Predvodnik je hrvatskoga pjesničkog ekspresionizma koji se kritički postavio prema književnoj tradiciji te stih izvukao iz strogih okova forme. Antun Branko Šimić nije bio samo pjesnik s jednom izdanom pjesničkom zbirkom – u svojemu kratkom, ali umjetnički produktivnome životu, on je bio jedan od predvodnika cijeloga pjesničkog pokreta koji je imao veliki utjecaj na cjelokupnu domaću književnost. Bio je urednik nekoliko časopisa, pisao je i prozu, prevodio i bavio se književnom kritikom koju je obogatio ulaženjem u duboke odnose između riječi i stvari te u samu bit pjesničkoga poslanja.

Rođen je 18. studenoga 1898. godine u Drinovcima. Iako je bio jedan od najboljih učenika, Antun Branko Šimić nije završio srednju školu. Umjesto toga, već se 1912. godine počinje baviti književnim radom te u različitim časopisima objavljuje pjesme, eseje, književne i likovne kritike te polemike, a napisao je i nekoliko kraćih proza i dramskih fragmenata te započeo i roman Dvostruko lice, no veliki je dio radova ostao u rukopisima i objavljen je tek u drugoj polovici prošloga stoljeća. Razdoblje njegova književnoga rada obuhvaća samo 13 godina, ali je svojim djelima ostavio velik trag. Bio je i izdavač časopisa Vijavica, Juriš i Književnik te urednik časopisa Savremenik.