Moje najmoćnije oružje bit će moj govor. To je ono što predsjednik ima, a ako nema, ništa mu ne pomaže, a posebno ne veće ovlasti” i “Antifašizam nije ideologija nego otpor”. Na ova stajališta koja je Zoran Milanović izrazio na svom predizbornom skupu u zagrebačkoj Tvornici kulture 9. studenoga prošle godine, novog predsjednika uskoro će podsjetiti organizatori komemoracije u spomen žrtvama ustaškog logora smrti Jasenovca, koji od njega očekuju da 22. travnja, na Dan proboja logoraša, u Jasenovcu održi govor i napokon stane na kraj sramotnim pokušajima iskrivljavanja povijesti i veličanja zločinačkog ustaškog režima i njegovih simbola. Bilo bi to prvi put nakon pet godina da predsjednik Republike govori u Jasenovcu jer bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ne samo da u Jasenovcu nije govorila, već je svih pet godina svog mandata uspješno izbjegavala i sam odlazak na komemoraciju.

Milanović će na komemoraciju svakako doći, ali kako Nacional doznaje iz njegova ureda, on još nije odlučio hoće li ondje održati govor i trenutno je više sklon opciji da u Jasenovcu ne govori.

Osim toga, nepuna dva mjeseca prije održavanja ovogodišnje komemoracije u spomen žrtvama ustaškog logora smrti Jasenovca, još uvijek se ne zna hoće li se i ove godine održati dvije odvojene komemoracije, jedna s predstavnicima antifašističkih udruga i stradalih naroda, a druga s predstavnicima državnog vrha. U slučaju da ne dođe do dogovora, Milanović će biti jedini predstavnik državnog vrha koji će biti pozvan i na komemoraciju koju organizira Savez antifašističkih boraca i antifašista u suradnji sa židovskim općinama i srpskom zajednicom u Hrvatskoj. No trenutno sve strane rade na tome da se ove godine održi jedna, zajednička komemoracija. Problem je u tome što je premijeru Andreju Plenkoviću zbog međunarodne javnosti stalo do toga da se napokon održi takva, zajednička komemoracija, ali još uvijek nije ispunio uvjete koje su pred njega postavili predstavnici Saveza antifašističkih boraca, židovskih općina i srpske zajednice kao i romske zajednice u Hrvatskoj. Zato će vrlo važno biti kako će se u tom slučaju postaviti predsjednik Zoran Milanović te hoće li on, u slučaju da komemoracije opet budu odvojene, ići na obje ili samo na onu koju organizira SAAB. Bit će to za Milanovića prvi veliki test kad je u pitanju vraćanje antifašizma u javni prostor kao ustavne i civilizacijske vrijednosti na kojoj počiva moderna Hrvatska. No bit će to još veći test za Andreja Plenkovića.

Naime, za razliku od prošlih godina kad je na Pantovčaku imao Kolindu Grabar-Kitarović koja se dvojako određivala o antifašizmu, ovisno kojoj publici se obraćala, a na komemoracije u Jasenovcu nije uopće odlazila, Plenković bi ovoga puta mogao ostati posramljen pred međunarodnom javnošću ako komemoracije budu odvojene, a na komemoraciju koju organiziraju antifašisti i predstavnici Židova, Srba i Roma od državnog vrha dođe samo Milanović, posebno ako još ondje održi i govor koji će se sigurno analizirati u zemlji i inozemstvu. Za razliku od, primjerice, predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića koji se u javnom diskursu oko ustaških zločina priklonio frazama o ‘’osudi svih totalitarnih režima’’, što je način na koji se HDZ-ovci odbijaju deklarirano izjasniti o ustaškom režimu kao zločinačkom, Milanović ako odluči održati govor takvih rezervi ne bi trebao imati.

Upravo od Milanovića velika očekivanja imaju organizatori komemoracije Savjet Javne ustanove Jasenovac i Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, ali i predstavnici židovskih općina i srpske i romske zajednice. Oni smatraju da bi Milanović ne samo svojim dolaskom na komemoraciju, već i snažnim govorom koji bi ondje trebao održati, mogao poslati ključne poruke da su povijesni revizionizam i veličanje ustaških simbola u modernoj Hrvatskoj neprihvatljivi.

