Objavljeno u Nacionalu br. 1063, 09. rujan 2018.
Umirovljeni američki antropolog i jedan od vodećih znanstvenika na području proučavanja neandertalaca i evolucije anatomski modernih ljudi prvi je u svijetu ukazao na važnost antropoloških nalazišta u Hrvatskoj
Fred H. Smith, antropolog sa Sveučilišta Illinois State, jedan je od vodećih znanstvenika na području proučavanja neandertalaca i evolucije anatomski modernih ljudi. Napisao je sedam knjiga i niz stručnih članaka te je vodio terenska i laboratorijska istraživanja u Europi, Zapadnoj Aziji i Africi, a predavao je na sveučilištima u Hamburgu, Tübingenu i Zagrebu. On je prošlog tjedna gostovao u Zagrebu na 22. europskom kongresu Paleopatološkog društva i može se reći da je dobar ambasador Hrvatske. On je prvi zapadni znanstvenik koji je rekao da je ovaj dio Europe, pri čemu je stavio naglasak na Krapinu i nalazište krapinskog pračovjeka, iznimno važan za antropologiju.
NACIONAL: Možete li reći nešto o počecima i tijeku vašeg interesa za ovo područje?
Počeo sam se zanimati za neku vrstu evolucije i anatomije kada sam bio dječak. Moja obitelj imala je mesnicu u kojoj sam učio rezati meso. Zanimalo me što režem pa sam počeo čitati o anatomiji, a to me dovelo do evolucije. Kada sam krenuo na fakultet počeo sam studirati medicinu, ali s obzirom na to da sam se bavio i arheologijom, 1969. godine dobio sam priliku doći u Jugoslaviju i raditi na arheološkim iskopavanjima. Za vrijeme mog boravka ovdje saznao sam više o krapinskom nalazištu. Bio sam impresioniran jer za razliku od većine ostalih nalazišta neandertalaca, u Krapini imamo velik uzorak na temelju kojeg možemo proučavati varijacije. Iako je materijal iz Krapine bio fragmentiran, sadržavao je dijelove različitih individua pa je bilo moguće izučavati krapinskog neandertalca kao populaciju. Za krapinski tip neandertalca tvrdili su da nema sve karakteristike neandertalca, ali to je bila pogrešna pretpostavka. Nekoliko sati proučavanja kolekcije iz Krapine toliko je utjecalo na mene da sam odlučio promijeniti smjer, odnosno počeo sam studirati biološku antropologiju. Zahvalan sam Hrvatskoj na prilici za rad i istraživanje u tadašnjoj Jugoslaviji jer bez toga ne bih bio to što sam danas u profesionalnom smislu. Ukupno sam u Hrvatskoj proveo, ako se zbroje svi boravci, godinu i pol dana. Sada sam umirovljen, iako nešto manje intenzivno i dalje surađujem na nekim projektima. Potrebno je otvoriti prostor mladima. Njima je danas teško doći do originalnih materijala na licu mjesta, ali s druge strane mogu, zahvaljujući tehnologiji, raditi na materijalu bez da dođu u zemlje kao što je Hrvatska.
NACIONAL: Je li vaše područje rada na raskrižju prirodnih i humanističkih znanosti?
Antropologija je drukčija u SAD-u u odnosu na Europu. Ako Nijemcu ili Francuzu kažete da studirate antropologiju, odmah će misliti na biološku antropologiju, ali u SAD-u antropologija spaja arheologiju, etnologiju, pa čak i lingvistiku te biologiju, odnosno biološku antropologiju. Sve je to jedna disciplina i svatko se specijalizira za nešto od toga. Ja sam se specijalizirao za biološku antropologiju.
NACIONAL: Što se promijenilo u tih pedeset godina vašeg bavljenja tom znanošću kada govorimo o metodi i znanju?
Kada sam počeo raditi na krapinskom nalazištu, standardna analiza uključivala je mjerenje različitih dijelova anatomije putem pomičnih mjerki i sličnih instrumenata i uspoređivanje toga što se mjerilo. I fotografiranje je bilo teže jer je trebalo razviti filmove i to mi je, jer sam živio daleko od materijala koji sam izučavao, otežavalo stvari. Kroz godine došlo je do velikih promjena u metodologiji; danas imamo ono što se naziva geometrijska morfometrija.
Istraživač se služi računalom i različitim napravama kojima podatke prenosi u njega, što omogućava puno bolji uvid u morfologiju i anatomiju i lakšu i precizniju rekonstrukciju nalaza. Također, važna stvar je to da danas možemo dobiti različite informacije o genetskom materijalu neandertalaca i drugih drevnih ljudskih skupina. U Vindiji pored Varaždina, koja je postala važan lokalitet nakon Krapine, dešifriran je prvi kompletan genom neandertalca na svijetu. Danas imamo nekoliko drugih, ali taj je i dalje najpotpuniji. Ostatci neandertalca u Vindiji otkriveni su još 1974., a prva objava antropoloških nalaza s tog lokaliteta uslijedila je 1980. Zahvaljujući genetici danas znamo da današnji čovjek dijeli 1,6 do 2,2 posto genetskog materijala s neandertalcem. Time je riješena dugogodišnja debata u vezi toga jesu li ili ne u tome neandertalci doprinijeli razvoju modernog čovjeka. Većinsko mišljenje je bilo da to nije bio slučaj ili da je bio u neznatnoj mjeri, ja sam bio u manjini koja je tvrdila suprotno, a genetska saznanja to su potvrdila.
