Antun Gustav Matoš bio je hrvatski pjesnik, feljtonist, putopisac, esejist i novelist. Bio je središnja figura kulturno-umjetničkog pravca moderne i jedan od najinovativnijih pisaca u povijesti hrvatske književnosti. Rođen je 13. lipnja 1873. u Tovarniku u Srijemu, a obitelj mu potječe iz Senja i Hercegovine. Rano se preselio u Zagreb gdje je pohađao školu te je govorio kako je “Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a Zagrepčanin odgojem”.

Do sedmog razreda bio je učenik gornjogradske Klasične gimnazije, a sedmi razred je pohađao dva puta jer je imao jedinicu iz fizike, i pazite sad, hrvatskog jezika. Nakon srednje škole, upisao je Vojni veterinarski fakultet u Beču kojeg nije uspio završiti. Ostala mu je samo jedna opcija – odlazak u vojsku, kojoj se pridružio 1893. godine.

Nakon godinu dana službe u vojsci, Matoš je dezertirao i otišao u Beograd 1894. godine. Tamo je boravio u kultnoj kavani “Dardaneli” gdje su se okupljali književnici, glumci i nezavisni novinari. Počeo je pisati novinarske članke i kritike u časopisu Nada kojeg je uređivao Silvije Strahimir Kranjčević.