Kraus očekuje da se prijeđe s riječi na djela, da se počnu poštovati Ustav i zakon prema kojem bi upotreba ustaških simbola i pozdrava bila sankcionirana te da se ne tolerira ustaštvo povijesti.

No čini se da on još uvijek nije donio odluku o tome hoće li održati govor u Jasenovcu.

Predsjednik SAAB-a Franjo Habulin s Milanovićem je o tome razgovarao prije njegove inauguracije, a o sadržaju tog razgovora za Nacional je rekao:

„Naš razgovor išao je u pravcu da će on biti u Jasenovcu, ali njegova sugestija je da on ne govori jer je tamo više puta do sada govorio dok je bio premijer. To su neki njegovi razlozi, ali siguran sam da ćemo o tome još razgovarati. Smatram da svaki put ponovo treba reći zašto smo tamo, što se tamo dogodilo i zašto se komemoracija održava. A najbolje bi bilo da to kaže predsjednik Republike, koji je kao premijer redovito sudjelovao na komemoracijama i držao govore.“

Predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac smatra da je odluka o tome tko treba govoriti u Jasenovcu stvar dogovora između onih koji zajedničkim djelovanjem trebaju dati doprinos normaliziranju stanja u zemlji:

„Što se mene tiče, ne bih imao ništa protiv toga da govore i premijer i predsjednik Republike, kao što je to znalo biti u vrijeme predsjednika Mesića i premijera Sanadera. U svakom slučaju, ova godina i mogući pozitivan učinak razgovora za koje se nadamo da će se dogoditi, zavrijedili bi da se pošalje dovoljno snažna poruka svima koji je trebaju čuti. A to nisu samo predstavnici naroda žrtava, već i oni koji svojim politikama pridonose zastranjivanju u našem društvu.“

Budući da građani Hrvatske od odlaska Ive Josipovića s funkcije nisu čuli predsjednika Republike u Jasenovcu, Habulin smatra da bi ove godine takav govor imao važnu simboličnu težinu.

“Osim toga, državni vrh se mora jasno opredijeliti i odrediti prema nasljeđu NDH. To mora biti konstanta koja se ne smije mijenjati, bez obzira na promjene vlasti i političke opcije na čelu Hrvatske. Mora se jasno i glasno reći što je fašizam, a što antifašizam. Ne može biti nešto između. Poput odluke Povjerenstva za suočavanje s prošlošću, kojem je na čelu bio akademik Kusić. On je u tome jako pogriješio. Ne može pozdrav ‘za dom spremni’ biti protuustavan, ali u nekim prilikama ipak prihvatljiv.”

Upravo je pitanje odnosa prema ustaškom pozdravu “za dom spremni” ono o čemu predstavnici organizatora komemoracije u Jasenovcu očekuju da se premijer Andrej Plenković jasno odredi.

Ovogodišnji organizatori službene komemoracije su Savjet Javne ustanove Jasenovac i Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, a ako dogovor o zajedničkoj komemoraciji uspije, održat će se pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora. Predsjednik SAAB-a Franjo Habulin kaže kako je odlučeno da se komemoracija održi 22. travnja, na dan proboja logoraša, te je u planu da prvi put nakon 2016. godine ondje budu svi zajedno. Ali da bi se to ostvarilo, premijer treba ispuniti određene uvjete:

„Do tada imamo dva mjeseca za dogovor jer i Koordinacija židovskih općina i Srpsko narodno vijeće imaju svoje uvjete koje treba poštovati. A jedan od prvih uvjeta je da ustaški pozdrav nestane iz javnog prostora u Hrvatskoj. O svemu ćemo još razgovarati s premijerom, a ja mislim da ćemo se vidjeti u sljedeća dva tjedna, uvažavajući činjenicu da je Plenković trenutačno dosta angažiran i oko predsjedanja Vijećem EU-a i na unutarstranačkim izborima. No vjerujem da će naći vremena da sjednemo i razgovaramo. Ovo je bitna tema, a znam da je želja premijera da o tome postignemo dogovor. Uskoro ćemo s ravnateljem Javne ustanove Jasenovac Ivom Pejakovićem usuglasiti program.“

Predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske Franjo Habulin, predsjednik Koordinacije židovskih općina i Židovske općine u Zagrebu Ognjen Kraus, kao i predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac, izražavaju nadu da će se ove godine stvari pomaknuti nabolje zato što je premijeru Plenkoviću, prije svega zbog međunarodne javnosti, još prošle godine bilo jako stalo do toga da opet svi zajedno sudjeluju na službenoj komemoraciji. Na tu temu vodili su se intenzivni  pregovori, no kako tada nije imao hrabrosti ništa konkretno poduzeti, to se lani opet nije dogodilo. U međuvremenu je održan i zajednički sastanak od kojeg se mnogo očekivalo, ali ta očekivanja do danas nisu ispunjena pa se još uvijek ne zna hoće li biti jedna, dvije ili tri komemoracije u Jasenovcu. Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, kao i predstavnici naroda žrtava – Koordinacija židovskih općina Hrvatske i Srpsko narodno vijeće – prvi put su bojkotirali službenu komemoraciju 2016. godine u znak prosvjeda zbog „Vladine politike nečinjenja” u odnosu na izmjene postava muzeja u Jasenovcu te “dnevnopolitičkih događanja vezanih uz relativizaciju i revitalizaciju ustaštva”.

Dolaskom na vlast Andreja Plenkovića, čiju vladu podržavaju predstavnici manjina, uključujući i srpsku, mnogi su se ponadali da će se on kao deklarirani branitelj europskih vrijednosti odlučnije postaviti prema tim zabrinjavajućim pojavama koje su uzele maha u doba bivšeg predsjednika HDZ-a i prvog potpredsjednika vlade Tomislava Karamarka i njegova ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.

O tome što će biti ako vlada ne prihvati uvjete antifašista, Židova i Srba, predsjednik SAAB-a Franjo Habulin kaže: ‘Onda će biti dvije komemoracije i gotovo! A predsjednik Milanović bit će s nama’

No ni nakon što je u studenome 2017. gotovo na samom ulazu u zloglasni Jasenovac osvanula spomen-ploča poginulim HOS-ovcima s pozdravom „za dom spremni“, za razliku od svog prethodnika Ive Sanadera nije imao hrabrosti naložiti da se ploča ukloni, a ustaški pozdrav koji je Ustavom zabranjen izbriše. Nakon pritiska javnosti ploča je ipak maknuta, no samo osam kilometara dalje – u Novsku.

Ognjen Kraus, predsjednik Koordinacije židovskih općina i Židovske općine u Zagrebu, rekao je da bi kao i svi ostali predstavnici naroda žrtava Jasenovca, volio da se ove godine održi jedinstvena komemoracija i da se konačno riješi problem koji se godinama vuče. Kraus je podsjetio:

„Mi smo prošle godine nakon komemoracije imali sastanak s premijerom i njegovim timom u Vladi Republike Hrvatske. Sastanak je bio uspješan i ja sam se iskreno nadao da će se nešto učiniti. Nažalost, nismo dobili ni zapisnik s tog sastanka i nakon toga ništa se nije dogodilo.

Ono što je sigurno ohrabrujuće jest činjenica da je posjet Jasenovcu uvršten u školski kurikulum, da je napravljen program u suradnji s Ministarstvom kulture koje u tome pokazuje najveći angažman, a Ministarstvo znanosti financira takve posjete učenika. Bio sam neki dan u Jasenovcu i ravnatelj JUSP-a Jasenovac o tome me je obavijestio i rekao da se sve više škola prijavljuje, što mi je izuzetno drago.“

Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a, također je istaknuo da je prije godinu dana održan sastanak s predsjednikom Vlade i ministrima čiji resori su povezani s pitanjem poštovanja žrtava ustaškog režima i nacifašizma, kao i pitanjem revizionizma u Hrvatskoj:

„Bio je to dobar sastanak nakon kojeg smo očekivali da će se početi događati pripreme koje će omogućiti zajedničku komemoraciju, međutim, to se nije dogodilo, kao što se od tog sastanka do danas nisu dogodile promjene o kojima smo razgovarali i za koje smo stekli dojam da smo postigli visok stupanj suglasnosti.“

