Odbor za pravosuđe Hrvatskoga sabora propustio je proteklog tjedna, tijekom ispitivanja kandidata za predsjednika Vrhovnog suda, razjasniti jednu od najvažnijih, već gotovo desetljeće dugu pravosudno-političku kontroverzu, koja ne samo da je u negativnom svjetlu obilježila ulazak Hrvatske u EU, nego se pretvorila i u jedan od najžešćih prijepora u aktualnome izboru predsjednika Vrhovnog suda. Riječ je o ozbiljnim neslaganjima o uvjetima izručivanja hrvatskih državljana članicama EU-a na temelju Europskoga uhidbenog naloga (EUN), odnosno o različitim tumačenjima i primjeni Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU-a (ZPS). Premda te nejasnoće prate i Marina Mrčelu, jednoga od najutjecajnijih sudaca Vrhovnog suda, koji je odredio obveznu sudsku praksu u takvim slučajevima, članovi Odbora za pravosuđe nisu smatrali potrebnim – iz neinformiranosti, nepripremljenosti ili naprosto aljkavosti, manje je važno – tražiti od Mrčele da objasni svoje stajalište o tom osjetljivom i nipošto nevažnom problemu. Nacional je zato odlučio upozoriti na problem, objasniti njegove ključne elemente te istražiti bi li taj kandidat za predsjednika Vrhovnog suda, unatoč tome što suci nisu dužni obrazlagati vlastite sudačke odluke, usred kampanje za tu funkciju trebao javnosti razjasniti ozbiljnu pravnu kontroverzu u kojoj je i sam sudjelovao.

odbor za pravosuđe Hrvatskog sabora proteklog je tjedna, u četvrtak, 9. rujna, gotovo sedam sati ispitivao petero kandidata za predsjednika Vrhovnog suda. Prema medijskim izvještajima, na pitanja je najduže, četiri sata, odgovarao kandidat predsjednika Republike, sudac Trgovačkog suda Radovan Dobronić. Jedan sat zastupnici su posvetili razgovoru s predsjednikom Kaznenog odjela Vrhovnog suda Marinom Mrčelom, koji je sadašnji vršitelj dužnosti predsjednika VS-a. Ostalim kandidatima – Barbari Gundić, Lani Petö Kujundžić i Šimi Saviću – postavili su tek nekoliko pitanja. No tijekom jednosatnog ispitivanja Marina Mrčele mediji nisu zabilježili nijedno pitanje o odlukama Vrhovnog suda o tumačenju Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU-a, premda su one, prije osam godina, kardinalno utjecale na jedan od najvažnijih pravosudnih procesa posljednjeg desetljeća u Hrvatskoj, pa i u Europi, te obilježile i dosadašnji proces izbora predsjednika Vrhovnog suda u Hrvatskoj.

‘Marin Mrčela u odnosu na Perkovića i Mustača, nosi veliku odgovornost’, tvrdi Anto Nobilo. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Tumačenja Vrhovnog suda o primjeni ZPS-a, naime, odlučujuće su utjecala na odluku Hrvatske da 2014. godine izruči Njemačkoj bivše čelnike sigurnosnih službi u Jugoslaviji i samostalnoj Hrvatskoj, Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Nakon što su 2014. izručeni Njemačkoj, u operaciji izručenja koja je uključivala i kontroverzne odluke Vrhovnog suda ta su dvojica obavještajaca, kao što je poznato, 3. kolovoza 2016. pred sudom u Münchenu osuđena na kaznu doživotnog zatvora zbog pomaganja u ubojstvu hrvatskog emigranta Josipa Đurekovića. Danas, obojica su u hrvatskom zatvoru, nakon što su im hrvatski sudovi kaznu doživotnog zatvora njemačkog suda prilagodili hrvatskome pravnom sustavu, izrekavši im obojici dugogodišnje kazne zatvora.

