Objavljeno u Nacionalu br. 780, 2010-10-26

VLASTI U UGANDI SUDJELUJU U VELIKOJ KAMPANJI progona homoseksualaca, koja uključuje javne pozive na linč i novi zakon koji propisuje smrtnu kaznu

Nekoliko ugandskih homoseksualaca i lezbijki napadnuto je fizički posljednjih dana, neki su imali neugodnosti na poslu, neki su se iselili iz svojih domova i žive potajno kod prijatelja i rođaka nakon što je tamošnji list Rolling Stone započeo kampanju protiv njih. Taj tjedni tabloid, koji nema nikakve veze s istoimenim američkim rockerskim dvotjednikom, izlazi tek nekoliko tjedana, ali je jednom svojom naslovnicom početkom ovog mjeseca izazvao veliku buru. List je na naslovnoj stranici objavio veliku najavu “100 fotografija vodećih ugandskih homoseksualaca”, a na unutrašnjim stranicama članak o pojedinim poznatim ugandskim državljanima za koje tvrdi da su homoseksualnog usmjerenja, te njihove fotografije, osobne podatke, adrese i mjesta zaposlenja.

NO POSEBNO JE GROZNA činjenica što je list uz spomenutu najavu na naslovnoj stranici dopisao velikim slovima još nešto mnogo zlokobnije: “Objesite ih”. Članak je napisan krajnje neprijateljski prema homoseksualnim osobama, prikazane su kao najgora prijetnja zemlji i naciji, odvratan parazitski živalj, koji ugrožava ugandsku djecu, pa ga zato treba istrijebiti. U članku ima i opasnih tvrdnji kojima se željelo izazvati ogorčenje čitatelja i potaknuti ih da se obračunaju s homoseksualcima. Tako je objavljeno da među njima hara opasna, neimenovana bolest, a prijeti da se preko njih proširi na ostalo pučanstvo, te da su homoseksualci u Ugandi stvorili tajni plan kako će napastovati više od milijun djece kroz škole. Nakon što je Rolling Stone objavio taj skandalozni članak reagirala je vlast te list zabranila, iz formalnih razloga. List, koji je počeo izlaziti 23. kolovoza, nije se registrirao kod vlasti, pa stoga – formalno – izlazi nelegalno. Vlasti su obznanila da će, čim list bude propisno registriran, dopustiti da dalje izlazi. Štoviše, neformalno se tvrdi da vlast ne da nema ništa protiv spomenutog članka, nego mnogi u vlasti smatraju da je taj članak bio koristan i društveno opravdan.

U UGANDI VEĆINA stanovnika mrzi osobe homoseksualne orijentacije, a list je u svojem članku, iako je bilo napisano da će biti otkriven identitet stotinu ugandskih homoseksualaca, objavio imena njih tek desetak, ali je najavio da će nova imena objavljivati u idućim brojevima. Homoseksualci su u Ugandi politička tema jer je točno prije godinu dana jedan tamošnji parlamentarac predložio donošenje zakona kojim bi se ne samo potvrdilo da je homoseksualnost protuzakonita, nego bi se značajno pooštrile kazne za homoseksualce. Za neke slučajeve homoseksualne aktivnosti po nacrtu tog zakona bila je predviđena čak i – smrtna kazna vješanjem.

UGANDSKI PARLAMENT je počeo razmatrati taj prijedlog novog zakona u prosincu prošle godine. Nacrt zakona su odmah podržali neki poslanici vladajuće stranke, pa je on zbog toga imao velikih izgleda da bude izglasan i uvršten u ugandsko zakonodavstvo. Prema predloženom nacrtu zakon je trebao biti strašno rigorozan prema homoseksualcima, ali i prema svima onima koji homoseksualce ne prijave vlastima. Prema tom nacrtu novi zakon predviđao bi obaveznu smrtnu kaznu vješanjem za homoseksualce koji imaju homoseksualne odnose a žive s AIDS-om, odnosno za homoseksualce koji izvrše homoseksualno silovanje. No smrtna kazna je predviđena i za homoseksualce koji prakticiraju seks s osobama istog spola ako je riječ o slučaju “s otežanim okolnostima”, što nije točno definirano, ali se pretpostavlja da je riječ o promiskuitetnom homoseksualnom ponašanju. Inače, za homoseksualce “u lakšim okolnostima” predviđa se kazna doživotnog zatvora. Stanodavci koji svjesno iznajme stan homoseksualcu po tom zakonu kaznili bi se sa sedam godina zatvora, a to bi bila i kazna za rođake i prijatelje homoseksualaca, koji znaju za njihovu aktivnost, a to ne prijave vlastima. Tri godine zatvora dobit će oni koji su na službenim dužnostima, znaju za nekog homoseksualca, a to ne prijave. To se odnosi i na svećenike, te pripadnike socijalnih ili zdravstvenih službi. Riječ je vjerojatno o najstrožem zakonu protiv homoseksualaca na svijetu. David Bahati, poslanik vladajuće stranke, koji je najenergičnije promovirao taj nacrt zakona, tvrdio je da je taj zakon nužan da bi se zaštitile ugandske društvene vrijednosti i ugandski način života. Kazao je da se homoseksualnost raširila u Ugandi iz čiste pomodnosti. On ne priznaje da je homoseksualno ponašanje prirođeno stanje.

