taj način komentirati unutarstranačke stvari u medijima. On smatra da ta vrsta špekulacija može samo nanijeti štetu HDZ-a jer mi sad imamo period od tri godine bez izbora i pred sobom imamo sanaciju posljedica od potresa i pandemije covida-19, ekonomski oporavak, ulazak u Schengen i u eurozonu, realizaciju projekta nabave borbenih aviona, što postaje i pitanje sigurnosti i stabilnosti Hrvatske u okruženju koje je složeno. I zato u ovom trenutku ići u bilo kakvu raspravu o stabilnosti pozicije predsjednika Vlade i HDZ-a potpuno je kontraproduktivno. To radi ili netko tko ne razumije funkcioniranje politike ili netko tko to radi kako bi ojačao vlastitu poziciju u strancu. Teško je ulaziti u motive, ali u svakom slučaju, nakon više nego iznenađujuće dobrih rezultata koje je HDZ postigao na lokalnim izborima, takvi komentari ne mogu koristiti stranci. To ozbiljni političari koji žele dobro stranci ne rade.” S druge strane, rezultati lokalnih izbora i profiliranje novih, mlađih i neopterećenih stranačkih lica, od Ivana Radića u Osijeku koji je sada uspio postati gradonačelnik, uz veliku podršku Ivana Anušića, ili pak Mate Frankovića koji je osvojio svoj drugi mandat u Dubrovniku, počeli su stvarati atmosferu da bi na čelo HDZ-a u roku nekoliko godina moglo doći neko sasvim novo lice. I što je možda još značajnije – počela se rušiti fama kako u HDZ-u nema nijednog dovoljno kvalitetnog kandidata koji bi mogao parirati Plenkoviću.

Nacional je od izvora bliskih vrhu HDZ-a doznao da postoji prešutni sporazum da će Plenkovićevi protivnici pustiti da on odradi još tri preostale godine mandata na mjestu predsjednika Vlade, a i HDZ-a, ali da nakon toga slijedi definitivan zahtjev za smjenom.

No percepcija da su glavni Plenkovićevi protivnici Anušić i Franković, tvrdi izvor blizak toj stranačkoj struji, potpuno je pogrešna:

“HDZ je stranka u kojoj je većina navikla šutjeti i imati pognute glave pa su istupi Anušića i Frankovića izazvali šok. Njih dvojica ne zamataju stvari u celofan niti ih uljepšavaju, već otvoreno govore ono što svi vide da je problem. To nije napad na Vladu i nijednom od njih dvojice ne pada na pamet rušiti Plenkovića ili Vladu. Plenković još tri godine ima mandat premijera i predsjednika stranke. Onaj tko bi išao sada rušiti Plenkovića ili Vladu, bio bi totalni luđak. Međutim, danas, u 2021. godini, u HDZ-u koji je dio europske grupacije stranaka, ako netko misli da treba samo šutjeti i slijepo klimati glavom na sve što veliki vođa kaže, onda se jako zeznuo. Anušić, na primjer, naprosto nije tip koji će šutjeti. Međutim, da se htio profilirati u budućeg vođu, onda bi već bio u zagrljaju Andreja Plenkovića i čekao trenutak kad će mu zabiti nož u leđa. A to je upravo ono što će se Plenkoviću i dogoditi. Na kraju će se vidjeti da taj nož u leđa Plenkoviću neće zabiti ni Anušić ni Franković, već ljudi iz njegove najuže blizine. On to ne razumije jer nije prošao sito i rešeto lokalne politike, nego je svoje političko krštenje imao u Parizu, Londonu i Bruxellesu, a politika ovdje malo drukčije funkcionira.”

Na pitanje na koga to točno iz Plenkovićeve blizine aludira, taj izvor blizak desnijoj struji HDZ-a kaže:

“Na Gordana Jandrokovića, normalno. On će mu prvi okrenuti leđa jer želi biti ono što je ovaj sada. To je njegova neostvarena ambicija. Možda i griješim, ali poznavajući sveukupnu situaciju, mislim da Jandroković ima tu ambiciju, a i ne vidim nikoga drugog tko bi bio pogodniji za tu tranziciju nakon Plenkovića. Jer on ima dobru komunikaciju sa starom gardom, od Bačića, Kalmete i Sanadera do Šeksa. Naravno da njima ne bi odgovaralo da dođe netko novi koji im ne bi bio sklon. Zato je toj ekipi, Bačiću, Kalmeti, Sanaderu i Šeksu kao sivoj eminenciji, prihvatljiviji Jandroković nego, recimo, Anušić ili netko drugi od te mlađe ekipe koja s tom starom gardom ne želi imati nikakvog posla i koja s njima ne dijeli nikakvu povijest komunikacije. Sam Bog zna koje sve njih veze i kombinacije vežu, uključujući i one financijske. Zato iz tih krugova sada po njima bliskim portalima i puštaju dezinformacije da su Anušić i Franković Karamarkovi igrači. To su neviđene gluposti. Pa Anušić je prvi rušio Karamarka, otvoreno mu je rekao da bi bilo dobro da da ostavku i da bi bilo dobro da ode svojim putem – nakon što je srušio vlastitu vladu.”