Pravno-politički prijepor o njihovu izručenju, međutim, nikada nije do kraja razjašnjen. Hrvatska javnost intenzivno je pratila suđenje, posebice zbog okolnosti pod kojima su optuženi Perković i Mustač izručeni Njemačkoj. Izručenje su omogućili ulazak Hrvatske u EU i automatsko aktiviranje mehanizma Europskoga uhidbenog naloga (EUN), koje, međutim, nije prošlo bez goleme pravne kontroverze, koja traje do danas, utječući čak i na aktualni izbor predsjednika Vrhovnog suda. Tadašnjim odlukama Vrhovnog suda, naime, u svojim je pravnim mišljenjima proturječila donedavna kandidatkinja predsjednika Republike za predsjednicu VS-a, profesorica prava Zlata Đurđević, dok je, istodobno, aktualni kandidat za predsjednika Vrhovnog suda Marin Mrčela, izravno ili ne, sudjelovao u kreiranju istih tih odluka Vrhovnog suda. Nije li zato bilo najprirodnije da javnost, kroz pitanja zastupnika u Odboru za pravosuđe, sazna i Mrčelino mišljenje o tim zapletenim pravnim pitanjima? To se, međutim, nije dogodilo: zastupnici Mrčelu, naprosto, ništa nisu pitali.

Zato je, čini se, preostalo jedino da javnost senzibilizira onaj kojeg su odluke Vrhovnog suda o tom problemu najviše i pogodile: Zdravko Mustač, bivši čelnik jugoslavenske sigurnosne službe i prvi zamjenik predstojnika Ureda za zaštitu ustavnog poretka (UZUP) samostalne Hrvatske, kao i zamjenik predsjednika državnog Kriznog štaba početkom rata. Taj sadašnji osuđenik na dugogodišnji zatvor zbog pomaganja u ubojstvu Stjepana Đurekovića, posljednjih je mjeseci prvi put uopće progovorio javno, nastojeći dokazati da je Vrhovni sud, namjernom političkom spletkom, promijenio izvorno značenje i nakanu ZPS-a kako bi omogućio da on i Perković budu izručeni Njemačkoj.

U veljači ove godine Nacional je ekskluzivno objavio predstavku koju je Zdravko Mustač poslao predsjedniku Republike, predsjedniku Ustavnog suda, ministru pravosuđa i uprave, Državnom sudbenom vijeću, predsjednici Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu, saborskim klubovima zastupnika, glavnoj državnoj odvjetnici i pučkoj pravobraniteljici. Riječ je o opsežnom dokumentu na više od 150 stranica u kojemu je Mustač, prvi put u javnosti uopće, detaljno argumentirao svoje uvjerenje da je cjelokupna hrvatska sudska praksa primjene ZPS-a – protuzakonita. “Vrhovni sud Republike Hrvatske uspostavio je pogrešnu primjenu Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (ZPS)”, ustvrdio je u toj predstavci Mustač. Štoviše, ustvrdio je i da su i suci koji su takvu praksu uspostavili, time počinili kaznena djela.

“Vrhovni sud Republike Hrvatske (VSRH) uspostavio je pogrešnu primjenu Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (ZPS). Iskoristivši ustavnu ovlast iz članka 116. Ustava RH da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, Vrhovni sud je redovnim sudovima nametnuo da slijede pogrešno pravno shvaćanje u primjeni Zakona o pravosudnoj suradnji. Tako je konstituirao ‘ustaljenu sudsku praksu’ koja funkcionira kao supstitut izvornog Zakona još od 20. rujna 2013”, naveo je Mustač.

‘Marin Mrčela (na slici) nije dužan objašnjavati odluke kao sudac, ali kao kandidat za predsjednika Vrhovnog suda – jest. Kandidatura nosi i političku notu i zato je dužan objasniti neke svoje odluke’, kategoričan je Anto Nobilo. FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

“Kršenje Zakona je sustavno”, tvrdi bivši visoki državni obavještajac, a današnji osuđenik za teško kazneno djelo. “Bezakonje u pravosudnoj suradnji Republike Hrvatske s državama članicama Europske unije traje i danas (…) Pravno stajalište VSRH nema pokriće u Zakonu, nego mu je protivno. Ono je posljedica flagrantne arbitrarnosti suda u tumačenju zakona. Posljedice primjene ovakvog stajališta u sudskoj praksi su višestruko štetne i trajne. One su strašne. Jedna od posljedica je da je Vrhovni sud RH ograničio Republici Hrvatskoj nadležnost da u pravosudnoj suradnji s državama članicama Unije primjenjuje vlastito kazneno zakonodavstvo. Samim tim, jednako arbitrarno, VSRH je svojoj državi oduzeo suvereno pravo da odlučuje o kaznenom progonu svojih državljana”, ustvrdio je.