‘U Vindiji pokraj Varaždina, koja je postala važan lokalitet nakon Krapine, dešifriran je prvi kompletan genom neandertalca u svijetu. Taj je nalaz i dalje najpotpuniji’
NACIONAL: Spomenuli ste evoluciju. Kada je riječ o kreacionističkim, radikalno antiznanstvenim tendencijama koje povremeno provire, u Europi je dojam da je u SAD-u to prisutnije.
U zemljama kao što su SAD, Australija ili neke druge dio populacije vidi evoluciju kao nešto što je suprotstavljeno religiji, pa se često pita ljude vjeruju li znanosti ili religiji. To nije ispravan način gledanja. Ljudi koji se zalažu za kreacionizam ne mogu objavljivati radove u respektabilnim znanstvenim časopisima jer ne koriste znanstvenu metodologiju. Za men e to nije tema iako sam vjernik, ali ne smatram da treba postojati opozicija između religije i znanosti. Znanost i religija imaju toliko različiti pristup da se ne može koristiti onaj religijski da se objasni znanost, ali ni obrnuto. Religija je temeljena na vjeri, a znanost na znanstvenoj metodi i testiranju hipoteza. Druga važna razlika je to da se religija ne mijenja puno, fundamenti kršćanstva su više-manje u povijesti ostali isti. S druge strane, znanost se mora kontinuirano mijenjati kako se znanje gomila. No kreacionisti to koriste da bi pokušali diskreditirati znanost pa kažu da nešto više ne važi što je prije važilo, ali ne shvaćaju da upravo to čini znanost znanošću.
NACIONAL: Utječe li na pomak prema teorijama zavjere i lažnim informacijama i to što je u SAD-u predsjednik Donald Trump kojem nije mio kritički pristup?
Trump je katastrofa za SAD-u i mnoge Amerikance. Ne možemo vjerovati da je on predsjednik, ali to je stvarnost. Trump je primjer tog nekritičkog načina rezoniranja. U SAD-u on igra na kartu toga da se druge zemlje samo koriste njime i da SAD mora biti jak i reći EU-u što mu ide. Došao je na vlast između ostalog zato što je rekao da će staviti Ameriku na prvo mjesto i prisiliti druge da rade kao što to čine Amerikanci. Mnogi Amerikanci ne znaju ništa o ostatku svijeta pa su povjerovali u to. Duboko mi je neugodno zbog moje zemlje, što prije nije bilo tako. On je definitivno promijenio perspektivu i pomaknuo klatno prema teorijama zavjere i lažnim informacijama: otvoreno laže i govori sve što mu dođe na um pa onda to opovrgava i kaže da su to raširili lažni mediji. To što je Trump došao na vlast ne znači da su svi Amerikanci protiv ostataka svijeta, ali igrao je na kartu straha mnogih Amerikanaca koji ne znaju ništa o ostatku svijeta, kao što je Adolf Hitler igrao na kartu straha od Židova.
NACIONAL: Zašto su neandertalci predmoderni ljudi koje se najviše izučava?
Zato što znamo više o njima, imamo puno kostura neandertalaca, više od 400 različitih individua različite dobi i spola pa možemo istraživati svaki aspekt njihove morfologije, a zahvaljujući genetici i genom. Znamo puno o njihovu ponašanju, za puno toga imamo arheoloških dokaza. Zbog toga sve to privlači znanstvenike koji ih žele izučavati.
NACIONAL: Koje su glavne karakteristike neandertalaca i zašto su izumrli?
Kada se zna što treba tražiti to nije teško naći, no ključno pitanje je što znače morfologija i anatomija neandertalaca. Da pojednostavnim, vjerojatno najznačajnija stvar je to što su oni bili biološki jako dobro adaptirani na hladnoću. U njihovo doba Europa je bila puno hladnija nego danas. Njihova kulturološka adaptacija na hladnoću nije bila jako sofisticirana pa su morali imati puno jaču biološku prilagođenost nego anatomski moderan čovjek. Najraniji moderni čovjek nije mogao doći u Europu dok nije imao efikasnu kulturološku adaptaciju na hladnoću, nešto između biologije i okoliša. Imao je više energije za druge stvari, pa tako i za razmnožavanje, jer nije trošio energiju na borbu s hladnoćom. Mislim da je fundamentalno to da je populacija neandertalaca uvijek bila mala jer je njihova sposobnost reprodukcija bila umanjena zbog borbe s hladnoćom. To nije bilo tako s anatomski modernim ljudima pa su populacije bile veće nego one neandertalaca i zbog toga je anatomski moderan čovjek postupno istisnuo, u razdoblju od nekoliko milenija, neandertalce kao grupu. Ipak, dosta toga od njihova genetičkog materijala je ostalo.