Objašnjavajući koji su uvjeti da udruge, odnosno predstavnici žrtava, pristanu ove godine sudjelovati u državnoj, službenoj komemoraciji, Kraus je naglasio kako očekuje da se konačno prijeđe s riječi na djela:

„To znači da se počnu poštovati Ustav i zakon prema kojem bi upotreba ustaških simbola i pozdrava bila adekvatno sankcionirana, da se ne toleriraju ustaštvo i revizija povijesti. Jer do sada nije ništa učinjeno. Krajem prošle godine Gradsko vijeće u Splitu donosi odluku da se podigne spomenik ustaši Frani Tenti na Marijanu, na Interliberu se ponovo prodaje knjiga Igora Vukića ‘Radni logor Jasenovac’ i javno promovira engleski prijevod. Upravo sada Visoki prekršajni sud se nije mogao usuglasiti o presudi Thompsonu i njegovoj pjesmi ‘Čavoglave’ i ustaškom pozdravu kojim počinje. Nakon govora koji je predsjednik Vlade održao u Francuskom paviljonu prilikom otvaranja izložbe posvećene žrtvama Auschwitza, na Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta koji sam javno pozdravio, sada očekujem i konkretne akcije. Nije dovoljno da samo slušamo govore. Da je učinjeno ono što je rekao tom prigodom, danas o tome ne bismo trebali diskutirati.“

Upitan koje bi Vladine geste željeli vidjeti, Pupovac je odgovorio da postoji više stvari kada su u pitanju simboli i pravosudna praksa:

„Mi nećemo izdvajati nijedan, jer svako ustaško obilježje koje se koristi u javnosti, službeno ili neslužbeno, predstavlja problem za ovo društvo ako je tolerirano, ako se za njega nalaze opravdanja koja nemaju uporište ni u povijesnim činjenicama niti u vrijednostima antifašizma koje su u temeljima Hrvatske države.“

Ognjen Kraus istaknuo je da bi trebalo ponovo pročitati što je Dobroslav Paraga rekao 1992. kao predsjednik HSP-a o HOS-u, dakle na kojim je osnovama sazdan te nastavio:

„Ovo što se danas prodaje narodu i govori, to su izmišljotine kojima se manipulira i time se želi i ‘za dom spremni’ učiniti prihvatljivim. Da bi se maknuo taj spomenik iz Novske i njemu slični, treba samo imati političke hrabrosti, a premijer je dosad nije pokazao. Da je Plenković dao ukloniti taj spomenik još u Jasenovcu, kad je bilo vrijeme, mi danas o tome ne bismo više raspravljali. O Sanaderu možemo govoriti što god hoćemo, ali na svaki takav ispad ispravno je reagirao i nitko nikada nije zucnuo.“

Kad je riječ o konkretnim rješenjima koja očekuje od Vlade kako bi se napokon dogodila jedinstvena komemoracija, Kraus je rekao:

„Ako se donese neki novi zakon o sankcioniranju ustaških pozdrava i insignija u sljedećih mjesec dana, tako da sve bude jasno definirano, onda se još možemo dogovoriti.“

 U tom kontekstu nameće se i slučaj Marka Perkovića Thompsona i njegove pjesme „Čavoglave“ koja počinje ustaškim pozdravom, a koji se nalazi na Visokom prekršajnom sudu koji je prolongirao donošenje konačne presude. Inače, taj isti sud donio je pet pravomoćnih odluka koje su „za dom spremni“ proglasile nezakonitim, a kaznili su i pjevača Marija Rosu, koji je izvodio pjesmu „Čavoglave“ na trgu u Makarskoj. Sutkinja iz Slunja Nada Turkalj oslobodila je Thompsona za izvođenje te pjesme na proslavi Oluje u Glini, uz obrazloženje da „poklič ‘za dom spremni’ tijekom izvođenja pjesme ‘Čavoglave’ nije bio praćen političkim porukama niti je izazvao remećenje javnog reda i mira”. Sutkinja je istaknula da je pjesma izvođena u originalnom, izvornom obliku, a poklič ‘za dom spremni’ dio je pjesme ‘Čavoglave’.