Nacional je, dakako, svjestan toga da su Mustačevi javni stavovi o tom predmetu izrazito subjektivni te da su, bez ikakve sumnje, motivirani osobnim razlozima: pokušajem da osuđenik na dugotrajni zatvor ospori pravnu utemeljenost vlastitog izručenja Njemačkoj. No Zdravko Mustač, premda osuđen za pomaganje u ubojstvu počinjenom u ime države, zasigurno nije kriminalac ordinarne vrste, nego čovjek s velikim iskustvom u sigurnosnim i pravnim sustavima, ali i jedan od utemeljitelja sigurnosnog sustava neovisne Republike Hrvatske, koji je stvarao uz puno povjerenje predsjednika Franje Tuđmana. Povrh toga, on je vješt pravnik, a dokument koji je Nacional ekskluzivno objavio pravno je relevantan i činjenično zanimljiv.

Prije nešto manje od mjesec dana Mustač je objavio novi dokument o istoj temi, otvoreno pismo koje je poslao predsjedniku Republike, Sabora i Vlade, ministru pravosuđa, Vrhovnom sudu i najvišim pravosudnim institucijama te nekim medijima.

U tom pismu Mustač – istina, posve neprimjerenim rječnikom koji u priličnoj mjeri diskreditira tvrdnje koje iznosi – dalje razrađuje svoju tvrdnju da je “Vrhovni sud uspostavio pogrešnu primjenu ZPS-a”, sugerirajući da je za to izravno odgovoran, među ostalim sucima Vrhovnog suda – i Marin Mrčela. “Mrčela i kolege začetnici su nezakonite prakse. To ne znači nužno da su oni i začetnici takve interpretacije ZPS-a, ali netko jest”, izrijekom tvrdi Mustač. On navodi dva rješenja VS-a o primjeni EUN-a, donesena u razdoblju od mjesec i pol, u kolovozu i rujnu 2013., za koja tvrdi da su oprečna. Piše: “Praksa je postala supstitut Zakona, njegov ‘fake’, surogat, falsifikat. Silom suda, a ne Zakona, zastara kao institut koji isključuje kazneni progon pred domaćim sudom uklonjena je kao zapreka predaji osobe u svrhu kaznenog progona pred sudom druge države. Pod cijenu radikalne redukcije pravosudnog suvereniteta hrvatske države.” Mustač potom nastavlja: “Samo jedan akter akrobacije VS-a sudjelovao je u oba predmeta – časni sudac Marin Mrčela. Samo on zna zbog čega je u razmaku od 40 dana zastupao dva oprečna pravna gledišta. Zna zašto je smatrao da je drugo ispravno, jer ga više nije mijenjao.”

Mustač javno poziva Marina Mrčelu da odgovori na pitanja, podsjećajući na njegovu izjavu u intervjuu tjedniku Globus od 14. srpnja ove godine, u kojoj se Mrčela zauzeo za „produktivni javni pristup da svi sudovi, a ponajviše Vrhovni sud, trebaju iskoristiti medijski prostor za objavu i jednostavno objašnjenje svojih postupaka i odluka“. Stoga Mustač Mrčeli u otvorenom pismu piše: “Pa, budi dosljedan. Iskoristi medijski prostor! Objasni jednostavno: zbog čega si promijenio stajalište i praksom sudskih odluka srušio Zakon? (…) Objasni zbog čega VS nije, prije početka primjene ZPS-a, održao Opću sjednicu ili sjednicu Kaznenog odjela kako biste proučili sve odredbe tog Zakona eurounijskog značenja? Nego – grlom u jagode. Zbog čega niste pozvali ‘profesore diplomskog sveučilišnog studija prava’ (članak 40. Zakona o sudovima), npr. profesoricu Đurđević i profesora Derenčinovića? I kada ste uopće zadnji put održali takvu, proširenu, sjednicu? Zbog čega niste 2013. godine, a niste ni do danas, analizirali paralelnu praksu o izvršavanju EUN-a u državama Unije? Tada, kad je Hrvatska počinjala postupati po svojem implementacijskom Zakonu, usporediva praksa u članicama Unije već je trajala dobrih 10 godina Kako to da su s praksom, kojoj si ti glavni začetnik, nastavili gotovo svi suci Kaznenog odjela VS-a? Poznati izuzetak je jedino sudac Damir Kos.”

