Prošloga tjedna Društvo hrvatskih filmskih redatelja izabralo je novog predsjednika. To je nagrađivani režiser Antonio Nuić, čiji se film “Mali”, pobjednik na prošlogodišnjoj Puli, upravo emitira u hrvatskim kinima. Čim je stupio na dužnost, Društvo hrvatskih filmskih redatelja oglasilo se priopćenjem u kojem najavljuje prekid suradnje s HRT-om. Time su se pridružili bojkotu 30-ak nevladinih udruga, a odnedavno i političkih stranaka koje su iz protesta odlučile prekinuti kontakte s HRT-om, zbog alarmantnog stanja programa na javnom servisu, kao i u znak podrške tuženim medijima i novinarima. Upravo tim povodom Hrvatsko novinarsko društvo organizira prosvjed 2. ožujka pod nazivom “Novinarstvo ne damo!”.

Među političkim strankama koje neće davati izjave i sudjelovati u emisijama HRT-a su Amsterdamska koalicija, SDP, Možemo, Radnička fronta, SDSS i Start. Zbog bojkota Gordan Maras izbacio je u ponedjeljak ekipu HRT-a s presice zagrebačkog SDP-a, ali nakon oštrih reakcija Novinarskog društva ispričao se za nekoliko sati i priznao da je pogriješio. Tim povodom Ravnateljstvo HRT-a sazvalo je također konferenciju za novinare, s koje je glavni ravnatelj Kazimir Bačić poručio da ne mogu dopustiti nasilje nad kolegama. “Zgroženi smo optužbama o cenzuri, HRT kao javna televizija otvorena je svim društvenim skupinama, a novinari HRT-a svoj posao obavljaju objektivno i nepristrano”, utvrdio je Bačić.

U priopćenju Društva hrvatskih filmskih radnika se između ostalog navodi da “DHFR prekida odnose i suradnju s HRT-om, kako bi se potaknulo spašavanje javnog servisa. Javni servis je sustav u kojem se javnim novcem potiču izvrsnost i neovisna produkcija kao najkvalitetniji i najekonomičniji način proizvodnje, gledateljima se nude raznoliki europski i drugi sadržaji, sustavno se brine o nacionalnoj audiovizualnoj baštini i slično. HRT u ovom trenutku ne djeluje kao javni servis i najžurnije ga treba vratiti u zakonske okvire”. Na pitanje kako to da je odmah po stupanju na dužnost potpisao ovakvo priopćenje, Antonio Nuić podsjetio je da loši odnosi između HRT-a i DHFR-a traju najmanje desetak godina, a trenutačna ovo što se sada događa predstavlja kulminaciju tog procesa: “Smatramo da više nema smisla čekati i pokušavati voditi pregovore koji ne vode ni čemu. Zato smo se odlučili za ovakav radikalan potez. Iako su se problemi gomilali godinama, ova situacija svakako je odraz ove uprave HRT-a. Oni sasvim sigurno ne mogu biti zadovoljni ispunjavanjem funkcije javnog servisa, a kao što je poznato, ne ljutimo se samo mi. Zapravo, nema tko se na njih ne ljuti u ovoj državi. Oni koji donose odluke o vodstvu HRT-a morali bi shvatiti poruku da ovi ljudi to nisu sposobni raditi”.

Na primjedbu da su svojim priopćenjem na neki način pokrenuli val otkazivanja suradnje HRT-u i nekih političkih stranaka, poput SDP-a, Start i Amsterdamske koalicije, Nuić kaže da im zahvaljuje, ali kako je dio njih itekako zaslužan za stanje na HRT-u. “HRT nije bio bolji ni za vrijeme SDP-ove vlasti, kao što ne valja niti za HDZ-ove. Taj navodno javni servis kontinuirano se godinama uništava zato što se sve političke elite koncentriraju uglavnom na prvih 15 minuta Dnevnika. Što se događa prije i poslije, nemaju vremena gledati i ne zanima ih. Iskreno, od njih se puno prije očekivala reakcija. Mi već deset godina upozoravamo da HRT ne poštuje postotke neovisne produkcije koji su jako bitni u europskim okvirima. Oni svoje produkcijske proračune prikazuju krivo i lažno i već dugo traje degradacija bilo kakve kvalitete”, smatra Nuić.

