U Dvoboju TNT-a N1 televizije gostovali su SDP-ovci Željka Antunović i Davorko Vidović.

Ovog vikenda šef SDP-a Davor Bernardić u Ogulinu na team buildingu je okupio stranačko vodstvo nebi li pokušao mirenje zaraćenih strana. Mislite li da se na taj način mogu smiriti strasti u stranci?

Antunović: Pozdravljam svaki način približavanja u međusobnoj suradnji, ali, isto tako, pozdravljam i razmjenu mišljenja, iskustava, stavova i rješenja. Jedan team building ne može značanjo promijeniti situaciju. Svakodnevna suradnja i rad – je to je ono čemu treba težiti.

Mislite li da su problemi u stranci strukturni ili se radi o osobnim obračunima?

Vidović: Ima tu svega. Prije 4-5 mjeseci Branko Caratan i ja dobili smo zadatak da naprvimo neku analiziu i napravili smo je, od izbornih rezultata, uspjeha i neuspjeha u zadnjih 10-15 godina i ti su razultati pokazali zanimljive stvari, nebi ih ovdje posebno iznosio jer nisu bili ni na organima stranke. Ali, u svakom  slučaju, riječ je o čitavom nizu stvari koje su se dogodile u zadnjih 10-ak godina, a koje su mogle utjecati na SDP i na političku scenu. SDP je dolaskom Milanovića doživio nešto što su doživjele i druge stranke u Europi, on se pretvorio u ono što se u teoriji zove politički kartel organizacija. On je potpuno promijenio profil od jedne masovne političke stranke koja ima svoj profil, članstvo i aktivno kreiranje politike u kartel stranku koju karakterizira da je članstvo dekoracija, ono ima marginalnu ulogu, a ključnu ulogu dobivaju PR-ovci, savjetnici, ankete, podeševanje prema tome što se traži. To je karakteristika tih kartel organizacija i, što je jako važno, da su one klijentelističke po svojoj naravi.

Dojam je da je Vaš stav da je za ovo loše što se događa u SDP-u kriv Milanović, a ne Bernardić.

Vidović: Apsolutno. Ali, ne govorimo ovdje o krivnji već o pojavi koju pokušavam pojasniti. Profil stranke se promijenio, a je li to sad dobro ili nije to se može ostaviti za raspravu. I na globalnom nivou te kartel organizacije zapravo počivaju na vodstvu koje je u velikoj mjeri populistički orjentirano, nema tu stabilnih vrijednosti i idelogije. U SAD-u, stabilnoj, staroj demokraciji može pobijediti jedan Trump, ili i ono što se događa u Poljskoj, to su relane opasnosti koje mogu ugroziti i stabilne demokracije, a kamoli tranzicijsko i slabašno društvo kao što je naše.

Antunović: Činjenica je da je rejting stranke u javnosti ključno mjerilo o uspješnosti ili neuspješnosti vodstva stranke. Ali, ako idemo u neku dublju analizu, morao vidjeti i kako je teklo to razdoblje od 14 mjeseci. Ja ću vas podsjetiti; Milanović je 2007. stranku preuzeo u vrijeme njenog apsolutnog procvata, ona je bila tada najaktivnija. Zoran je stranku preuzeo u lipnju 2007. s podrškom od 27 posto, a u siječnju te godine stranka je bila na 18 posto. Bilo je to razdoblje u kojem smo bili strukturno jako pripremljeni, sve je bilo smišljeno godinu dana prije, stranka je živjela. Tada se rejting u izbornoj kampanji još digao, iako smo izbore izgubili a, po meni, nismo trebali. Davor Barnardić stranku preuzima ne samo s nižim rejtingom, preuzima, po meni, stranku koja je bila devstirana. Davorko je objasnio što se događalo u zadnjih deset godina. Pitali ste tko je kriv. Ja ne volim upirati prstom u jednog čovjeka jer nikome ne pridajem toliku važnost. Ja mislim da je odgovornost zbog devastacije SDP-a snosi jedan krivi model kojeg je inaugurirao Zoran Milanović jer je mislio da je to idealan model koji mu je odgovarao, ali i čitav niz drugih ljudi, pa čak i članstva koje je bilo zavedeno u velikoj mjeri i koje nije reagiralo.

Činjenica je da je Milanović u tom razdoblju osvojio izbore i da je bio na vlasti. Činjenicaje i da je Bernardić 14 mjeseci predsjednik SDP-a i da je trend pada rejtinga nastavljen. Može li se po Vama to preokrenuti?

Vidović: Osim okolnosti koje su bile, Milanović je bio medijski odlično prihvaćen, dogodilo se da je u jednom tjednu na naslovnici Globusa i Nacionala završilo isto lice. On je bio dobar medijski projekt. Svi koji su bili nezdovoljni Račanovom pasivnošću, za njih je Milanović značio jedan iskorak. Ali mi smo 2007. izgubili izbore zbog kardinalne greške Zorana Milanovića i potpuno krive kampanje.