S druge strane, Franjo Habulin podsjetio je na odluku Ustavnog suda koji je u slučaju Joea Šimunića potvrdio presudu i kaznu od 25 tisuća kuna zbog izvikivanja tog pozdrava na stadionu: „Dakle, Ustavni sud rekao je svoje. Koliko puta treba to reći? Zbog neujednačene sudske prakse sve se ovo i događa.“

Ogorčen je i Ognjen Kraus: „Ne mogu se usuglasiti je li kažnjiv ili nije, dakle ne mogu se usuglasiti s Ustavnim sudom RH. Ako se suci ne drže Ustava i odluka Ustavnog suda iznad svega, o čemu onda govorimo? Upravo zbog takvih situacija mi očekujemo da se konačno nešto poduzme.“

Što će biti ako Vlada ne prihvati uvjete predstavnika antifašista, Židova i Srba te na čijoj će komemoraciji u tom slučaju biti predsjednik Milanović? Franjo Habulin kratko je odgovorio:

„Bit će dvije komemoracije i gotovo! A predsjednik Milanović bit će s nama!“

Ognjen Kraus, pak, smatra da Milanović čak ni u tom slučaju ne može eskivirati službenu komemoraciju: „On može doći i na jednu i na drugu, ali državnu ne može izbjeći. Kao što se sjećamo, bivša predsjednica Grabar-Kitarović je pet godina sve eskivirala. Išla je u Jasenovac sama, što je bio njezin izbor, i to je mogućnost u takvoj situaciji.“

‘Ne bih imao ništa protiv toga da na komemoraciji govore i premijer i predsjednik Republike, kao što je to znalo biti u vrijeme predsjednika Mesića i premijera Sanadera’, kaže Milorad Pupovac

Kraus je zaključio da o tome nije imao priliku razgovarati sa Zoranom Milanovićem, ali ako ga netko bude zvao, on će sigurno doći na razgovor.

Komentirajući nastupni govor predsjednika Milanovića u kojem antifašizam jest spomenut, ali samo u jednoj rečenici i bez ukazivanja na opasni revizionizam s kojim se Hrvatska suočava, Habulin je rekao da se u govoru koji je, prije svega, bio kratak predsjednik dotaknuo mnogih aktualnih tema, među kojima je i antifašizam. „No iz razgovora koje smo vodili tijekom njegove predizborne kampanje, mogao sam zaključiti da ćemo se češće družiti“, napomenuo je. Na primjedbu da se Milanović onda mogao kratko pojaviti i na prošlotjednoj Međunarodnoj konferenciji europskih antifašističkih udruga, jer bi to bila gesta kojom bi odmah na početku mandata poslao snažnu poruku i javnosti i vladajućoj stranci, Habulin je priznao da je priželjkivao da predsjednik dođe, ali da je zbog obveza oko ustroja svog ureda bio prezauzet. Habulin je zaključio:

„Odluka je njegova, ja je poštujem, a vrijeme je pred nama. Smatram da Zoran Milanović stoji na pozicijama antifašizma i poštuje tekovine Narodnooslobodilačke borbe. On je svaki put bio u Brezovici na Dan antifašističke borbe. Očekujem da će i naš budući odnos biti temeljen na takvim njegovim stavovima.”

Iako predsjednik nema velike ustavne ovlasti, upravo su Stipe Mesić i Ivo Josipović svojim javnim diskursom i konkretnim djelovanjem vratili antifašizmu mjesto koje mu pripada i u hrvatskoj povijesti i suvremenosti. Kolinda Grabar-Kitarović, koja je svoju prvu kampanju započela u emisiji „Bujica“ desničara Velimira Bujaneca i cijeli svoj mandat koketirala s ustaškim pozdravom i nasljeđem NDH, dala je krila upravo onim ekstremnim strankama, udrugama i pojedincima koji su smatrali da se time legalizira ustašluk. Upravo zato građanska Hrvatska očekuje od Zorana Milanovića da kao predsjednik Republike zaustavi falsificiranje povijesti. Franjo Habulin slaže se da figura predsjednika u tome može biti presudna:

 „Tu se ne radi samo o Jasenovcu, već o kompletnoj atmosferi koja je u Hrvatskoj postala toksična. No mi tu nismo neki izdvojeni otok, to se događa diljem Europe. Svi će se morati probuditi i nazvati svaku takvu pojavu pravim imenom, jer najveća je opasnost nečinjenje. Tome se Milanović mora oduprijeti. On je jasno govorio o antifašizmu na svom predizbornom skupu u Tvornici, kao i u Čakovcu. Imam te govore. Očekujem da će on napraviti više i založiti se u razgovoru s Plenkovićem, za kojeg mi se čini da prihvaća pruženu ruku. Mislim da će se određene stvari micati brže nego do sada.“

Ognjen Kraus manje je optimističan:

„Ne znam koliko predsjednik tu može napraviti, iako ne sumnjam u antifašistički stav Zorana Milanovića i njegovo mišljenje o NDH. Isto tako ne sumnjam ni u ispravan stav Andreja Plenkovića, samo što on, kao i mnogi političari, uvijek više razmišlja o svojoj poziciji unutar vlastite stranke i u državi, nego o povijesnoj istini. Naravno da predsjednik Republike svojim porukama i jasnim stavom može utjecati na revizionističku atmosferu u društvu i pokušati potaknuti zakonodavstvo da nešto učini, ali nije dovoljno o tome samo govoriti, potrebno je i nešto konkretno učiniti.“

Milorad Pupovac podsjetio je na činjenicu da moć predsjednika Republike proizlazi iz njegovih ovlasti, koje nisu ni velike ni široke:

„Ali to nije jedini izvor moći. Ona proizlazi iz još dvaju izvora – jedan je činjenica da je neposredno biran voljom naroda, a drugi je njegov osobni autoritet. Ako on volju birača transformira u političke poruke i politički program zbog kojeg su ga ljudi birali, onda može nešto promijeniti. A birali su ga jer su umorni, zasićeni i zastrašeni onime što se s nama događalo proteklih desetak godina. Što se tiče trećeg izvora moći, a to je njegov autoritet, to je imao predsjednik Mesić zahvaljujući odlukama koje je donio u svrhu zaštite istinskog patriotizma. Vjerujem da takvu vrstu osobnog autoriteta ima i Zoran Milanović, a građani će ga znati honorirati ako on pronađe adekvatan način da ga izrazi.“

Ognjen Kraus je primijetio: „Dosadašnja predsjednica svojim je ponašanjem i postupcima koketirala s ustaštvom – a po potrebi i antifašizmom – i održavala takvu atmosferu. Ne može se biti malo ustaša, a malo antifašist. Iskreno, uz dugotrajnu tvrdnju da je ‘za dom spremni’ stari hrvatski pozdrav, najgore mi je bilo njeno sudjelovanje u komemoraciji ubijenim ustaškim i njemačkim vojnicima prošloga kolovoza u Gračanima, uz prisustvo predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, gradonačelnika Bandića i izaslanika Vlade RH. To najbolje pokazuje gdje živimo.“

Upravo zato Milorad Pupovac smatra da bi utjecaj Zorana Milanovića mogao biti ključan.

„Predsjednik Republike može na temelju svog autoriteta sasvim sigurno mnogo pridonijeti tome da se ova višegodišnja vrlo neugodna podijeljenost oko komemoriranja okonča. Ona svoje neposredno izvorište ima u dvije podijeljene kolone u Vukovaru 2013. Od tada do danas, zbog desnog zastranjenja u dijelu glavne hrvatske politike koju vode HDZ i druge ključne institucije u ovoj zemlji koje nisu nužno političke, ali posežu za političkim platformama i porukama, nije se našlo načina da se posljedice toga prevladaju. Predsjednik Milanović, koji je i sam bio zatečen tim iskustvom iz Vukovara, gdje je kao premijer bio, danas ima priliku pridonijeti sa svoje strane da se to prevlada, komunicirajući s ljudima sa što je moguće šireg demokratskog spektra. No kako će to izgledati, ja sada ne mogu reći i ne bih ništa najavljivao, a osobito ne bih govorio predsjedniku Republike što treba raditi“, zaključio je Pupovac.