U HDZ–ovim krugovima s kojima je Nacional razgovarao prevladava mišljenje da će se u sljedeće tri godine, bez obzira na moguće nove veće ili manje trzavice, stvari držati “pod kontrolom” i da “nitko neće previše iskakati”. Ključnim sada smatraju da se u roku šest mjeseci od lokalnih izbora, kao što je predviđeno novim statutom, održe unutarstranački izbori za predsjednike općinskih, gradskih i županijskih organizacija. Međutim, smatraju da bi rezultati tih izbora mogli biti prva sljedeća naznaka promjena koje će se događati u te sljedeće tri godine.

Jedan od izvora bliskih vrhu HDZ-a, kaže:

“Mogli bi se promijeniti predsjednici županijskih organizacija i u Dubrovačko-neretvanskoj i u Splitsko-dalmatinskoj organizaciji, ali te promjene neće ići previše u prilog Plenkoviću. Branku Bačiću je vrijeme da ode, a za njegovu poziciju trebao bi se svakako kandidirati Mato Franković. Hoće li Bačić mirno napustiti poziciju, još ćemo vidjeti, ali njegovim odlaskom Plenković gubi svog glavnog saveznika na jugu Hrvatske.”

Iako se Branko Bačić s jedne strane može smatrati jednim od najvećih dobitnika ovih izbora, jer je njegova organizacija uspjela obraniti i Dubrovačko-neretvansku županiju i Grad Dubrovnik, i brojne općine, njegovi kritičari u HDZ-u ističu:

“Bačić je izgubio cijelu Korčulu, a to je njegova baza. Dakle, on je izgubio kod kuće. Da ne govorimo o tome da pobjeda župana Nikole Dobroslavića nad šefom Mosta Božom Petrovom u drugom krugu i nije baš bila neka velebna pobjeda. Pogledajte i druga mjesta. Svugdje je to bio jaki pad rezultata. Uspjeli su se provući kroz iglene uši, slično kao i u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Dakle, ako se ne dogode promjene, za četiri godine doživjet će sudbinu Šibensko-kninske županije koju je HDZ izgubio.”

Osim čelnika lokalnih i županijskih organizacija, na Saboru HDZ-a trebalo bi se birati i još deset članova Predsjedništva stranke i pitanje je tko će ući unutar tog kruga. Jedan od izvora iz HDZ-a kaže:

“Nisam siguran da će biti bajna situacija kakvu Plenković priželjkuje.”

Pod time, naravno, misli da bi na tim izborima mogli pobijediti oni kandidati koje nije unaprijed “odredio” predsjednik stranke, odnosno da bi upravo ti izbori mogli stvoriti jednu novu frontu i dodatno “pojačanje” protiv Plenkovića i njegove “oligarhije”.

Za sada su kao jedini javno deklarirani oponenti Plenkovićevoj politici nastupili Anušić i Franković. Anušić je već najavio da će se trebati analizirati odgovornost za izborni poraz u Splitu, preskočivši za sada spominjanje odgovornosti za zagrebački debakl, ali je zato Franković otvoreno rekao da je HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba vodio vrlo lošu kampanju i imao loše nastupe, da je pričao više o drugima, najmanje o budućnosti Zagreba i da je “ružno napadao”. Iako je Franković de facto branio premijera Plenkovića rekavši da ne može on biti odgovoran za Filipovićev rezultat te je čak rekao da Plenković “dobro vodi državu i dobro balansira” i da mu nije lako od silnih napada jer mora pritom braniti i političke neuspjehe lokalnih organizacija, od svega toga čini se da je Plenkoviću najviše zasmetalo to što je Franković primijetio da je Filipović imao lošu kampanju. Pa je u izjavi novinarima, a kasnije i u intervjuu RTL televiziji odgovorio da misli kako Franković nije mogao imati vremena pratiti kampanju u Zagrebu.