Kad već govorimo personalizirano o vodstvu, Bernardić je zatekao sasvim jednu drugu situaciju. On je naslijedio klub koji je najvažniji institut, institucija, a koji mu je potpuno nesklon, javno i izravno je bio protiv njega. Nakon 15 dana su ga napali, a nakon mjesec dana tražili da se makne, da je ne sposoban i da ne zna razmišljati.

Znali li?

Vidović: Bernardiću su nametnute teme, on se svakomjesečno mora boriti s ‘valovima” u stranci.

Da se loše komunicira to nije sporno. Primjerice, sad je išla jedna velika tema, dobar plan za za mlade, a totalno je loše iskomuniciran. Problem je u komunikaciji, ali i u strašnoj opstrukciji prema tom čovjeku.

Antunović: I ovdje sad upadamo u jedan kliše, mi se ovdje danas bavimo Zoranom i Davorom. Razišla sam se sa Zoranom jer sam mislila da inaugurira jedan pogrešan model, a Davorova je greška što je nastavio raditi po tom modelu. Kad je izabran obećao je da će mijenjati način rada stranke, a on to nije napravio. Zašto je tako, teško je reći. Ne znam je li razlog samo što su ga opstruirali, ali on je kao pravi lider morao svojim idejama i akcijama pridobiti ljude u svoju korist. Ali i on i vodstvo stranke uplelo se u obranaške aktivnosti, danas je teško prepoznati tko je protiv koga i zašto. Zato je danas rejting stranke nizak. Svi koji su upleteni u podmetanja, moraju biti svjesni da ne podmeću samo lideru ili vodstvu, već da štete cijeloj stranci i sebi. Stranka funkcionalno, programski i idejno ima problema. Mnogi su odlutali i pitanje je koga mi prioritetno predstavljamo.

Za vrijeme Milanovića bila je evidentna politika prema liberalnim vrijednostima. Danas uopće nije jasno što je SDP, koga zastupa i koje su teme. Što trebaju biti teme?

Vidović: Ugrubo, postoje dvije velike teme; tema države i tema društva, a mi smo u ovoj zemlji 27 godina fascinirani državom. Ta fascinacija u stranu gura ključna društvenotvorna pitanja, SDP se mora vratiti društvu, ljudima i njihovim zbiljskim potrebama. Imamo šasne samo ako građani stvarno prepoznaju to naše nastojanje.

Činjenica je da u Hrvatskoj 50 posto ljudi zarađuje manje od iznosa prosječne plaće i da se njima nitko nije bavio. Jesu li danas radnici u Hrvatskoj uopće birači SDP-a?

Antunović: Radnici spadaju u dio biračkog tijela sklon populističkim strankama. SDP dugo vremena nije to bio, po tome su nas izdvajali, ali i SDP polako upada u taj probelm, u nedostaku pravih rješenja izlaz se traži u populizmu. SDP populizmom može teško parirati drugim strankama poput HDZ-a koji raspolaže s puno više novca i povezan je s biznisom na jedan netransparentan način.

SDP mora nastupati prvenstvno s pozicije zaštite radnika, iako je, naravno, važno i poduzetništvo i kapital. U ovim vremenima gdje se ističu državotvorne stvari u prvi plan, SDP ne uspijeva naći pravi put. Najveći probelmi SDP-a su devastacija, jedan čovjek je bio ključan, njegov uspjeh je bio i uspjeh stranke a njegov pad je bio pad SDP-a. Jedina mogućnost da uspijemo i da se izborimo za vlast je ako ojačamo čitavu stranku i uvedemo kriterije po kojima će isplivati kvalitetni ljudi.

Strankane reagira dovoljno na društvene anomalije. Ministar Medved i skupine barnitelja i udovica traže da se zaustavi prikazivanje filma “Ministarstvo ljubavi” na javnoj televiziji. Je li SDP previše tih kada su u pitanju takve anomalije?

Antunović: Ne slažem se da SDP nije odreagirao, ali trebao je jasno i glasno u dvije rečenice sažeti; to je nedopustivo, nezamislivo, neprihvaljivo i sramoti Vladu. Ja sam kao građanka zgrožena. Koji to ministar piše rješenje hoće li se prikazivati neki film koji je inače parodija. Na znam diosta do kuda smo došli. Moža to doista lagano pokazuje gdje SDP gubi korak, vjerodostojnost i povjerenje birača.

Vidović: Ako Ogulin rezultira pozitivnim, a trebalo bi biti ono što je najavljeno, da je cilj tog skupa da se preciziraju poslovi, obaveze i odgovornost. 35 ljudi, zastupnika SDP-a, može pokriti sve moguće, samo da se utvrdi tko će pokrivati koje teme.

Milanka Opačić kaže da joj je zabranjeno govoriti.

Vidović: Pa tko joj brani? Ona je saborska zastupnica, to je smiješno i apsurdno. Ona možda neće govoriti u ime SDP-a, ali kao saborska zastupnica može. To je smiješno slušati.

Antunović: Ja sam bila ona koja je bila prezrena, ali govorila sam i onda kada su me zaobilazili u širokom krugu. Saborski zastupnik se mora izboriti za svoj prostor, ali danas su mnogi uvrijeđene frajle i to ih deklasificira za daljnje bavljene politikom, ako se ne promijene.