U priopćenju DHFR-a piše kako “HRT sustavno unizuje položaj redateljica i redatelja, zakida na autorskim pravima, ne poštuje kvote neovisne produkcije, ne proizvodi sadržaje za djecu i mlade”. Nuić ističe kako je to najvažniji razlog njihova bojkota jer se DHFR bori za ljude koji žive od audiovizualnog stvaralaštva, a HRT koji godišnje raspolaže s milijardu i 380 milijuna kuna novca od pretplate mora biti pokretač veće produkcije. Prema njegovim riječima, HRT je jednostrano iz ugovora ukinuo klauzule o naknada za reprize filmova i serija koje su definirane zakonom. No ne manje važan razlog jest i program koji je ideološki i vjerski obojen, u kojem se na dnevnoj bazi dopušta povijesni revizionizam, dok najbolji novinari ne rade ili odlaze. “Mi samo smatramo da je to sve posljedica samovoljne primjene zakona i vlastite ideologije, na štetu hrvatske kulture i društva. Iskreno, taj program je teško i pratiti, tu i tamo pogledam neke serije kao što su ‘Novine ili ‘Crno bijeli svijet’ koje rade kolege, ali ostalo je negledljivo”, iskren je Nuić.

HRT oštro je demantirao navode iz priopćenja DHFR-a i naveo kako kontinuirano surađuju s hrvatskim redateljicama i redateljima i da su u protekle dvije godine putem Nabave programa od neovisnih proizvođača nabavili djela 20 članova DHFR-a, od kojih je 17 radnika HRT-a. Pozvali su se i na Izvješće o provedbi odredbe o nabavi djela nezavisne produkcije koje su dostavili Programskom vijeću i Agenciji za elektroničke medije i ustvrdili da ispunjavaju zadane kvote. Istaknuli su da su u protekle tri godine za nabavu djela neovisnih proizvođača uložili više od 150 milijuna kuna. “Pripremamo mi njima odgovor s kojim ćemo upoznati sve medije, a u kojem ćemo navesti stvarne brojke. Za početak, što se tiče ‘lova na glave’ naših članova koji ujedno rade i za HRT, do nas je stigla informacija da su tražili od ljudi da javno izraze lojalnost HRT-u. Mi ćemo ih, između ostalog, zamoliti da te ljude puste na miru i ne sile ih ni na kakve slične poteze. A kad govorimo o nabavi neovisne produkcije, postoji tzv. Koregulacijski sporazum sastavljen između društva Neovisnih filmskih producenata koje predstavlja Dario Vince i HRT-a, dok je regulator Agencija za elektroničke medije. Do potpisivanja Sporazuma je došlo jer se Vince žalio svojoj krovnoj udruzi, a ova europskoj regulatornoj agenciji ERGA-i. U procesu koregulacije jedna od prvih stavki je da se mora jasno iznijeti točan iznos programskog proračuna kako bi se moglo izračunati 15%. Tu obvezu imaju još od 2010. No oni prikazuju da se programska sredstva kreću između 150 i 350 milijuna kuna. Realne procjene su da su godišnja programska izdvajanja oko 900 milijuna kuna, no to nije definirano ni u jednom izvješću kako se ne bi moglo utvrditi ispunjavaju li oni zakonom propisane kvote za neovisnu produkciju. Mi odgovorno tvrdimo da ne ispunjavaju jer bi po proračunu za neovisnu produkciju trebali izdvajati oko 135 milijuna kuna godišnje, a hvale se da su u posljednje tri godine izdvojili 150.”

Upitan je li najveći problem u ideološkom ili financijskom “zastranjenju” HRT-a, Nuić kaže kako smatra da se tu radi prije svega o bezidejnom upravljanju vodstva koje ne zna kako voditi modernu televiziju u digitalno doba, koje ne zna što bi s viškom radnika od njih gotovo 3000 koji su na plaći, a sve to zbog političkog kadroviranja i činjenice da stručnost nije kriterij. “Tamo je stvarno kaos i vrijeme je da oni koji odlučuju o vodstvu HRT-a konačno progledaju”, zaključio je Nuić.