Iz te Plenkovićeve izjave moglo bi se dati zaključiti da je on zapravo mislio da je Frankovića onda netko morao instruirati o tome kako je Filipović vodio kampanju. Ako je tako, to bi onda značilo da Plenković vidi dvostruku urotu protiv sebe. Tim više što ga je Franković dodatno isprovocirao i time što je praktički istog dana kad je Plenković za Filipovićev poraz okrivio medije i činjenicu da su mu u nekim slučajevima pisali pogrešno ime, te implicirao da je to bilo smišljeno i namjerno, rekao da ne misli da je to bila namjerna provokacija.

Jedan od Nacionalovih sugovornika u HDZ-u smatra da je problem u tom što Plenković ne može podnijeti niti malo kritike na svoj račun te objašnjava:

“Plenković ne može shvatiti da njega netko kritizira. Ne shvaća zašto bi njega Franković kritizirao i tko je on uopće da bi njega kao premijera mogao kritizirati.”

Takav Frankovićev izlazak izvan okvira i otvoreno pokazivanje da HDZ-ovci mogu imati stav drukčiji od šefa stranke, odmah ga je, zasluženo ili ne, prometnulo u buntovnika uz bok s Anušićem. Do te mjere da se počelo unutar HDZ-a govoriti o njihovu tajnom paktu. Jedan od izvora iz HDZ-a tvrdi:

“HDZ je takav, vrlo malo tko se usudi reći bilo što kontra vodstva stranke i kad netko tako nešto ipak kaže, onda se svi snebivaju. Anušić i Franković dobili su ovih dana poruke u stilu: ‘Što radite, jeste li normalni, pa uništit će vas…’ Tako da su njih dvojica sad u istom problemu jer se prema njima otvorio front. Posebno je na meti Franković koji je i inače imao problema. Ni on ni Anušić ne slažu se s nekim kadrovskim odlukama vodstva ni s nekim njihovim politikama.”

Međutim, izvori bliski dubrovačkom HDZ-u ističu da je Franković na unutarstranačkim izborima čvrsto bio stao uz Plenkovića te ga ovako opisuju:

“Franković je čovjek kojem isto smeta lopovluk, krađa, zaostalost. Jer HDZ je sada visokokorumpirana i zaostala stranka, a Plenković je nije modernizirao, nego je nametnuo još veći kult vođe nego Ivo Sanader.

Nije napravio nijednu reformu, a dopustio je da pojedinci kradu i uzimaju sebi, dok on o tome sve zna i šuti. On nije napravi ništa da te svoje ljude po terenu malo ćušne i kaže dosta. Pogledajte koliko je samo izbilo afera u njegovu mandatu. Što je on zaustavio osim što je Josipu Rimac strpao u buksu i natovario joj i za ono što je kriva i za ono što nije, dok mu istovremeno slične stvari rade i drugi. Na neke od tih stvari moguće da je Plenkovića upozorio i Anušić.”

Anušić je u unutarstranačkoj hijerarhiji za Plenkovića trenutno veći problem od Frankovića jer je on ujedno i potpredsjednik stranke, a sada još s dodatnim izbornim legitimitetom nakon što je potvrdio mandat župana već u prvom krugu i nakon što je kandidat HDZ-a osvojio Osijek.

Nacional je još prije drugog kruga lokalnih izbora doznao da Anušić nakon izbora planira Plenkovića suočiti s pitanjima o tome na koji se način u Vladi i stranci donose odluke o najvažnijim problemima. I to zato što se u većini odluka Plenković oslanja na svoje savjetnike i sebi bliske osobe, odnosno na svoj uski “politbiro”, umjesto na stranačka tijela ili ministre u Vladi. Međutim, nakon što je Nacional vijest o takvim kritikama objavio prvi put prije nekoliko mjeseci, pojačao se intenzitet sastanaka užeg Predsjedništva stranke na kojem osim Plenkovića obično prisustvuju i četiri potpredsjednika, među kojima je i Anušić, kao i glavni tajnik Krunoslav Katičić, politički tajnik Ante Sanader, predsjednik Kluba zastupnika u Saboru Branko Bačić kao i predsjednik Sabora Gordan Jandroković. Unatoč tome, izvor upoznat s Plenkovićevim načinom rada kaže:

“Na tim sastancima obrađuju se sve najvažnije teme, ali glavnu riječ i dalje ima Plenković, a odluke se i dalje donose mimo tih stranačkih tijela, zapravo u njegovu kabinetu i u krugu njemu poznatih i bliskih ljudi, a bez legitimiteta Predsjedništva. Zna se dogoditi da visokopozicionirani članovi stranke neke stvari saznaju iz medija.”