Predsjednik Ugande podržava novi zakon koji predviđa doživotni zatvor za homoseksualne odnose i smrtnu kaznu ako se oni dogode ‘pod teškim okolnostima“PONAŠANJE KOJE JE NAUČENO može se i ukloniti. Nitko mene ne može uvjeriti da se ljudi rode homoseksualni. To je sve posljedica djelovanja stranih utjecaja. Intencija je novog zakona da se spriječi regrutiranje među homoseksualce maloljetne djece, čega ima u istospolnim školama u Ugandi. Mi to moramo spriječiti da bismo osigurali sretnu budućnost naše djece. Zakon je zamišljen da zaštiti voljenu kulturu naroda Ugande od pokušaja inozemnih boraca za seksualna prava da nametnu ljudima Ugande vrijednosti devijantnog seksualnog promiskuiteta.” Iako je za mnoge zapadne aktiviste za ljudska prava nacrt zakona bio šokantan, pa su odmah počeli prosvjedi nekih međunarodnih organizacija za ljudska prava, nacrt zakona ima jako mnogo pristalica u samoj Ugandi, gdje mnogi smatraju da se homoseksualnost agresivno promovira i širi u toj društveno vrlo konzervativnoj zemlji. Oko 85 posto stanovnika Ugande su kršćani, a u zemlji prevladavaju evangelističke kršćanske grupe koje su iznimno konzervativne, te održavaju veze sa sličnim grupama u inozemstvu. Uz to, Uganda nije jedina afrička zemlja koja se rigidno ponaša prema homoseksualcima i homoseksualnosti. Takav stroži odnos prema homoseksualcima se širi u raznim dijelovima afričkog kontinenta. I u Nigeriji je u pripremi bio vrlo strogi zakon protiv homoseksualaca, gdje se također predviđala i smrtna kazna. Takvo zakonodavstvo već je na snazi u sjevernim dijelovima Nigerije, gdje žive muslimani. I u Sudanu je na snazi zakon koji predviđa smrtnu kaznu za homoseksualce. Burundi je kriminalizirao homoseksualnu aktivnost zakonom koji je izglasan u travnju 2009. U 37 afričkih zemalja homoseksualna aktivnost je na udaru lokalnih zakona, a taj će se broj i povećati jer i Egipat i Mali pripremaju slične zakone.

BAHATI JE TVRDIO DA JE taj zakon predložen zato da se spriječe strani utjecaji na ugandsko društvo, a mnogi protivnici tog zakona tvrdili su sasvim obratno, da je upravo taj zakon plod stranih utjecaja. U Ugandi djeluju razne inozemne evangelističke grupe i organizacije, a u ožujku 2009. održana je međunarodna konferencija kršćanskih aktivista, gdje se govorilo i o širenju homoseksualizma u Africi. Tamo je bilo rečeno kako treba “izbrisati” homoseksualnost s afričkog kontinenta. Na konferenciji su sudjelovali i neki poznati američki evangelisti snažnih stavova protiv homoseksualaca, kao što je Scott Lively, predsjednik jedne takve organizacije iz Kalifornije, pisac knjige “Ružičasta svastika” u kojoj tvrdi da su vodeći nacisti bili homoseksualci. Tu su bili i Don Schmierer, koji tvrdi da vjera može pokrenuti homoseksualce “na pravi put”, te Caleb Lee Brundidge, koji smatra da se homoseksualci “mogu izliječiti psihoterapijom”. Navodno je Bahati nacrt zakona napisao odmah nakon te konferencije, ali je on u razmatranje u parlamentu dospio tek u jesen 2009.