Đuri Sessi, zadnjem predsjedniku Vrhovnog suda Hrvatske, mandat je istekao 20. srpnja 2021., a privremeno ga je naslijedio Marin Mrčela. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

Nacional je, slijedom Mustačeva pisma, glasnogovorniku Vrhovnog suda Željku Pajaliću poslao pitanja za suca Marina Mrčelu. Ponudili smo da sudac Mrčela javnosti objasni razliku svog stava u tumačenju ZPS-a, ako ona uistinu postoji onako kako je ustvrdio Zdravko Mustač, te je li, kako ovaj tvrdi, ZPS svjesno i namjerno tumačio na dva oprečna načina. Željeli smo, također, da sudac Mrčela komentira pravnu argumentaciju iz Mustačeva pisma. Odgovor glasnogovornika Vrhovnog suda Željka Pajalića bio je kratak i nedvosmislen: “Neprimjereno je da sudac komentira predmete u kojima je sudjelovao. Usput, glasanje u Vijeću je tajno pa se ne zna kako je koji sudac u pojedinom predmetu glasao.”

Odvjetnik Anto Nobilo, koji je branio Perkovića i Mustača, drži, međutim, da bi Mrčela trebao javno objasniti nejasnoće oko svoje uloge u tumačenju ZPS-a. “Ovo je bilo svjesno i namjerno kršenje zakona od Vrhovnog suda, u kojemu je Mrčela sudjelovao. Svakako bi trebao objasniti svoj stav”, kazao je za Nacional Nobilo, koji je napomenuo da nije znao da je Mustač u kolovozu ove godine objavio svoje otvoreno pismo. “Treba se”, nastavio je, “vratiti u vrijeme kada se na sudu raspravljalo na o izručenju Perkovića i Mustača: tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić zatražio je od profesora Pravnog fakulteta Davora Derenčinovića stručno mišljenje o tome je li zastara zapreka izručenju. Ne znajući za to, ja sam istodobno od profesorice Zlate Đurđević zatražio isto takvo mišljenje. Mišljenja profesora Derenčinovića i profesorice Đurđević poklapala su se. Potom, DORH i obrana zauzeli su identičan stav – da je zastara zapreka izručenju. Tako je odlučio i Županijski sud u Velikoj Gorici. DORH se na tu odluku Suda nije žalio. A onda je Županijski sud u Zagrebu izmislio nešto što nikad nije bilo i nikad neće biti: da oštećenik, dakle obitelj Stjepana Đurekovića, ima pravo uložiti žalbu na odluku o neizručenju. No, prema zakonu, u procesu izručenja sudjeluju država i okrivljenik. Tu nema mjesta za oštećenika jer to nije rasprava o odštetnom zahtjevu. Sve u svemu, toliko je zloupotrebe u tom predmetu. A prema mojim informacijama, Marin Mrčela je bio jedan od najutjecajnijih zagovornika primjene prava na taj, nezakoniti način. Nije riječ o greški, nego o svjesnom kršenju zakona: vi točno vidite kako se stav sudaca mijenja, sukladno razvoju predmeta Perković – Mustač”, tvrdi njihov odvjetnik.

Nobilo je rekao da je Vrhovni sud na općoj sjednici usvojio stav da će se kao i u slučaju Perkovića i Mustača, postupati i u svim drugim slučajevima. “Mogu sigurno tvrditi da su se suci svjesno i namjerno zalagali za takvu primjenu zakona, jer je zakon očigledan, a Vrhovni sud je sudsku praksu ranije imao na suprotan način. Smatram da je i Mrčela, ali i svi drugi suci koji su zauzeli taj stav – samostalno ili pod njegovim utjecajem, to ne znam – namjerno i svjesno kršio zakon. To je moj zaključak odavno. Takav se zakon jednostavno nije mogao primijeniti na takav način”, tvrdi Nobilo, koji smatra da su motivi sucima Vrhovnog suda da promijene stav bili – politički. “U to doba Karamarko je krenuo sa svojim programom preuzimanja HDZ-a. Potom je krenuo u izbore s ekstremnim antikomunističkim stavom. Bila je to glavna tema medija, a Perković i Mustač postali su simbol obračuna s Jugoslavijom i komunističkom prošlošću. Stvorila se takva politička atmosfera i suci su očigledno smatrali da bi njih dvojica trebali stići pred njemački sud. Zato su odlučili na osebujan način. Presudili su, po mom sudu, politički motivi. Tome je svakako bitno odmoglo što je Zoran Milanović, tada predsjednik Vlade, ušao u oštar sukob s Vrhovnim sudom baš oko EUN-a i suci su na tom slučaju demonstrirali svoju moć i autonomiju u odnosu na izvršnu vlast u pitanjima prava. Mnogo je tu stvari kulminiralo: politika Karamarka i sukob Vrhovnog suda s premijerom Milanovićem – i sve se slomilo na leđima Mustača i Perkovića”, rekao je Nobilo.