NACIONAL: Jesu li imali kulturu?
Da, stara ideja bila je da nisu bili previše inteligentni i da nisu bili sposobni za to, ali to se pokazalo pogrešnim. Bili su jako inteligentni, njihovi mozgovi bili su podjednake veličine i podjednako funkcionalni kao naši, postoje genetski dokazi koji pokazuju da su imali slične jezične sposobnosti kao mi. Postojala je ideja da nisu bili sposobni proizvoditi umjetnost i da nisu imali smisla za estetiku, ali to nije točno. Možda nisu bili kulturološki sofisticirani kao neke druge vrste, ali nema kvalitativne razlike između njihove sposobnosti za umjetnost i kulturu i one prvog modernog čovjeka.
‘Dugo se mislilo da neandertalci nisu bili previše inteligentni, ali to se pokazalo pogrešnim. Bili su jako inteligentni, a mozgovi su im bili jednako funkcionalni kao naši’
NACIONAL: Kako možemo promovirati hrvatske neandertalce i hrvatska nalazišta u svijetu?
Postoji cijela generacija novih bioloških antropologa i arheologa koji rade na tome. Primjerice, Ivor Janković s Instituta za antropologiju učinio je puno za promociju hrvatskih neandertalaca i s Ivorom Karavanićem s Filozofskog fakulteta i Sanjinom Mihelićem iz Arheološkog muzeja u Zagrebu osmislio je projekt ‘’Put neandertalaca’’. Tu je i Davorka Radovčić koja u Prirodoslovnom muzeju puno radi na razvijanju paleoantropologije i njezinoj promociji.
NACIONAL: Što znamo o bolestima neandertalaca i što nam to eventualno znači za razumijevanje današnjeg čovjeka?
Oni su zanimljivi kada je riječ o bolestima. Važno je reći da ne ostavljaju sve bolesti tragove na kosturu, što umanjuje naš uvid u taj aspekt. Generalno gledajući, bili su poprilično zdravi prema onome što možemo zaključiti na temelju analize kostiju: nema puno znakova infektivnih bolesti i sličnog. Jedan od razloga je to što je populacija bila mala i mobilna. S druge strane vodili su teške živote, teško su radili, morali su putovati po nepristupačnim krajolicima pa smo našli puno tragova trauma i različitih degenerativnih promjena. Nećemo danas puno naučiti o zdravlju od njih, ali kada se bavite kasnijim populacijama, za koje ja nisam stručnjak, tamo ima više dokaza koji bi mogli nešto značiti za razumijevanje zdravlja danas.
NACIONAL: Jeste li primijetili neke razlike kada je riječ o istraživanjima iz vašeg područja u Hrvatskoj i Jugoslaviji?
Da. Uvijek sam imao slobodne ruke i tada i sada, ali u Jugoslaviji je Beograd puno više kontrolirao stvari. To su osjetili neki hrvatski znanstvenici pa nisu mogli raditi kako su htjeli. Danas je hrvatska znanost vibranta, postoje ljudi koji doprinose znanosti u različitim područjima; što se mojeg polja tiče, Institut za antropologiju radi sjajan posao kao i Hrvatski prirodoslovni muzej i neki odsjeci na Sveučilištu u Zagrebu. Hrvatska antropologija vidljiva je na znanstvenoj mapi. Ako gledamo odnos broja stanovnika i znanstvenika, mislim da danas hrvatski znanstvenici više doprinose nego u nekim razdobljima u prošlosti kojih se ja sjećam.
NACIONAL: U Hrvatskoj često spominjemo problem oskudnog ulaganja u znanost i oskudnog budžeta resornog ministarstva. Je li vam teško pribaviti dovoljno novca za projekte? Kako to funkcionira u SAD-u u odnosu na druge zemlje u kojima ste predavali ili radili? Koji su problemi kada govorimo o znanosti kao o dijelu ekonomije?
Nije lako dobiti projekte i financije u području paleoantropologije bez obzira na to radite li u Hrvatskoj, SAD-u ili drugdje. U SAD-u imamo Nacionalnu fondaciju za znanost koji ima budžet za paleoantropologiju, arheologiju i druge slične discipline, ali on je skroman u odnosu na izdvajanja za neke druge znanosti. U SAD-u je velika konkurencija i teško je dobiti sredstva, nema puno radnih mjesta u tom području u odnosu na druge discipline. Doduše, imamo više radnih mjesta u toj domeni nego vi u Hrvatskoj, ali više je i ljudi koji konkuriraju za njih. Često bih prijavio nekoliko projekata, ali za više njih ne bih dobio sredstva. Postoje privatne inicijative koje podržavaju projekte, ali i tu je konkurencija velika. Uvijek je teško bez obzira na to gdje radite.
Komentari