I U NEKIM DRUGIM AFRIČKIM zemljama se homoseksualnost smatra “neafričkim, nekršćanskim uvozom sa Zapada”, iako to nije točno, jer je nje bilo i u pretkolonijalno doba, a upravo su kolonijalne vlasti kada su preuzele kontrolu nad pojedinim afričkim zemljama prve uvele oštre zakone protiv nje. Štoviše, u pojedinim afričkim zemljama ti su stari zakoni i danas na snazi, pa se upravo pomoću njih gone homoseksualci. Uganda ima oko trideset milijuna stanovnika, a procjenjuje se da ima oko 500.000 homoseksualaca. Kada je prošle godine pokrenuta ta inicijativa da se donese novi, vrlo oštar zakon protiv homoseksualaca, u kojem će za njih biti predviđena čak i smrtna kazna, on je dobio priličnu podršku u tamošnjim političkim krugovima, pa je izgledalo da će sigurno proći i u parlamentu. I sam predsjednik Ugande Yoweri Museveni podržao je zakon. Nakon što su se čule prve kritike iz inozemstva na taj zakon, pa su stigle i prijetnje da će zapadne zemlje prekinuti pomoć Ugandi ako uvede taj zakon, jer se njime krše ljudska prava, tamošnji ministar za etiku i integritet James Nsaba Buturo izjavio je da će Uganda donijeti taj zakon “pa makar to značilo da će se Uganda morati povući iz međunarodnih ugovora o zaštiti ljudskih prava, pa i iz Univerzalne deklaracije Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, te odreći međunarodne pomoći”.

KRITIKE I PRITISCI IZ INOZEMSTVA postali su toliko jaki da su se u vrhu ugandske države ipak počeli kolebati oko tog zakona, pa je on nekoliko mjeseci kasnije povučen iz parlamentarne procedure, kako je rečeno, “privremeno dok se ne doradi”. No zagovornici zakona tvrdili su da će nacrt biti reaktiviran kada dođe trenutak. Razni vodeći svjetski političari iskazivali su svoje nezadovoljstvo nacrtom zakona, što javno, što prilikom diplomatskih susreta s vodećim ljudima Ugande, posebno prilikom susreta s ugandskim predsjednikom Musevenijem. Tako su mu svoje protivljenje iznijeli prošle zime tadašnji britanski premijer Gordon Brown, kanadski premijer Stephen Harper, francuska vlada je objavila priopćenje u kojem je zbog zakona iskazala “duboku zabrinutost”, a protiv tog zakona je posebnu rezoluciju izglasao Europski parlament. Američka Bijela kuća objavila je u magazinu The Advocate, koji se obraća američkoj homoseksualnoj zajednici, priopćenje u ime američkog predsjednika Baracka Obame gdje stoji: “Predsjednik Obama se snažno suprotstavlja pokušajima, poput onog nacrta zakona na razmatranju u Ugandi, kojim bi se kriminalizirali homoseksualci i djelovalo protiv povijesnog napretka.” Javile su se i brojne organizacije za zaštitu ljudskih prava i vjerske organizacije, pa su nacrt zakona osudili i katolički nadbiskup Kampale Cyprian Lwanga i poglavar Anglikanske crkve nadbiskup od Canterburyja Rowan Williams. Zanimljivo je da je jedan od najglasnijih zahtjeva da se nacrt zakona odbije postavio Rick Warren, jedan od najpoznatijih konzervativnih američkih evangelista, inače veliki kritičar američkog liberalnog stava prema homoseksualcima. On je dao videoizjavu u kojoj je rekao: “Nije na meni, kao američkom pastoru, da se miješam u političke prilike u drugim zemljama. No kao pastoru dužnost mi je da govorim o univerzalnim moralnim vrijednostima. Ovaj zakon koji se priprema u Ugandi je prema homoseksualcima nepravedan, ekstreman, nekršćanski.”

ROWAN WILLIAMS Nadbiskup od Canterburyja, vođa Anglikanske crkve koja ima brojno članstvo u Ugandi, pozvao je Uganđane na tolerancijuNJEGOVA IZJAVA JE SNAŽNO odjeknula u Ugandi gdje on ima mnogo ugleda, a posebno je njegovom izjavom bio nezadovoljan sam Bahati, koji je ovako reagirao: “Nesretna je okolnost da je ovaj Božji čovjek, koji je nadahnuo tako mnogo ljudi diljem svijeta, popustio pod pritiscima i razočarao svoje sljedbenike.” No unatoč svim tim kritikama i prijetnjama prekidom pomoći u Ugandi su i dalje jake političke snage koje se zalažu da se zakon ipak donese, možda jedino bez odredbe o smrtnoj kazni. Stoga neki objavljivanje liste najpoznatijih ugandskih homoseksualaca u tom tabloidu vide kao pokušaj da se tamošnja javnost ponovo homofobno raspiri, što bi trebalo olakšati političarima, koji se zalažu za zakon protiv homoseksualaca, da ga opet stave na dnevni red parlamenta. Čuju se i mišljenja da je taj tabloid – koji ima mizernu nakladu od samo dvije tisuća primjeraka – bio pokrenut zapravo samo s tom svrhom.