Izlažući svoja objašnjenja, Nobilo je svjestan vlastite pristranosti. “Kao pravnik, Marin Mrčela je neprikosnoven. Ima sve kvalitete vrhunskog suca. Međutim, u ovom momentu, u odnosu na Perkovića i Mustača, nosi veliku odgovornost. Nemam prigovora na njegova suđenja ranije. Smatram, međutim, da je, baš zato što je vrhunski pravnik, ovo napravio namjerno i iz političkih motiva. Po meni, to ga diskvalificira. U drugim slučajevima imam izvrsno mišljenje o njemu, ali u ovome je, iz nekog svog razloga, sudio kako nije trebao, a motivi su bili politički. Možda preoštro sudim”, napomenuo je Nobilo, “i priznajem da sam u ovom predmetu subjektivan. Ne možeš zbog jednog slučaja cijelu karijeru suca dovesti u pitanje. Možda on ima neko obrazloženje, ali ja ga sad ne vidim”. Zato Nobilo smatra da bi Mrčela morao objasniti svoje stavove o tome, naročito zato što je favorit za predsjednika Vrhovnog suda. “Svakako, kad se radi o izboru predsjednika Vrhovnog suda, on to mora objasniti. Odnosno, u Saboru su ga morali pitati. On nije dužan objašnjavati odluke kao sudac, ali kao kandidat za predsjednika Vrhovnog suda – jest. Kandidatura nosi i političku notu i zato je dužan objasniti”, tvrdi Nobilo.

‘Stav Suda donose Opća sjednica ili sjednica Kaznenog odjela, a ne pojedinac’, kaže Branko Šerić, uvjeren da saborski odbor nije pogriješio. FOTO: Milan Sabic/PIXSELL

Ima, međutim, i mišljenja različitih od njegova. Branko Šerić, bivši sudac i dugogodišnji iskusni odvjetnik, na primjer, smatra da Mrčela nije ništa dužan objašnjavati. “To odgovorno tvrdim: prozivati pojedinačno suca za dano mišljenje ili obrazloženje vlastite odluke, a pogotovo sjednice bilo kojega tijela unutar sudova, po meni je, u najmanju ruku, pucanj u prazno. A to što je netko kandidat za predsjednika Vrhovnog suda, nimalo ga ne obvezuje da dodatno objašnjava stav Vrhovnog suda. Jer bez obzira na to tko je kreirao prijedlog stava, stav Suda donose Opća sjednica ili sjednica Kaznenog odjela. Prema tome, autor mišljenja ili prijedloga, sudac izvjestitelj, nije dužan obrazlagati, jer je sama sjednica dala priopćenje. Tako mislim sto posto jer sam osobno sudjelovao u donošenju mišljenja i presuda sudskih vijeća. Ne, istina, na sjednicama Vrhovnog suda, ali to je komplementarno”, kazao je za Nacional Branko Šerić.

Kako god bilo, nije sporno da je opisani slučaj kontroverza o kojoj ni najstručniji pravni autoriteti ni danas nemaju usuglašeno mišljenje. Zato ne bi trebalo biti sumnje oko toga da bi i jednome od kandidata za predsjednika Vrhovnog suda moglo biti od koristi kada bi stručnoj i općoj javnosti objasnio vlastito mišljenje o dvojbama primjene Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU-a. Tim više što je Marin Mrčela jedan od uglednijih hrvatskih sudaca, kojega javnost pamti po povijesnoj presudi u korist slobode govora iz 1996. godine – oslobađajućoj presudi urednicima Feral Tribunea u tužbi države protiv njih, zbog klevete i uvrede predsjednika Republike Franje Tuđmana.