Antonija Mrla, studentica Stomatološkog fakulteta u Zagrebu, govori o projektu „Zdravo sveučilište“ koji ona kao voditeljica provodi na području Zagreba

U Europi su 1920-e. U nekolicini država počinje se pričati o tome kako bi škole trebale pružati zdravstvenu skrb svojim učenicima. Engleski grad Liverpool radi prvi korak u tom smjeru na svom sveučilištu. Taj korak, na prijedlog Andrije Štampara, slijedi i Sveučilište u Zagrebu. Tako je 1939. počela djelovati u nas prva studentska ambulanta. U nastavku stoljeća ona se pojavljivala u brojim oblicima i raznim lokacijama na području Zagreba. Zagrebački su studenti imali kamo otići za sve zdravstvene tegobe; od blage prehlade do težih oboljenja bilo im je omogućeno liječenje. Zatvaranjem te ambulante 2001. godine ujedno se i zatvara poglavlje o primjerenoj zdravstvenoj skrbi za studente na području Zagreba.

Zdravo sveučilište program je u nadležnosti Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu pokrenut 2017. godine. Prevencija bolesti promoviranjem zdravlja studenata glavna je nit vodilja programa. Problematika pak iz koje je pak niknuo program nedostatak je studentske ambulante ili poliklinike na području Zagreba. Radionice, predavanja i tribine općenito o zdravlju usmjerene studentima samo su dobroćudan nusproizvod, što nikako ne znači manje bitna aktivnost, jednog malog pokreta koji želi riješiti jedan veliki problem zagrebačkih studenata.

Antonija Mrla 2021. je godine ušla u projekt i trenutno obnaša dužnost njegove voditeljice. Za nju je sve počelo razgovorom s jednom drugom članicom projekta. I prije nego što je započela sa svojim aktivističkim radom, frustriralo ju je što ne postoji primjerena zdravstvena zaštita za studente. Razgovor s drugom članicom joj te to samo potvrdio i pozvana je tada da se pridruži projektu koji se time bavi već godinama.

„Ono što mi sada imamo su školski liječnici. Međutim, oni obavljaju sistemske preglede i studenti im se mogu obratiti kad im je potreban savjet, no nemaju mogućnost izdavanja lijekova, odnosno ne mogu liječiti studenta kad, primjerice, ima temperaturu od 40 stupnjeva. Njemu treba zdravstvena zaštita – obiteljski liječnik, stomatolog, ginekolog i psiholog. To su stvari za koje smatramo da su studentima stvarno nužne. Ono što bi bilo idealno, a to je kada bismo tu ustanovu mogli nazvati poliklinikom, kada bi student u takvoj ustanovi mogao odraditi i laboratorijske testove ili otići na ultrazvuk i rendgen. Prvenstveno je bitno da student može otići na pregled i da mu može biti izdan lijek“, kaže za Zagreb News studentica i voditeljica Zdravog sveučilišta Antonija Mrla.

Sveobuhvatna bi to bila ustanova dostupna svim punopravnim studentima besplatno u Zagrebu. U Splitu je primjerice nedavno potpisan sporazum između tamošnjeg doma zdravlja i Sveučilišta u Splitu. Rijeka je, pak, dosta zadovoljna sa svojim programom zdravstvene zaštite studenata. Ali u svemu tome nalazi se jedna velika nejednakost. Po broju studenata Rijeka i Split nisu ni blizu Zagrebu. Prema posljednjim podacima u Zagrebu se nalazi otprilike 68.000 studenata, od kojih je otprilike dvije trećine izvan svog mjesta prebivališta. Kako navodi Antonija, „radi se o populaciji od 50.000 ljudi ili petom gradu u Hrvatskoj po broju stanovnika“.

„Kada bismo mi i mogli imati jednu liječnicu ili jednog liječnika kod kojih bi se studenti mogli upisati, to ne bi bio problem s 5000 studenata, ali s 50.000 bi itekako bio. Ali to su sada već idealne želje za planiranje u idealnim okolnostima. Za sada je od najveće važnosti osnovati bilo kakvu ustanovu koja može pomoći studentima. Ono što sada zakon dopušta je da student može promijeniti karton, ali mi to ne želimo. Ja sam iz Čakovca. Devet mjeseci sam u Zagrebu zbog studija. Ostale mjesece kada sam kod kuće slučajno obolim i što onda? Moram natrag u Zagreb? To je taj glavni problem koji je nedopustiv“, kritizira Antonija Mrla.

Glavni kratkoročni ciljevi projekta su jednostavni. Prvotno se mora uopće urediti neki način na koji bi studenti mogli biti unutar zdravstvenog sustava Zagreba. Nedostaje rješenje kako bi student uopće mogao imati dva kartona istovremeno. Student je „posebna jedinka sa svojim posebnim zahtjevima“. Cilj je da dio vlasti koji djeluje unutar zdravstvenog sustava ga i prepoznaju kao zasebnu jedinku.

„U situaciji smo gdje možemo studente pravno prepoznati kao osobe kojima ništa nije hitno jer su vjerojatnosti teškog oboljenja jako male, gdje se gleda na njih kao pretežito zdravu populaciju, a kada pak dođe do teškog oboljenja mi ne znamo što s takvom osobom napraviti. Mi smo zadnje dvije akademske godine provodili ankete među studentima o njihovom iskustvu sa zdravstvenim sustavom u Zagrebu. Često su ih liječnici odbijali jer nisu njihovi pacijenti, iako je u zakonu navedeno da student ima pravo, ako je nešto hitno, doći do bilo kojeg liječnika obiteljske medicine i zatražiti pregled. Mi smo tu da informiramo studente o tom pravu. Naravno i o svim ostalim stvarima povezanima s njihovim zdravljem. Međutim, to i dalje nije sustavno rješenje. Još 2020. je Ministarstvo zdravstva pozdravilo naše napore i želje, ali to je tu i stalo. Ono što se sada događa da je došao prijedlog novog zakona u kojem se zapravo studenti spominju kao posebna jedinka. Nama se sada čini kako se tvari stvarno pomiču na bolje jer se u prijedlogu Medicinskom fakultetu dopušta osnivanje ustanove u kojoj se studenti mogu liječiti. No, za sada ništa više od toga nije u samom zakonu definirano“, zaključuje voditeljica Zdravog sveučilišta.